Historia magistra est

(Add. 9) - Jedna od ogavnih Ramićevih šovinističkih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića se dogodila 17.10.2008. kad je taj lašvanski stručnjak za kompromitiranje uglednih Novljana u svome komentaru šest mjeseci starog intervjua za najbolji Bosansko-novski blog ponudio Novljanima nevjerovatno «široku lepezu» od čak 27 svojih podvala u svega petnaestak kratkih polupismenih rečenica, optužujući profesora za najveća zla ovog svijeta, kao što su nacionalizam, socijalizam, šovinizam, religioznost, bosanski patriotizam, prevara i druga zla, posebno naglašavajući da ga «…u Bosni i Hercegovini (kao bosanskog Hrvata) …nigdje nisu prihvatili…» i «…dok mu je trebalo išao je i u crkve i djamije, pokušavao sa Bosnom i Hercegovinom, gdje ga nisu prihvatili kao a ni socijalističke vlasti, a onda se okrenuo Hrvatskoj gdje je u hrvatskom nacionalizmu našao mir i podršku za svoje napade na Srbe a i one koji nisu istomišljenici. Mene je lično napao kao Bošnjaka, bez povoda i razloga.« - Takvo zastranjivanje se svuda u svijetu smatra bolesnim šovinizmom, ali je Ramićeva otrovna minorizacija autorovog rada još mnogo više nego patološki šovinizam, jer autoru gangsterski bezobzirno krade mnoge godine i decenije uspješnog rada, negira sve njegove radne rezultate. Tako je autora njegov zavičaj nagradio najvišim društvenim priznanjima za petnaestak godina vrijednog rada na dužnosti profesora ili direktora novske Gimnazije a zatim dvanaest godina kao direktora novskog Muzeja, gdje je javnoj upravi redovito predlagao brojne planove i projekte za nove oblike rada tih institucija, ali je zbog privredne krize i restrikcija za neke od njih bilo vrlo teško osigurati potrebna sredstva, pa je zajedno s kolegama često obavljao sve fizičke i zanatske poslove za te programe.

Za razliku od doseljenog lašvanskog dženabeta Ismeta Ramića većina Novljana je kroz mnogo godina i decenija zajedničkog života dobro upoznala profesora mr. Milinovića i njegovu ljubav prema zavičaju, koja ga je motivirala da bude inicijator najvećih uspjeha bosansko-novske kulture i prosvjete, često odrađujući dvostruko radno vrijeme. Zbog toga su ga i u komuni i u Republici birali na najodgovornije dužnosti (direktora gimnazije, direktora muzeja, za člana republičkih foruma i u prvi republički višestranački parlament), a za postignute uspjehe su mu dodjeljivali najviša općinska i republička priznanja, pa je pored ostalih baš profesor Ante Milinović 1986. godine dobio glavnu bosansko-hercegovačku nagradu za kulturu «Zlatno kolo» a dvije godine kasnije i «Zlatnu diplomu» komune za doprinos razvoju komune. I u progonstvu je ostao uz svoje prognane sugrađane, pa su ga Bošnjaci birali za predsjednika Zavičajnog kluba Bosanski Novi u Zagrebu, gdje je više godina na razne načine pomagao stotinama naših prognanika…
Šta je Ramić uradio za naš grad i njegove prognane građane?
On je maltretirao i progonio građevinske radnike a u najtežim danima velikosrpske eskalacije on se pridružio našim progoniteljima, dvorskim četnicima i radio za njihovu okupatorsku vlast, a zatim pobjegao preko Atlantika u Čikago, centar četničke emigracije. Sada nastoji lažima i spletkama onemogućiti štampanje i distribuciju zavičajne monografije, kako bi sakrio istinu o četničkim zločinima u našem zavičaju. Zato bezočno laže i piše na internetu sulude spletke o profesoru Milinoviću u kojim ni jedan navod nema veze ni s pameću ni s istinom, ali kazuje pravu istinu o neukom i zlom beteru Ismetu Ramiću i njegovom pokušaju kompromitacije autora s trostrukom licencom za svoj historiografski rad – po naučnom zvanju magistra, po stručnom zvanju muzejskog savjetnika i po službenom registru znanstvenih istraživača.