Kultura i društveno-ekonomski sustav u kojem živimo, sami po sebi, nameću toliko obaveza, zahtjeva, imperativa, normi, propisa i pravila prema kojima bi čovjek trebao živjeti svoj život i koncipiran je na takav način da svakim danom neprimjetno pred nas postavlja sve više zahtjeva i nameće nam sve više i više obaveza, prodajući nam jeftino obećanje o uspjehu kojeg treba "teškom mukom" zaslužiti prema njegovim vlastitim pravilima a koji nas, kao, uvijek čeka u nekoj dalekoj budućnosti (ali nikad sad i odmah), dok nas s druge strane istovremeno ucjenjuje imperativom "radi ili umri od gladi", te nam lagano ubrzava tempo života da bi nas, pod vječnom prijetnjom umjetno stvorene atmosfere nesigurnosti i neizvjesnosti, brige i straha od sutrašnjice, koja nam je sustavno ucjepljivana od rane mladosti kroz školovanje i odgoj, doveo u stanje visoke napetosti i pritiska zbog kojeg dolazimo u situaciju da kao ljudska bića pucamo na psihološkom, emocionalnom i fizičkom planu dok pokušavamo zadovoljiti i ispuniti sve te nemoguće i neprirodne direktive i zahtjeve. Razlog zbog kojeg slijepo plešemo po pravilima sustava je taj što nas je, služeći se blefom straha i nametanjem vječnog osjećaja krivnje i manje vrijednosti, namamio da povjerujemo da moramo bespogovorno slijediti i ispunjavati sva ta pravila da bismo zadovoljili društveno i moralno-politički prihvatljivu sliku o samima sebi kao o pristojnim članovima društva, građanima i radnicima koji jedino marljivim radom i trudom mogu potvrditi i dokazati svoju vrijednost. Sve je to posljedica dugogodišnjeg uvjetovanja i programiranja zbog kojeg se ponašamo na taj neprirodan način, vjerujući da je to naš način. Cijeli svoj život smo izgradili zanoseći se iluzijom da ćemo "uspjeti" po modelu sustava ostvariti svoju sreću ako budemo uporni i marljivi. To zauzvrat u našem životu potiče onaj iracionalni strah da ćemo zakasniti, da će "nešto propasti" ili da ćemo "sve izgubiti" ako na trenutak odstupimo od takvog bjesomučnog načina života, što nas tjera da na svoja leđa preuzimamo sve više tereta, da se nepotrebno brinemo i žrtvujemo svoj mir, vjerujući da je u devijantnom i neprirodnom okruženju marljivim radom moguće uspjeti ostvariti svoja prava i nadmudriti taj isti sustav koji je upravo i osmišljen s namjerom da mi nikada ne uspijemo. Očekivati pravednost i poštenje od sustava koji je po svojoj prirodi stvoren na nepravednim temeljima ekonomije i eksploatacije i koji ne pokazuje nikakvo razumijevanje za temeljne potrebe ljudskog bića je najveća zabluda.
Atmosfera u kojoj su užurbanost, stres, podložnost rokovima i napetost sastavni dio života, gdje se odmor i potreban predah od sumanutog rada smatraju lijenošću i "neodgovornošću", gdje nema vremena za prirodan osmijeh, spontanost i zdravu zajebanciju ni razumijevanja za ljepotu, gdje su smrtna ozbiljnost, povijanje autoritetu, zavist, oholost, neprijateljstvo i sukob jedini prihvatljivi i sasvim uobičajeni vid komunikacije je odlika monstruoznog sustava čiji je cilj da zatre svaki trag prirodnosti i čovječnosti u nama. Društveno-ekonomski sustav je stvoren da te drobi, gniječi i izbriše svaki trag dobrote i ljudskosti u tebi i pretvori te u neosjetljivog robota koji je bespogovorno spreman slijediti njegove direktive. U takvom nehumanom okruženju, ljudi koji su u svojoj suštini mirna, dobra i suosjećajna bića, pretvaraju se u nešto što nikada ne bi po svojoj prirodi odabrali biti, vjerujući da im ne preostaje ništa drugo osim prihvaćanja jedne od dviju ponuđenih opcija – poslušnosti ili bunta.
