Nevjerojatno koliko mi se ljudi u zadnje vrijeme žali da ne mogu naći "posao u struci". Što to uopće danas znači struka? Da ste par godina ili ako ste bili lijeni jedno desetljeće učili nekave stvari i pripremali se za svijet odraslih? I to u razdoblju od 18-22 godine ako ste završili fakultet, kada nemate pojma o životu i kada je glavna stvar izlasci i zajebancija. I šta bi sad trebali? Biti VJEČNO žigosani svojom "strukom"? Strukom koju ste odabrali slučajno (ili polunamjerno) jer su eto svi iz vašeg društva išli na taj faks ili su vas starci natjerali? Ma dajte molim vas.
Odjebite tu struku ako nemožete s njom naći posao. Jeste li čuli za izraz cijeloživotno učenje? To pričaju već barem 20 godina (dvadeset godina). Radi se o tome da vi stalno i iznova učite i usvajate nova znanja i vještine. Nema ono završio sam faks i sad je to to.

Stvarno se čudim da danas još ima ljudi koji misle da će završiti fakultet, naći posao """u struci""" i onda baciti knjige u smeće i više nikad ništa novoga naučiti jer eto sad imaju posao. U struci. Završio sam faks 1998 i onda je već bilo debelo jasno da to tako ne ide (vjerojatno i puno prije samo ja ne mogu sa sigurnošću tvrditi što se događalo dok nisam bio u tome ;) )

Upravo zato me današnje cendranje mladih a i onih starijih iznerviralo jer ne kužim kako oni ne kuže. Ili možda ja ne kužim kako je struka u stvari Bog i ako si završio to i to onda ima da to radiš do kraja svog života ili ćeš biti u banani? Ili još bolje: DRŽAVA bi trebala osigurati da ja koji imam diplomu kustosa imam posao i veliku i redovitu plaću. (Isprike kustosima trebao sam nekoga ubaciti)

Ima ljudi koji su zaista zaljubljeni u povijest i željeli su to studirati. Nisu razmišljali kaj će nakog toga raditi s tom diplomom. I ja sam volio psihologiju (i danas je volim) ali kada sam shvatio da sa završenim faksom mogu raditi kao profesor psihologije na srednjoj školi pobjegao sam glavom bez obzira. Onda još nije bila takva potražnja za raznim coaching-zima, trenerima, psiholozima jer danas kao psiholog stvarno možete svugdje raditi, a naravno možete i cendrati kako ne možete naći posao u struci.

Imate 2 opcije:
1) promijenite struku, nije to ništa isklesano u zidu za cijeli život. Žao vam je bačenog vremena? Baš to volite i želite raditi? Odrastite i nađite si hobi. Više vremena ste izgubili uz televizor ili igranjem igrica na kompiću pa nikome ništa.

2) ostanite iste struke (na papiru), ali se obrazujte za poslove koji su fakat potrebni. Na primjer neki posao za koji ljudi plaćaju druge ljude da ga rade. I to dobro plaćaju. Pazite ne kažem da ne slijedite svoje srce ili da se prodate za novac. Upravo suprotno. Radite ono što volite, ali neka to bude nešto što može biti i dobro plaćen posao. Ili u krajnjoj liniji pokrenite vi neki posao gdje će vam trebati vaša struka. Glupo je da svi upisuju FER jer su kao informatičari dobro plaćeni pa zato svi idu tamo. Bullshit. Ima informatičara koji krepavaju od gladi isto kao i profesori povijesti.

Koju god opciju izabrali: uložite u sebe. Učite, obrazujte se na raznim tečajevima, čitajte knjige, surfajte, istražujte. Danas više nego ikada ima toliko mnogo prilika za zaradu da je jednostavno glupo to ne iskoristiti. Samo nemojte plakati za "poslom u struci" jer ćete raditi barem 3-4 različita posla, a možda i 10-ak prije nego otiđete u zasluženu mirovinu. Ja sam ih već 4 promijenio i planiram još barem toliko

Nađite si posao koji volite raditi (i koji je dobro plaćen). Najlakše ćete to napraviti tako da se ponudite i volontirate (besplatno radite) u nekoj tvrtki. Naučite posao, steknite iskustvo u tome što želite raditi i to je to.

Znam da se to gotovo nikome ne da zapisivati troškove, ali situacija zadnjih godinu i pol je vjerojatno i najveće ljenčine natjerala da ipak stave stvari na papir i počnu voditi evidenciju o troškovima i gdje novac curi. Par stvari koje meni olakšavaju vođenje troškova:

1. zapisujte troškove svaki dan - to je najteže, ali i najbolji način za praćenje troškova.

2. uspoređujte završno stanje love koju imate u novčaniku i na računima od prošlog dana sa završnim stanjem današnjeg dana. Razlika mora biti jednaka troškovima, ako nije nešto ste zaboravili zapisati

3. Kada idem na plac (hrv. tržnicu) uzmem si neku okruglu cifru npr. 100 kn tako da lako izračunam koliko sam potrošio. 100 kn minus ono što mi je ostalo u džepu znači razlika je otišla na klopu na placu. Prije sam pokušavao pamtiti koliko kaj košta, ali mi nije išlo jer kupujem na 6-7 štandova i onda se pogubim

4. Gdje god mogu platiti karticom tekućeg računa (maestro) ja radije platim maestrom nego gotovinom.
- Kao prvo nisam primijetio da manje trošim ako sve plaćam cashom,
- kao drugo ne volim imati puno casha u novčaniku ili stalno tražiti bankomat,
- kao treće mrzim kad mi cijenu od 3,98 zaokruže na 4,00. Ovako platim karticom 3,98 i
- ono najvažnije, ako i izgubim račun, transakcija ostaje zapisana na prometu računa pa s internet bankarstvom lako provjerim gdje sam i koliko potrošio. Moja preporuka je da koristite karticu jer ćete lakše pratiti troškove

5. Kreditne kartice su fakat opasne jer se tu lako nogomilaju velike cifre pogotovo ako uzmete nešto na par rata. S njima treba biti izuzetno oprezan i ja obično sve te troškove plaćam unaprijed (prije dospjeća). Zašto onda koristim kreditnu karticu umjesto maestra? Pa zato što ipak dobijem 10-20 dana na vremenu da si izvučem lovu iz firme ili pričekam plaću i još dobivam nagradne bodove koje kasnije u određenim dućanima mogu zamjeniti za cash odnosno proizvode. Vjerujete mi fino se tu skupi parsto kuna svakih nekoliko mjeseci (jedan fini ručak ili parfem i sl.) I ovdje imate finu kontrolu nad troškovima, najteže je pratiti gotovinu.

6. Otvorite trajni nalog za plaćanje režija ako već niste. Nemojte se zezati s mijenjanjem šugavog poziva na broj svaki mjesec i tako sigurno nećete ništa zaboraviti platiti. Super je što sada preko interneta možete sami otvarati trajne naloge pa si otvorite jedan i za štednju

7. Tablica za vođenje troškova. Ja koristim sličnu ovoj ali bez previše kategorija s time da sam si dodao i kolonu planirano/ostvareno. Nije poanta satima sjediti uz tablicu i razvrstavati troškove već maksimalno love staviti na stranu.

Ako se sjetim još nečega - dopišem. Imate li vi kakav svoj savjet?