jebala vas struka da vas jebala (osim ako niste doktor)

Nevjerojatno koliko mi se ljudi u zadnje vrijeme žali da ne mogu naći "posao u struci". Što to uopće danas znači struka? Da ste par godina ili ako ste bili lijeni jedno desetljeće učili nekave stvari i pripremali se za svijet odraslih? I to u razdoblju od 18-22 godine ako ste završili fakultet, kada nemate pojma o životu i kada je glavna stvar izlasci i zajebancija. I šta bi sad trebali? Biti VJEČNO žigosani svojom "strukom"? Strukom koju ste odabrali slučajno (ili polunamjerno) jer su eto svi iz vašeg društva išli na taj faks ili su vas starci natjerali? Ma dajte molim vas.
Odjebite tu struku ako nemožete s njom naći posao. Jeste li čuli za izraz cijeloživotno učenje? To pričaju već barem 20 godina (dvadeset godina). Radi se o tome da vi stalno i iznova učite i usvajate nova znanja i vještine. Nema ono završio sam faks i sad je to to.

Stvarno se čudim da danas još ima ljudi koji misle da će završiti fakultet, naći posao """u struci""" i onda baciti knjige u smeće i više nikad ništa novoga naučiti jer eto sad imaju posao. U struci. Završio sam faks 1998 i onda je već bilo debelo jasno da to tako ne ide (vjerojatno i puno prije samo ja ne mogu sa sigurnošću tvrditi što se događalo dok nisam bio u tome ;) )

Upravo zato me današnje cendranje mladih a i onih starijih iznerviralo jer ne kužim kako oni ne kuže. Ili možda ja ne kužim kako je struka u stvari Bog i ako si završio to i to onda ima da to radiš do kraja svog života ili ćeš biti u banani? Ili još bolje: DRŽAVA bi trebala osigurati da ja koji imam diplomu kustosa imam posao i veliku i redovitu plaću. (Isprike kustosima trebao sam nekoga ubaciti)

Ima ljudi koji su zaista zaljubljeni u povijest i željeli su to studirati. Nisu razmišljali kaj će nakog toga raditi s tom diplomom. I ja sam volio psihologiju (i danas je volim) ali kada sam shvatio da sa završenim faksom mogu raditi kao profesor psihologije na srednjoj školi pobjegao sam glavom bez obzira. Onda još nije bila takva potražnja za raznim coaching-zima, trenerima, psiholozima jer danas kao psiholog stvarno možete svugdje raditi, a naravno možete i cendrati kako ne možete naći posao u struci.

Imate 2 opcije:
1) promijenite struku, nije to ništa isklesano u zidu za cijeli život. Žao vam je bačenog vremena? Baš to volite i želite raditi? Odrastite i nađite si hobi. Više vremena ste izgubili uz televizor ili igranjem igrica na kompiću pa nikome ništa.

2) ostanite iste struke (na papiru), ali se obrazujte za poslove koji su fakat potrebni. Na primjer neki posao za koji ljudi plaćaju druge ljude da ga rade. I to dobro plaćaju. Pazite ne kažem da ne slijedite svoje srce ili da se prodate za novac. Upravo suprotno. Radite ono što volite, ali neka to bude nešto što može biti i dobro plaćen posao. Ili u krajnjoj liniji pokrenite vi neki posao gdje će vam trebati vaša struka. Glupo je da svi upisuju FER jer su kao informatičari dobro plaćeni pa zato svi idu tamo. Bullshit. Ima informatičara koji krepavaju od gladi isto kao i profesori povijesti.

Koju god opciju izabrali: uložite u sebe. Učite, obrazujte se na raznim tečajevima, čitajte knjige, surfajte, istražujte. Danas više nego ikada ima toliko mnogo prilika za zaradu da je jednostavno glupo to ne iskoristiti. Samo nemojte plakati za "poslom u struci" jer ćete raditi barem 3-4 različita posla, a možda i 10-ak prije nego otiđete u zasluženu mirovinu. Ja sam ih već 4 promijenio i planiram još barem toliko

Nađite si posao koji volite raditi (i koji je dobro plaćen). Najlakše ćete to napraviti tako da se ponudite i volontirate (besplatno radite) u nekoj tvrtki. Naučite posao, steknite iskustvo u tome što želite raditi i to je to.