Historia magistra est

(Add. 17) - Jedna od Ramićevih najpodmuklijih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je optužba protiv prof. Milinovića da ne piše Vukovim jezikom nego valjda nekim i za Novljane nerazumljivim i tuđinskim hrvatskim jezikom, iako je istina potpuno suprotna – autor koristi zakonitu bosansku varijantu maternjeg jezika koji je kombinacija svih etničkih govora pa i hrvatskog.
Međutim, taj lažni lašvanski doktor filoloških nauka pod šifrom «Osman» na BN blogu 17.11.2008. godine s puno tipično četničke šovinističke drskosti u čak tri svoja komentara ponovio svoje stare priglupe optužbe o «tuđinskom» jeziku autora, želeći na taj način posvađati novljanske Bošnjake sa Hrvatima i Hrvatskom, dakako, u korist srpskih agresora, lažno izjednačavajući bosanski jezik sa silom namenutim Vukovim srpskim jezikom. Poznato je da tu laž u Bosni i Hercegovini zastupaju sve tzv. posrbice ili srbalije koji tvrde da su svi Bošnjaci u BiH «…zapravo islamizovani Srbi», iako su gotovo svi bosansko-krajiški muslimani doselili u ratom opustošeno Pounje baš iz Hrvatske, nakon povlačenja iz Like, Banovine i Slavonije u velikom bečkom ratu 1683-99. godine, tj. nakon uspostavljanja nove granice na Uni i Savi po odredbama karlovačkog mira iz 1699. godine.
Ramić na istom blogu šovinistički nasrće i na autorova ljudska i nacionalna prava, jer iako zna da je profesor Milinović hrvatskog etničkog porijekla, on mu podmuklo podvaljuje laž da je u njegovim «…odličnim tekstovima previše hrvatskih riječi, a znamo da je autor većinu života proveo u Novom.» On smatra «da bi profesor kao Bosanac morao pisati onim (srpskm) jezikom iz srednje Bosne, kojim govori Ramić, lažno navodeći da se «tako oduvijek govori u srednjoj Bosni». To je njegova treća velika laž o jeziku jer svi historijski izvori govore da su Bošnjaci i Hrvati i u Pounju u srednjoj Bosni uvijek govorili i pisali zapadno-štokavskim ikakvskim dijalektom a ne Vukovim srpskim ekavskim i ijekavskim jezikom koji im je silom nametnut preko škola, novina i ustanova. tek za vrijeme vladavine dvije bivše jugo-države. Taj su režimski srpski jezik tada zdušno prihvatali i hvalili samo režimske ulizice, takozvane «posrbice», «srbalije» ili «srbobalije», jer su pomoću njega dokazivali svoju jugosrpsku orijentaciju i profitirali na poslu, a Ismet Ramić je upravo taj tip ulizice, kome strašno smetaju stare sveslavenske riječi kao što su tisuća, općina, povijest i stoljeće, pa zbog njih odmah optužuje bosanske i druge Hrvate za nacionalizam ili čak za ustaštvo. U svom ulizičkom velikosrpstvu on ne zna da riječ povijest imaju svi slavenski narodi osim srpskog, a još je sramnije što nema pojma da je riječ tisuća odavno na samom početku bosanske himne koja počinje stihovima «Zemljo tisućljetna od mora do Save …», što se od tog i takvog posrbice nije moglo ni očekivati ! On ipak lažno tvrdi da je «rođeni Bosanac odrastao u srednjoj Bosni, gdje se govorio čisti bosanski jezik», iako je odrastao u Bosanskom Novom u srpskoj familiji, te se u njoj sasvim posrbio i postao frojdovski primjer iskompleksiranog konverrtita.

Posebno je nečasno što šovinist Ramić 18.i 23.11.2008. na blogu napada autora zbog relativno vrlo malog broja riječi iz zapadne jezičke varijante (hrvatske), koje se u Republici Hrvatskoj već zbog pristojnosti i kulturne tolerancije trebaju upotrebljavati i naši prognanici, ali je on daleko od svake kulture i takve toleracije, jer nama Bosancima silom nameće svoj čisto srpski jezik istočne varijante kojom Bošnjaci i Hrvati nikada i nigdje nisu govorili prije stvaranja Kraljevine SHS 1919. godine i njenog nametanja toga jezičnog standarda, a najmanje u Srednjoj i Zapadnoj Bosni. To dokazuju knjige starih bosanskih pisaca na čistoj zapadno-ikavskoj varijanti, kao što je Ramićev zemljak Nikola Lašvanin koji je u svom travničkom ljetopisu 1746. opisao podmuklu zavjeru i kukavičku likvidaciju bosansko-novskog kapetana i junaka Džafer-bega Cerića - vidi GZM, Glasnik zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, br.2, 1890, str. 223-224. « Zato nam Ramić ne može zamjerati za riječi zapadne varijante, pogotovo što su to vrlo srodni iako različit jezici, s velikim fondom zajedničkih riječi i zato nam ne treba prevodilac.

Urednik bloga je odgovorio tom lažnom Bošnjaku Osmanu (Ramiću) da su to službeni jezci u BiH, koje svi građani BiH dobro razumiju, ali je očigledno da Ramiću smeta baš ta ustavna ravnopravnost sva tri njena konstitutivna naroda, njihovih kultura i jezika, jer to ranije nije bio slučaj, pa je preko javne uprave, štampe i škola bio nametnut kao zajednički samo jedan od ta tri književna jezika. On je službeno (i posve neistinito) nazivan dvojnim imenom (s-h), ali razlikovne posebnosti bošnjačkog i hrvatskog književnog jezika u njemu nisu bile dopuštene, već su nam često donosile opasne političke etikete i primitivnu diskriminaciju. U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine ta ustavna i civilizacijska tekovina još nije zaživjela u praksi, ali ćemo se uskoro morati prilagoditi tim europskim kulturnim standardima.