Historia magistra est

(Add. 12) - Jedna od Ramićevih najglupljih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je višestruki pokušaj tog klevetnika da autoru monografije podmetne svoj izaraziti šovinizam prema bošnjačkom narodu, optužujući ga kao ekstremnog hrvatskog nacionalistu, s ciljem da diskvalificira autora monorafije kod njegovih sugrađana i tako minira štampanje i plasman knjige među bošnjačkim Novljanima. Ima u tim pokušajima puno priglupog došljačkog idiotizma, jer pravi Novljani već 70 godina poznaju autora BNT monografije i njegovu užu i širu porodicu, koja je gotovo sve svoje bračne veze ostvarila u mješovitim nacionalnim kombinacijama, u kojima ima preko 95 posto (od stotinjak) kumstava, pobratimstva, naučnih i životnih saradnika – dakle, gotovo sva je u mješovitim kombinacijama s bošnjačkim i srpskim partnerima. To nepromišljeni klevetnik Ramić kao došljak među Novljane sa strane i ne može znati, ali je zato pravim Novljanima dobro poznata široka ekumenska tolerancija autora monografije i njegove porodice, a klevetniku će pružiti mogućnost da na nadležnim sudovima u Republici BiH i USA dokaže te klevete ili da snosi zaslužene zakonske posljedice za krivično djelo širenja međuetničke i rasne mržnje.
Autor je svoju privrženost i solidarnost prema bošnjačkom narodu dokazao i prije rata, a posebno u najtežim godinama njegovog progonstva, kada se kao predstavnik novljanskog Zavičajnog kluba u Zagrebu borio se za bosansko-novski konvoj spasa i za smještaj Novljana u Njemačkoj, pomagao rad Muslimanskog dobrotvornog društva «Merhamet» i mnogo drugih akcija o kojima Ramić nema pojma jer je pobjegao preko Atlantika u Čikago, rodno mjesto svjetskog gangsterizma.

Takva je i Ramićeva podvala o autorovoj navodnoj diskriminaciji prema srpskom narodu, čime je drsko negirao općepoznatu istinu o visokom ljudskom i poslovnom ugledu autora među srpskim gradjanima Bosanskog Novog i okolice, koji ga je zbog toga birao za potpredsjednika Odbora za izgradnju novog hrama SPC u Bosanskom Novom. Autor je kao direktor Zavičajnog muzeja dao srpskoj etnologiji, umjetnosti i historiji adekvatno mjesto u zbirkama i postavkama bosansko-novskog Zavičajnog muzeja, a u vrijeme agresije život mu je od srpskih ekstremista spasila grupa srpskih oficira u teritorijalnoj brigadi, njegovi bivši učenici, naglasivši da je to znak zahvalnosti za njegovu profesorsku brigu i pedagošku zaštitu srpskih đaka u novskoj gimnaziji. Tada su četnici već bili ubili starog i bolesnog oca njegove supruge i druge rođake, te spalili sve hrvatske kuće u Zamlači i Pounju, pa je ta grupa časnih Srba spasila autora i njegovu porodicu od sigurne smrti, prebacivši ih preko Maljevca i Krnjaka u Turanj kod Karlovca. Međutim, mora se reći istina da je krajnje nepošteno od poganog lažljivca Ismeta Ramića da autoru kao žrtvi srpskog šovinizma, pripisuje upravo takvu njegovu šovinističku diskriminaciju, iako je autor zbog tih srpskih ekstremista izgubio svoj zavičaj i svu pokretnu imovinu, među kojom i svoju nenadoknadivu znanstveno-intelektualnu baštinu. Ta jeRamićeva podvala potvrda njegove zaraženosti beskrajno velikom srpskom šovinističkom mržnjom prema hrvatskom narodu kao «genocidnom narodu» i ustašama, kako bi ga mogli stoljećima nekažnjeno progoniti, ponižavati i uništavati, a osobito pod četničkim simbolima i zastavama.