I koliko god ta dva izbora djelovala kao jedini mogući odgovori na takvu situaciju, jedan i drugi način, međutim, u konačnici ne pridonose boljitku pojedinca ili poboljšanju kvalitete njegovog života. Jedan i drugi put rade u korist sustava – i jedan i drugi crpe našu energiju i oduzimaju nam mir. Sustav voli poslušnike, ali buntovnike voli još i više, jer su jedni i drugi njegovi dobri suradnici. Prvi od njega očekuju nešto i služe mu, a drugi ga žele mijenjati i bore se protiv njega. Konačni rezultat svega toga je da mu jedni i drugi predaju svoje dragocjeno vrijeme, energiju i samim time ga ojačavaju.
Zato, jednom kad postanemo svjesni cijele te igre i načina na koji je postavljena i kako sustav funkcionira, kad vidimo jasno da je njegova glavna namjera da nas odvrati od unutarnjeg mira i ljepote koja u svakom trenutku postoji oko nas, tada se pred nama otvara treći put. Put koji shvaća da su borba i bunt u suštini samo trik uma koji produbljuje problem. To je put koji shvaća da jedino istinsko i moguće rješenje leži u potpunom prestanku suradnje sa sustavom i odmaku od cijele te priče uključenosti u sustav. Put koji shvaća da je jedina moguća borba upravo prestanak borbe i izlazak iz ringa preživljavanja, brige, straha i osude u beskrajno područje ljepote koja je u svakom trenutku prisutna u srži samog Života, tik ispod uzburkane površine uma, tik ispod žamora i buke osobnog identiteta i ego priča. Put koji odabire zdrav i prirodan život bez obzira na sve! Put koji sam osobno nazvao KB, ali čija suština će nekima možda biti poznata i pod drugim nazivima.
Dakle, što uopće znači KB? KB je kratica za slobodarsku životnu filozofiju koja se može sažeti u dvije riječi – "Kurcu Bitno" ili za one koji ne vole vulgarne izraze "Koga Briga". Jedna i druga verzija u konačnici vode istome, opuštenosti i unutarnjem miru, ali izraz "Kurcu Bitno", kad se koristi s dozom zdravog humora, ima jednu nevjerojatnu prirodnu snagu i trenutačnu učinkovitost u razbijanju krutih obrazaca i imperativa rigidnog uma jer naglašava svu nevažnost i potpuni besmisao poklanjanja pažnje nečemu što nema nikakve veze sa zdravim razumom i prirodnim bivanjem. Ukratko, sve što nije zdravo, prirodno, sve što nije cjelovito, sve što je protivno zdravom razumu i što ne doprinosi sveopćoj dobrobiti sviju, a što se nameće od strane sustava kao iznimno važno i neophodno, je KB! Sve što iziskuje tvoje vrijeme i energiju u svrhu zadovoljavanja nekakvih umjetno stvorenih i nametnutih ideala koji nemaju nikakve istinske veze s tvojim neposrednim životom danas, od društvenih, kulturnih, političkih, vjerskih, nacionalnih, moralnih ili drugih normi, društvenih konvencija, tradicije, diktata tobožnjeg morala, sterilnog bontona i ćudoređa je KB!
