novigradsko 2008
24.12.2004., petak
POZOVITE ME OPET
Po glavi mi se mota kraj Damirovog teksta o jednom završetku Novigradskog proljeća s jednim dodatkom u zagradi.
I dok zadnji dan razmišljam i vrtim se u krug (pred hotelom), dolazi jedan mali i zapitkuje: “Zar su to svi koji su ostali?” “Da,” – odgovaram, “ali vratit će se idućeg proljeća.” Moram se prisjetiti i Matije: Kad sam došla ovdje, zapravo uopće nisam znala koja će biti moja uloga u cijeloj priči. Očekivala sam nekakav rad s djecom po radionicama. Kad su mi objasnili da pripadam stručnom timu koji ... malo me zaskočilo, valja sam imala osjećaj neke odgovornosti (i mogu li ja to!). (I: “To su sve ljudi koji rade u praksi, što ja tu radim i što ako me budu pitali: “Što misliš dalje nakon faxa?” A ja ???). A od nje su i drugi "odrasli" počeli prepisivati rečenicu koju su djeca koristila gotovo trideset godina: POZOVITE ME OPET |
