novigradsko 2008

Danas smo radili svašta. U skladateljskoj grupi sam pokušao maloj Inki pomoći skladati pjesmu na zadani tekst, ali u prostoriji u kojoj se radi na dva klavira i sintisajzeru jednostavno nismo imali dovoljno mira za neophodnu koncentraciju.

Za pjesmu Uronimo u more, čiji je tekst napisala Tea Odobašić, a melodiju osnovnoškolka Mihaela Štifanić radi se veliko crtovlje na šest spojenih hamer-papira u narančasto-plavoj boji. Povlačio sam crte nakon što sam slikarsko-scenografskoj grupi, pod vodstvom Theodora De Canzianija Jakšića, pomogao oslikavati zid u hodniku (motiv je morsko dno, a ideja Proljeća je «Uronimo u more, zaronimo u sebe»).

Note su također dizajnirane kao morski motivi: morska zvijezda, puž, hobotnica i riba. Njih su izradila djeca koja rade u radionici Slikovnice pod vodstvom Sonje Ivić (djeca su radionicu preimenovala u Zlikovnica).

Jedna djevojčica uspjela mi je u kratkim crtama objasniti što je to batik. Stojim ja pored nje a ona mi korak po korak objašnjava postupak nanošenja voska i boje na tkaninu, a ja klimam glavom. Kao ono, znao sam ali nisam baš bio siguran kad je na redu sušenje. Povezanost teorije i prakse prelazi preko usta i očitava se u radu jedanaestogodišnjakinje, vanjski utjecaj i samoaktivitet ujedinjen je u kreativnom dahu Novigradskog proljeća. Sanjam li?

Navečer je u šatoru pored škole održano predstavljanje radionica. Sviđa mi se multikorelacija koja vlada među ovih dvadesetak radionica. Radio Rivarela je program otvorio šaljivom emisijom «Gdje je nestalo pile?»

U drugom broju Dnevnih novina More od 15 možemo saznati kako su novinari doživjeli predstavljanje («Skečirani novinari»), općenito o događanju u šatoru, zatim slijede prilozi o Scenskoj 1 i Scenskoj 2, čiji su članovi najbrojniji, Keramičarima koji čekaju inspiraciju, «zlikovcima» koji slikama nadopunjuju priču i filmašima koji su spremni za novi film. Svašta nešto.

Navečer nam je na vrata pokucala jedna jako simpatična gospođa hospitantica i upozorila nas da moramo biti tihi. Pitala nas je koja smo mi grupa, a kada je saznala da i mi također hospitiramo ostala je malo zbunjena jer je mislila da idemo u osnovnu! Ma nije tako strašno, mislila je do smo mlađi samo nekih 10, 11 godina.