novigradsko 2008

Vrijeme leti! Četiri sata su mi prošla samo tako. Podebljao sam crtovlje flomasterom i izrezao drugu polovicu nota u Zlikovnici. Za to vrijeme djeca su radila kratku priču u četiri grupe, te će se najbolju ilustrirati na velikom platnu. Susreo sam se i razgovarao sa Višnjom Biti, novinarkom hrvatskog radija. Prošlo je i više od deset godina od našeg zadnjeg susreta.

Što se tiče crtovlja, stvarno sam mislio da će to ići malo brže, ali tek sam polijepio note na tri reda. Tek pola. U radu mi pomaže učenik sedmog razreda iz Malinske. Nikako mu ne mogu zapamtiti ime pa sam ga prozvao Đoš. Ne smeta mu, sve mu je svejedno, više voli meni pomagati nego biti u učionici s ostalima. Upoznao sam ga sa nekim vršnjakinjama, zezancija je odlična i polako se prilagođavam svim uzrastima u Školi, od onih malih pa do onih malo većih. Doris me često posjeti, izloži mi neke svoje vizije u vezi plakata, a ja se samo smješkam, klimam glavom i radim po svom.

Gdje je pile, gdje li je pile? Zagonetka je odgonetnuta. Pile je Sonja iz Zlikovnice i putuje u Čile! Na neki kongres. U restoranu hotela za vrijeme večere na Žužinu inicijativu pola sale se diglo i počelo pijukati oponašajući piliće! Okružili su njezin stol, a onda joj je jedan učenik ispripovijedao priču o jajetu i strašnom zmaju. Nisam sve dobro razumio ali čini mi se da je jaje palo u Čile, razbilo se i na kraju je pile ipak završilo u Novigradu!

Navečer smo Mrki i ja otišli na piće u hotelski bar. Pridružio nam se Theodor koji već tri dana hoda u istom crvenom kombinezonu i ne skida naočale koje mu služe kao raif, čak ni kada pada kiša. sjedili smo nas trojica i nizali dvoznačne i troznačne rečenice i dobro se nasmijali, a onda je Theodor konstatirao da mora ići prošetati psa. Došla se javiti i Višnja iz Radijske, i Ozrenova mama (Ozren studira komparativnu sociologiju i uskoro bi trebao postati međunarodni šahovski majstor). S Ozrenom sam igrao šah prije petnaestak godina na šahovskom prvenstvu Hrvatske u Nerezinama. Imao sam, čini mi se, pješaka više i nešto bolju poziciju ali sam prokockao pobjedu i završilo je neriješeno (zauzeo sam 11. mjesto, a mogao sam biti među prva tri, čak). Kada sam izašao van, tata se izderao na mene: «Zašto nisi ranije maknuo tog konja!?», a u tom trenutku se pored nas stvorila Višnja sa diktafonom u ruci i pitala: «Možete li to ponoviti za Hrvatski radio?»