Po glavi mi se mota kraj Damirovog teksta o jednom završetku Novigradskog proljeća s jednim dodatkom u zagradi.
I dok zadnji dan razmišljam i vrtim se u krug (pred hotelom), dolazi jedan mali i zapitkuje:
“Zar su to svi koji su ostali?”
“Da,” – odgovaram, “ali vratit će se idućeg proljeća.”
Moram se prisjetiti i Matije:
Kad sam došla ovdje, zapravo uopće nisam znala koja će biti moja uloga u cijeloj priči. Očekivala sam nekakav rad s djecom po radionicama. Kad su mi objasnili da pripadam stručnom timu koji ...
malo me zaskočilo, valja sam imala osjećaj neke odgovornosti (i mogu li ja to!). (I: “To su sve ljudi koji rade u praksi, što ja tu radim i što ako me budu pitali: “Što misliš dalje nakon faxa?” A ja ???).
A od nje su i drugi "odrasli" počeli prepisivati rečenicu koju su djeca koristila gotovo trideset godina:
POZOVITE ME OPET
Post je objavljen 24.12.2004. u 14:00 sati.