Historia magistra est

(Add. 6) - Jedna od Ramićevih najpoganijih svinjarija protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegova tipično četnička optužba za autorov hrvatski nacionalizam u Zagrebu, jer je istina bila dijametralno suprotna, pa bi se mnogo prije za Ismeta Ramića moglo reći da je prišao hrvatskom nacionalizmu, jer je dobio domovnicu godinu dana prije prof. Milinovića! On zapravo, zamjera profesoru štoje zahvaljujući dobijenom azilu u susjednoj državi ostao živ, iako mu je i Desan Drobac 2004. godine u pismu (koje je sačuvano i umnoženo) potvrdio da mu u Novom Gradu nikakve dobre srpske vile, sponzori i stare zasluge ne bi mogle spasiti život od srpskih ekstremista, pa čak ni to što je više godina bio devizni sponzor i potpredsjednik parohijalnog Crkvenog odbora za izgradnju novog hrama SPC u Bosanskom Novom, kada Ismet Ramić i današnji srpski ekstremisti nisu htjeli ni čuti za tu graditeljsku akciju.

Podmukli Ramić je i 12.01.2009. godine na istom blogu sasvim otvoreno pokušao imputirati profesoru Milinović hrvatski nacionalizam, bestidno lansirajući bez ikakvih dokaza trostruku prijesnu laž da je «…problem (s Ramićem) nastao» (tek) kada je on u februaru 2008.godine «u hotelu Sheraton u Zagrebu spomenuo (autoru) kako bi se trebalo pojaviti u knjizi i uticaj "Oluje" na Bosanski Novi u par recenica, nakon cega si ti poceo da pises sve ono sto nije tacno protiv mene». Ta je laž u cjelosti glupa besmislena, jer je autor ukratko obradio tu veliku temu za bošnjački i hrvatski narod spasonosne ali za Ramića «ustaške» OLUJE na strani 142 svoje knjige, a problemi sa Ramićevim uplitanjem srpske politike u prekrajanje bosansko-novske historije u Ramićevu muljažu počeli su čak tri mjeseca prije toga, odmah nakon njegovog diverzantskog upada u naš projekt. U duhu te trostruke podvale je i njegovo podmuklo podmetanje navodne autorove zabrane Ramićevog razgovora o monografiji s Novljanima u kafeteriji na Dolcu, iako je to bio jedini mirotvorni način da ga ti ogorčeni građani ne popljuju zbog njegove svima poznate privrženosti novogradskim velikosrbima. Sramno je i njegovo istovremeno šovinističko izrugivanje s mizernim penzionerskim mogućnostima autora da raskošno ugosti dolarskog bogataša iz Amerike i čak plati njegove troškove u zagrebačkom Sheratonu!

Mnogim Novljanima je poznato da je profesor Milinović najveći dio svoga slobodnog vremena u progonstvu provodio u novljanskom Zavičajnom klubu i bio mu prvi predsjednik a zatim potpredsjednik uprave kluba, te u saradnji s bosanskim konzulatom, kasnije ambasadom, pomažući individualno, porodično ili preko Zavičajnog kluba bošnjačkim prognanicima, za što je dobio više bošnjačkih priznanja-diploma. On se nije priklonio nikakvom hrvatskom nacionalizmu, kako pogano laže Ramić, već je ostao u najtješnjoj vezi s novljanskim Bošnjacima, pomažući im na mnogo načina, osobito oko raznih dokumenata, informativnih i humanitarnih poslova. Zahvaljujući svom radnom mjestu u marketingu Privredne banke autor je bio od višestruke koristi Zavičajnom klubu, uređujući sadržajno, lektorski i grafički većinu od tridesetak brojeva našeg glasila "Novljanski vidici", koji su za buduće istraživače pa i za nove knjige zavičajne monografije prava riznica podataka o životu naše dijaspore u ratnim godinama. U tom svojstvu on je dočekao strašnu kolonu srpske terorističke sramote u istom onom Karlovcu, gradu svoga egzodusa godinu dana ranije, rekavši da kad mu tada nije prepuklo srce od žalosti i užasnog stresa, možda će doživjeti i stotu!