Historia magistra est

U jugo-školi su nas lažno učili a Petar Kočić kroz lektiru obmanjivao da je austro-ugarska «okupacija» u Bosni i Hercegovini 1878-1918. godine donijela bijedu, siromaštvo i eksploataciju. Međutim, sve je bilo posve suprotno, jer se radilo o međunarodnom upravnom mandatu tadašnjih velesila na Berlinskom kongresu u proljeće 1878. godine u cilju izvlačenja BiH iz krajnje zaostalosti, što je u velikoj mjeri i postignuto. Izgrađeni su industrija, školstvo, javna uprava i prvi put uvedena suvremena javna pošta europskog tipa. Austro-Ugarska Monarhija je dobila zadatak da sredi kaotične prilike u njoj zbog bezvlašća i višegodišnjih pobuna od 1875. do 1878. godine, da uvede suvremenu upravu u njoj i unaprijedi kulturni i gospodarski nivo života njenog pučanstva.
Ona je tu zadaću i izvršila, pa iako je 1908. godine Austro-Ugarska Monarhija izvršila samovoljnu aneksiju Bosne i Hercegovine, ostaje istina da je austro-ugarska uprava, nasuprot grubim lažima velikosrpske propagande, vrlo zaslužna za ubrzani kulturni i gospodarski razvoj Bosne i Hercegovine, što i danas potvrđuje veliki broj tada izgrađenih industrijskih kapaciteta, javnih i privatnih objekata u Sarajevu, Banjaluci i drugim bosansko-hercegovačkim gradovima i naseljima. Za vrijeme te bečke «pljačkaške» uprave u novskom kotaru je izgrađena najveća drvna industrija na Balkanu, uz pomoć zagrebačkog bankarskog kapitala otvoreni ugljenokopi u Lješljanima i Cerovici, a stopa BDP je bila druga u BiH dok je sada pod srpskom upravom na samom začelju! Što je uništilo nekadašnji visoki rejting ? To što su srpski pobunjenici u drugom svjetskom ratu spalili sve civilne firme samo zato što su bile u vlasništu hrvatskog kapitala !
Taj se stvarni napredak najbolje vidi na primjeru austro-ugarske uspostave prvog vrlo efikasnog komunikacijsko-poštanskog sistema u Bosni i Hercegovini, kojeg su činile stotine poštanskih i telegrafskih stanica raznog ranga, povezanih željeznicom ili zaprežnim poštanskim kolima (diližansama), a kasnije motornim kolima ili omnibusima. Tako je moderniziran poštanski promet koji je u svim epohama na ovom važnom prometnom čvorištu imao svoje linije, stajališta i konačišta, jer su kroz ovaj kraj prolazili još rimski poštanski kuriri-konjanici iz provincije Dalmacije u Panoniju i iz Norikuma za Iliriju i Meziju, što se u smanjenom intenzitetu nastavilo kroz srednji vijek i tursko doba kao «glasnička» ili «tatarska» pošta. Porodicu Hrnčić i danas stari Novljani zovu "glasnicima", tj. poštarima. Tako je napokon uspostavljen jedan europski sistem javnog poštansko-putničkog prijevoza, prvi put nakon četiri stoljeća neredovne tursko-osmanske «tatarske» pošte..