novigradsko 2008

Ova tema još nije bila Školi stvaralaštva !
Bio je smijeh ( ta biljka ljekovita), ali osmijeh nikada.
Razlika između smijeha i osmjeha je velika.

Smijeh u svojoj najširoj lepezi : prpošan, bezazlen, vedar, tek-tako, širok, zarazan… dakle s pozitivnim konotacijama i p a k može biti i zlurad, ras-kalašen, bezobziran i sl. Smijeh može jednog raspoložiti, drugoga rastužiti.
Smijeh može biti bučan, glasan ili prigušen.
Smijehu je blizak i podsmjeh i ismijavanje !
Smijeh prati riječ.

Smijeh se čuje – osmjeh opaža , pa čak i naslućuje - tek što nije.

Osmjeh je nešto sasvim drugo !
Osmjeh je kratka, komunikacije duše.
Osmjehu je riječ nepotrebna.
Osmjeh se podari, opazi , pročita, upije, uzvrati.
Osmjeh ne može biti do li tih, nježan. Dat i primljen u trenu.
Osmjeh raduje darivatelja i primatelja. Traje li duže postaje osmjehivanje što nije toliko snažno kad bljesak osmjeha. Osmjehivanje je putk ka smijehu.
Osmjeh je posve nešto posebno. Neponovljivo, traženo, trenutak dostatan da poništi dane natmurenosti, bljesak dostatan da probije slojeve sivila.

Gdje tražimo i gdje nalazimo osmjeh?
Prvo kod i od čovjeka i na čovjeku. Iskazuje se kratko
zatitranim usnama,
zatreptalim trepavicama,
zasjajem zjenice,
mahom ruke,
razmahom kose.

Zatim nalazi se oko čovjeka.
Darovito
Oko,
darovito
uho
(posebice oko i uho duše)
naći će svuda uokolo osmjeh:
bljesnut će usred natmurenog neba,
zaiskrit na kamenu,
zacaklit u rosi na vratu vlati trave,
u drhtaju leptirova krila,
i odjednom na vrhu krošnje,
u hitrini ribe,
u polaganom rastvaranja cvjetne čaške…


O S M J E H

Nitko ne može biti toliko siromašan da ne može drugome darovati
osmjeh;
Nitko ne može biti toliko uskogrudan da na ovaj dar ne uzvrati
osmijeh;
Nitko ne može biti toliko sebičan da samo za sebe od drugih očekuje
osmjeh;
Nitko ne može biti toliko isključiv da samo nekima poklanja
osmjeh;

osmjeh je početak svakog susreta,
osmjeh je početak rukostiska,
osmjeh je početak izboru lijepih riječi,
osmjeh je početak srcootvaranja,
osmjeh je kraj svih rastajanja,
osmjeh je kraj svih razdvajanja,
osmjeh je kraj grubih besjeda,
osmjeh je kraj srcozatvaranja,

osmjeh se čita s usanama
osmjeh se čita s očiju,
osmjeh se osjeća rukama,
osmjeh se srcem prepoznaje,

osmjeh je početak smijeha,
osmjeh je kraj podsmjeha,
osmjeh je sigurnost opstanka,

ponudimo ga svima ujutro,
dijelimo preko dana,
podarimo ga uvečer,
neka nas nikad ne umara
osmjeh dijeliti,
neka nam nikad ne dosadi osmjeh primati.
razlog za osmjeh nalazi se svuda oko nas
u svakoj sitnici
u svakoj sićušnoj biljčici,
u svakoj šarenoj bubici,
u svakoj dragoj ptičici
u svakoj kapljici rose,
u svakom pramenu kose,
u svakom čudnom kamenu,
u svakom žbunu, drvetu,

zatvoriš li oči,
promaći će ti pregršt osmjeha;
zatvoriš li uši,
prečut ćeš romor osmjeha;
zatvoriš li srce i dušu,
ostat ćeš zauvijek prazan bez osmjeha.
kad je već tako neka u svemu
cijeneći
dogodišnju temu
stavimo
osmjeh.