Još jedna stvar s kojom me je Dan oduševio na konferenciji je istraživanje o sklonosti varanju. Zaključak je da je znatan broj varao, ali su varali za male iznose. Što bi rekli sitnica tu sitnica tamo i kada se pomnoži s brojem ljudi dođemo do ogromnih gubitaka. Nekako imam osjećaj da je to primjenjivo i tu kod nas. Nije stvar u tome da su jedan ili dvoje lopova opljačkali zemlju pa smo sada u banani, više će biti da veliki broje krade "po sitno". Tek toliko.

Testovi koje je Dan napravio su jednostavni i praktični. Zadao je 10 matematičkih zadataka s ograničenim vremenom za rješavanje. Prvu grupu je iskoristio da vidi koliko se zadataka stigne riješiti u zadanom vremenu. Ispalo je da u prosjeku ispune 4-5 zadatka Onda je u igru ubacio novac i sada postaje vrlo napeto

U jednoj varijatni ljudi su morali predali testove i za svaki riješeni zadatak bi dobili dolar. Nitko nije varao.

U drugoj varijanti bi im rekao da ne moraju predati testove već da ih potrgaju a njemu samo neka jave koliko su zadataka riješili i za svaki će dobiti dolar. Naravno da su sada odjednom počele prevare i ljudi su rješavali u prosjeku 5-6 zadataka. No nitko nije rekao da je riješio svih 10! Puno ljudi je malo prevarilo.

U jednoj varijatni na početku bi im dao 10 dolara i rekao im neka vrate novac za sve zadatke koje nisu uspjeli riješiti :) ili bi rekao da će dobiti bonove koje kasnije (na drugom mjestu) mogu zamjeniti za novac. Bonovi su zanimljivi jer iako u konačnici jesu novac mislim da je lakše ukrasti bon nego pravu novčanicu. Sve te varijante dovele su do zaključka da je dobar broj ljudi (ne svi) sklon malo prevariti.

No zaključak zašto ljudi varaju "malo" je taj da ljudi u stvari ne žele varati i žele se dobro osjećati odnosno zadržati super mišljenje o sebi dok istovremeno žele iskoristiti priliku da nešto ekstra strpaju u džep. Pogotovo ako su šanse male da će ih uloviti. Budući je krađa suprotno onome što misle o sebi (nitko ne želi o sebi misliti kao o lopovu) odlučuju se za srednji put i kradu malo. Dovoljno malo da u njihovoj glavi to i nije krađa.

E sad ako živite u Hrvatskoj gdje se krađa slabo ili nikako kažnjava (o razlozima drugi put) s druge strane prilika ima na svakom koraku (korupcija je postala "normalna") jasno je da će sklonost "sitnim" krađama kod ljudi biti veća i da će prag tolerancije krađe biti viši. Drugim rječima više ćemo prevariti a i dalje ćemo misliti o sebi kao poštenim ljudima. Ako smo se prije usudili uzeti tehničke olovke iz firme sada bi se mogli ohrabriti i za koju tastaturu, miša i sl. Sigurno ste čuli takav način razmišljanja, a obično kao opravdanje koristi "one druge" koji kradu puno više (pa je u redu da ja kradem malo) i neka prvo njih riješe pa ću onda ja (prestati krasti)

Zašto vam sve ovo pričam? Zato da shvatite kako malim krađama nećete doći do velikog novca. Trebate prestati krasti ili krasti "na veliko" ovo ne vodi nigdje. Od koga krademo? Država mi nekako prva pada na pamet. Zaboravimo izdati račun, dio plaće ide u cashu itd. itd. Sitnica tu sitnica tamo i ode par milijardi kuna. Na www.despair.com sam vidio jednu odličnu sliku. Slika prikazuje kapljicu vode, a ispod piše: niti jedna kapljica vode se ne osjeća krivom zbog poplave. Oh kakva istina!

Tako niti kada mi ukrademo 5 kn od države nismo krivi što je država u tolikim dugovima. Pa što je mojih 5 kn u usporedbi sa 120.000.000.000,00 kn? Kap u moru eto što je. Problem je što smo svi "samo" kapljice a zajedno smo poplava.