novigradsko 2008
05.07.2006., srijeda
Katerinina anegdota
Čuli smo se nekoliko puta u danu.
Unosila je podatke o učiteljima i učenicima i procjene voditelja radionica s preporukama. Nećemo se sutra vidjeti jer ne dolazi u školu. Posao će dovršiti u petak i onda mogu doći u Novigrad. Mogu biti u svojoj školi i sutra i u petak, kad imamo susret s HNOS-ovskom školom iz Višnjana. U 15,03 zvoni mobitel, dok ručamo, kćerka i ja, u Umagu u "Kažunu" "Da vam ispričam jednu anegdotu", kaže mi Katerina. Kažem da sam začuđen ali može kad se već javila. "Nalazim se u školi, zvoni alarm a ja ne mogu iz škole." "Molim!?!" "Zaključan je izlaz iz talijanske škole, pa sam pokušala izađi na vrata od hrvatske škole, pa je zazvonio alarm i sada ne znam što da radim." "Katerina, nazovi domara jer će ga zvati oni iz Sigurnosti!" "Nemam njegov broj. Možete li ga vi nazvati?" "Nemam ni ja njegov broj. Dobro, nazvat će ga iz Sigurnosti da provjeri što je. Ili mogu nazvati ravnateljicu škole." "Molim vas, nazovite nekoga jer se meni nitko ne javlja, a alarm je i dalje uključen." "Dobro. Zovem odmah ravnateljicu da nazove domara." "Dobro je. Prestalo je zvoniti." "U redu je. Sad će vjerojatno doći domar." Deset minuta kasnije zovem Katerinu. "Izašla sam iz škole", kaže ona. "Već sam na putu prema kući." "Nije došla policija?" "Nije." "Dobro si prošla. Vidiš da ne treba predugo raditi na Novigradskom proljeću. Ljeto je već." . |
