novigradsko 2008

U sklopu predstavljanja slikovnica «Uzbuna u moru» i «Priče iz Semića», čije su autorice Sonja Ivić i Marija Krmpotić te Marija Ribarić, sinoć je također u hotelu «Laguna» predstavljena i zbirka pjesama učenice sedmog razreda Mile Pavičević.
Mila je rođena u Dubrovniku prije trinaest godina i jedne od svojih prvih stihova napisala je upravo ovdje u Novigradu u literarnoj radionici. Mlada pjesnikinja može se pohvaliti i time da je i ove godine aktivna članica literarne skupine.
Nakon Jožine uvodne riječi tekst slikovnica popraćen je i igrokazom. Mila je, kao šećer na kraju, nastupila posljednja i njene su pjesme recitirale dvije učenice koje su svoj posao obavile profesionalno. Zbirku njezinih pjesama uredio je Lukša Peko, a pogovor je napisala Nada Šeparović-Lušić. U zbirci su sakupljene dvadeset i četiri pjesme, a sama knjiga nema naslova. Na zadnjoj stranici napisala je «Djevojčica iza zrcala» umjesto svoga imena, a za moto je izabrala: «Kreativnost je leptir, samo ga treba uhvatiti...»
Jučer joj je, također, bio rođendan, pa joj je Joža zaželio sve najbolje u životu, a to joj želimo i svi mi. Za kraj je pročitala sastavak na dubrovačkom dijalektu, koji su svi sa užitkom poslušali i nagradili je velikim pljeskom. Mili možemo još samo poželjeti sreću i napredak u njenom budućem književnom radu.

Mila Pavičević mlada je pjesnikinja iz Dubrovnika. Iako pohađa tek sedmi razred osnovne škole, objavila je zbirku pjesama pod nazivom XXX.
Dok smo svi mi uživali u torti i čestitali Mili rođendan koji se baš lijepo «poklopio» s promocijom knjige, pojma nismo imali da je to opet bila Jožina smicalica. Ruku na srce, ne možemo reći da nije imao najbolje namjere. Svi smo željeli kupiti knjigu, ali većina je (i ja među njima) zaboravila novac. Kako je Mila imala samo jednu knjigu pri ruci, rekla je da joj damo adrese pa će nam ih ona poslati. Kad sam je upitala za novac, odmahnula je rukom i rekla: «Ma, neću ja novce!» To nam je bio i više nego dobar dokaz koliko Mila voli ono što radi.
Odlučila sam doznati nešto više o njoj. Unatoč «tehničkim problemima» s mojom kemijskom olovkom, za vrijeme razgovora vladala je dobra atmosfera. Kad je Mila vidjela da me olovka stvarno «gnjavi», ljubazno je upitala: «Hoćeš da ti ja posudim diktafon?» No zločesta olovka nije me zaustavila da zabilježim što je Mila rekla.

Čula sam da si bila sudionica Novigradskog proljeća. Kada si prvi put sudjelovala?
Prvi put prije tri godine. Otad stalno sudjelujem.
Tvoji dojmovi...
Baš mi se ovdje sviđa!
Naziv tvoje zbirke pjesama je XXX. Zašto baš tri x-a? Znači li to nešto?
Ostavljam otvoreno svim čitateljima da stave svoj naslov.
Sebe si nazvala djevojčicom iza zrcala. Zašto.
Imali smo opis lika u školi, a ja jednostavno nisam znala što bi napisala. Sjela sam pred zrcalo i opisala sebe.
Što te inspirira? Je li to neka osoba? Možda motiv iz prirode?
Inspirira me priroda i događaji iz stvarnog života. O tome najviše volim pisati!
Pišeš li samo poeziju ili i prozu?
Rijetko pišem prozu, ali u zadnje vrijeme pišem pjesme u prozi.
Pišeš i na književnom jeziku i na svom, dubrovačkom dijalektu. Što ti je draže?
Ovisi o temi. Ipak, moj dubrovački mi je draži.
Imaš li u planu novu zbirku?
Imam! Mislim raditi s Lukom Paljetkom. On će mi pomoći, upozoriti me na ono što je loše i naučiti me kako to ispraviti. Kad napišeš drugu knjigu ljudi te prestanu gledati kao «klinku» koja je napisala nekoliko pjesama i onda te smatraju ozbiljnim književnikom.
Kako zamišljaš svoju budućnost? Kad odrasteš bi li voljela postati književnicom, ili će ti to biti samo hobi?
Odavno želim postati književnicom. Voljela bih studirati književnost! Ne znam što će biti sa mnom!
Što bi poručila sudionicima Novigradskog proljeća?
Ovdje smo da naučimo što više i zabavimo se.