Reći KB svemu tome nije tek indolentni hir ili prkos buntovnika bez razloga kao što se može na prvi pogled činiti, to nije odraz nemara za druge ili lijenost. Naprotiv, KB je životni stav koji proizlazi iz šireg shvaćanja da je sustav protivan ljudskom biću i da mu nema smisla podilaziti, jer on je hladan, jednoličan i neobazriv, s njime nema dogovora, njegov je jedini interes da te crpi i oduzima ti vrijeme. KB je samim time nužnost, to je kočnica koja te zaustavlja pred provalijom ludila da radiš stvari koje su suprotne zdravom razumu nauštrb svog zdravlja, mira i dobrobiti kako bi ispunio zahtjeve sustava. KB te podsjeća da su sve stvari prolazne i da nema smisla niti koristi trošiti svoje vrijeme i rasipati energiju na brigu o budućnosti, na užurbanost i robovanje sasvim nebitnim i sekundarnim stvarima, nego da ga iskoristiš za ono što je važno tvojoj duši danas. KB je, jednostavno, stavljanje svoje duše ispred zahtjeva uma koji te melju i drobe svaku prirodnost, ljepotu i spontanost u tvom životu. Da, napravi ono što je nužno i potrebno kako bi osigurao svoju materijalnu egzistenciju u okvirima ovakvog neprirodnog sustava u kojem se nalaziš i kako bi tvoj život funkcionirao zdravo, i napravi to pošteno. Neka to bude tvoja jedina obaveza prema sustavu, ali ni mrvicu više od toga. Ne budi vezan ili sputan njegovim pravilima, ne dopusti da zbog njegovog bolesnog ustrojstva izgubiš svoju ljudskost i zaboraviš tko si. Zato, daj caru carevo, a bogu božje.
Mnogi ljudi vjeruju da ne mogu biti radosni, mirni i zadovoljni sve dok ne promijene svijet oko sebe i dok okolnosti oko njih ne budu savršene pa zbog toga odlučuju biti nesretni i ogorčeni. Ali to je glavna zabluda. To je trik i posljedica nametnutog društvenog uvjetovanja. Dok čekaš da stvari budu idealne, život će ti proći i nikada nećeš moći reći: "Sada su se sve stvari posložile baš idealno i savršeno oko mene, napokon mogu biti sretan." Ne. Sreća, mir i radost su mogući jedino u sadašnjosti, jedino ovdje, baš gdje si sada. Da bi sve oko tebe moglo biti skladno i mirno, najprije ti moraš biti skladan i miran. Stoga, glavno pitanje koje si moramo postaviti je sljedeće: Jesmo li mi mirni, radosni i opušteni upravo u ovom trenutku? Nismo. Ako nismo, kako onda možemo učiniti bilo što dobro i korisno za bilo koga, uključujući i sebe? Ne možemo. Dakle, primarna stvar za koju se trebamo pobrinuti je da mi sami budemo dobro, jer jedino ako smo mi dobro, sve ostalo može biti dobro. A ako mi nismo dobro, ništa drugo nije važno! I upravo je to izvorište i temelj KB filozofije. NIŠTA NIJE VRIJEDNO TVOJEG MIRA, RADOSTI I DOBROBITI! Nikakva buduća pojava, strah, briga, obaveze, nikakvi rokovi i problemi nisu toliko značajni da bi ti zbog njih morao žrtvovati svoje tijelo, svoj unutarnji mir, zdravlje i ljudskost danas. Sve je to KB. I to je jedini prioritet prema kojemu bismo u svakom trenutku trebali živjeti svoj život! Jer Život nam pokazuje da se uvijek na kraju sve stigne obaviti i završiti uspješno i bez žurbe, ništa nije hitno, ništa nije neodgodivo (osim u situacijama života i smrti). Hitnost je bolesni nusprodukt ekonomskog sustava u kojem vrijedi pravilo "vrijeme je novac". No hitnost ne postoji u stvarnosti, u prirodi. Priroda je opuštena i potpuno mirna i sve se u njoj odvija prema savršenom nacrtu, sve se završi da bi cjelina mogla funkcionirati baš u pravo vrijeme bez da itko ikamo žuri. Toliko smo naviknuli sebe zapostavljati i bacati u drugi plan i toliko smo se udaljili od svoje vlastite prirode da nam se to čini sasvim neobičnim. Ali naš mir i naša dobrobit su jedino istinski vrijedno bogatstvo, oni su temelj i osnovni preduvjet iz kojeg mogu proizaći i sve ostale dobrobiti.
Upravo zato, KB je blagoslov koji ti govori da nema smisla boriti se protiv sustava. Zašto? Zato jer shvaćaš da se protiv sustava ne možeš "boriti" na njegov način, njegovim sredstvima. Možeš li mrak otjerati tako što ćeš vikati na njega i udarati ga štapom? Naravno, na prvu se čini privlačnim pokušati i dobro dođe za izbacivanje viška negativne energije, ali u suštini, dugoročno ne daje rezultate, jer mrak je ostao i dalje mrak, možda čak i veći nego što je prvotno bio. Nakon što smo se umorili od mahanja, dolazimo do shvaćanja da se mrak ne može otjerati na taj način. Da bi se mrak otjerao, potreban je jedan sasvim drugačiji pristup, pristup koji je potpuno različit i neobičan, ali koji je jedini učinkovit. Da bi se mrak otjerao, ne treba se baviti mrakom, nego upaliti svjetlo!
Jer, dok god pridaješ većinu svoje pozornosti nepravdi i svoj toj iskvarenosti sustava koja te okružuje i pozivaš se na nju kao glavni uzrok tvoje životne nesreće, u tebi se rađa uvijek novi revolt, bunt, otpor i ogorčenost koja te istovremeno gura sve dublje u negativu zbog koje gubiš iz vida sadašnji trenutak i činjenicu DA JE TVOJ ŽIVOT SADA! Jer dok si ogorčen, nisi sposoban doživjeti ljepotu, dok si buntovan nisi miran, dok si revoltiran, nisi radostan, dok se opireš, ne možeš prihvatiti i opustiti se. I opet, dok uporno, svim srcem iskreno vjeruješ da se tim buntom boriš "protiv" sustava, upravo radiš u korist tog istog sustava čiji je cilj na taj način ostvaren – ti si danas izgubio svoj mir zbog brige i straha od sutra i "boreći se protiv zla" potrošio svu energiju koja ti je potrebna za činjenje dobra. Zato, shvati igru i ne nasjedaj na udicu!
Da, sustav je takav kakav jest, nepravedan, iskvaren i ucjenjivački, uostalom, on je takav otkako smo ga postali svjesni. Ali baš zato što sve to znam, neću dopustiti da mi njegov tempo, umjetno nametnuti ritam, obaveze i zahtjevi oduzmu mir i naruše ljepotu današnjeg dana! Ne svodi ukupnost svog života i svega što on jest na skučene okvire društveno-ekonomskog sustava. Ti si izvan svega toga. Ti si uvijek ovdje i sada, tu je tvoja istinska priroda. Društveno-ekonomski sustav je proizvod nerazumijevanja života. On je umjetna tvorevina nastala kao posljedica međudjelovanja ljudi i umova koji ne poznaju same sebe. Zato, živi svoj Život danas u potpunosti i najbolje što možeš u svakom trenutku bez obzira na sustav, bez obzira na sve. Jer, kada misliš da ćeš ga živjeti? Ne zanosi se obećanjem o boljem sutra. Ono ne postoji. Ono je samo trik tvojega uma koji je izmišljen da te drži u vječnom nezadovoljstvu i očekivanju, dok ti život prolazi! Dok se ti baviš sustavom i njegovom bolešću, zaboravljaš na zahvalnost. A bez zahvalnosti i temeljnog divljenja na ljepoti života, ti postaješ upravo ono što sustav od tebe očekuje da povjeruješ da jesi – čangrizavo mrtvo puhalo – bespomoćan, slab i jadan, egoistična biološka ljuska i mašina bez duše. I u takvom stanju si podložan kategorizaciji i poistovjećivanju s ulogom koju si odabrao unutar sustava - sluge poslušnika ili buntovnika koji stalno laje na sustav. I upravo je to temeljna zamka koja te uvlači sve dublje u igru sustava, s obzirom da su borba i stvaranje protivnika njegova savršena udica. Sustav te uvijek želi namamiti da igraš po ego pravilima, da se definiraš kao osoba i preuzmeš bilo kakav identitet, da se poistovjećuješ i odrediš kao pripadnik ovoga ili onoga sustava razmišljanja, vjerovanja ili kulture. Sustav želi da povjeruješ da si odvojen od cjeline života i da se moraš s drugima nadmetati i boriti. Jer, sve dok imaš nekog protivnika, pa bio to u konačnici i sam sustav, njemu to odgovara, jer, to ga hrani, to ga jača. Ti si podijeljen i neprestano se koprcaš i tržeš u paukovoj mreži uma iz koje se ne možeš otrgnuti. I što se više pokušavaš otrgnuti, sve se jače lijepiš. Ali s Ljubavlju, ti si izvan bilo kakve identifikacije i ne vežeš svoj doživljaj sebe ni uz kakvu unaprijed stvorenu kategoriju ili obrazac, ti jednostavno jesi to što jesi. To je ta unutarnja sloboda da budeš istovremeno i ništa i sve. Kad shvatiš: "Moj život je, upravo takav kakav jest, najveći dar, jedinstven, neprocjenjiv i zlata vrijedan i zato ću ga živjeti danas punim plućima najbolje što mogu i znam i neću prepustiti ni jedan dragocjeni trenutak nezahvalnosti, gunđanju, ljutnji, bijesu i jadu jer ga oni ne zaslužuju, oni samo oduzimaju prostor i vrijeme mojoj radosti i sreći." – tek tada možeš živjeti SVOJ život.
Kao što je Bruce Lee rekao: "Isprazni svoj um, budi bezličan, bezobličan, poput vode. Kad naliješ vodu u šalicu, ona postaje šalica, naliješ ju u flašu, ona postaje flaša, naliješ ju u čajnik, ona postaje čajnik. Sada, voda može teći, ili može razbijati. Budi voda, prijatelju."
Voli ono što radiš i nećeš nikada raditi niti jedan jedini dan u svom životu. Jer tada će cijeli tvoj život postati radosno slavlje, uživancija u tvom vlastitom postojanju i više se nećeš buniti na okolnosti oko tebe. Budi dijete ljepote i dopusti da te vodi za ruku i ona će iznutra rastopiti sve tvoje strahove i brige.
Kad shvatiš da su mir, radost i ljepota jedino istinsko bogatstvo, prestaješ pokušavati promijeniti svijet – i puštaš neka se svijet brine sam za sebe. Okolnosti jesu takve kave jesu, svijet je takav kakav jest, sustav stvoren na temeljima sebičnosti, hladnoće i nerazumijevanja nikada ni ne može biti drugačiji. Umjesto toga, neka tvoj fokus bude uvijek na ljepoti, ljubavi, skladu i miru. Shvatiti da je sustav takav kakav jest i ne pokušavati ga promijeniti je jedini spas i put prema istinskom miru. Jer, ionako izvanjski na ništa drugo ne možeš utjecati u životu, niti si ikada mogao, ništa drugo ne možeš promijeniti, sve se događa prema režiji sudbine. Jedino što možeš promijeniti je tvoj vlastiti doživljaj života – ti si jedini čimbenik koji ima apsolutni utjecaj na način interpretacije događaja i okolnosti – na svoj unutarnji mir, radost, sklad i zahvalnost. To je jedino istinski tvoje. A kad imaš to, onda imaš i sve drugo. Tu se radi o korjenitoj promjeni prioriteta. Nakon cijelog života provedenog u jurnjavi i zadovoljavanju nečijih prohtjeva, normi i zahtjeva, napokon si ti taj koji daješ prednost vlastitoj duši bez obzira na sve! Živi iz svoje unutarnje istine i dobrote svog vlastitog srca. Prije svega, uvijek budi ljudsko biće. To je jedino istinski važno u životu. Sve drugo je Kurcu Bitno!
Bruce Lee: Budi Voda
U nastavku je cijeli intervju iz 70-ih u kojem Bruce Lee, između ostaloga, dijeli mnoge duboke mudrosti i izvorna zapažanja o životu i što to znači biti istinsko ljudsko biće. Vrlo zanimljivo i poučno.
