Ovo je hitno pa moram komentirati:
"Najavio je i izmjene Zakona o trgovačkim društvima, kojim bi se zabranilo vlasnicima nelikvidnih tvrtki i članovima uprava da osnivaju nova poduzeća."
Izvor: T-portal

Zamislite si sljedeće: pokrenete svoj biznis. Jedan od kupaca vam je država koja vam ne plati račune. Toj istoj državi vi ne možete platiti poreze i PDV i postanete nelikvidni. U tom trenutku država bi vas po tim izmjenama onemogućila da otvorite novu tvrtku i pokrente neki drugi biznis jer joj niste platili poreze.

Zabraniti osnivanje poduzeća je isto kao da ljudima zabranite kupnju dionica. Totalna glupost. Ako imate problema s nelikvidnim tvrtkama ili ljudima koji namjerno upropaste jednu tvrtku i onda otvore novu, trebate se pozabaviti njima i na sudu dokazati da su to namjerno učinili. Kazniti te ljude koji iskorištavaju zakon.

Opet se ide linijom manjeg otpora kao i kod zakona o zabrani rada nedjeljom. Ne možemo izaći na kraj sa nekoliko bezobraznih idiota pa ćemo svima zabraniti rad nedeljom. Tako i sada žele zabraniti osnivanje novih tvrtki ako imate jednu nelikvidnu. A što ako imam 10 tvrtki i jednu nelikvidnu? Hoće li mi i onda zabraniti osnivanje nove tvrtke? Ili sam samo jedan od članova uprave firme koja je nelikvidna. Osim toga mogu biti član uprave u nekoliko tvrtki bez problema i što ako jedna postane nelikvidna?

Mislim da je ovo sasvim dovoljno za razmisliti. Neka država krene od sebe. Neka plaćaju svoje obveze na vrijeme, neka srede da sudstvo bude nezavisno brzo i učinkovito i to je to.

Kako ne biste stekli krivi dojam iz prethodnih tekstova, ja nisam protiv toga da se novac zaradi brzo, ako je to moguće. Znači ako ne moramo nikoga prevariti, zmuljati, ubiti onda ok. Za početak otrebno je definirati što znači brzo, a što polako. Za mene je brzo sve što je ispod 10 godina, a polako je sve preko 30 godina. Ovo između ne znam kako bih nazvao.
Danas više manje svi znaju za složeno ukamaćivanje, kamatu na kamatu i znaju da bi teoretski kroz duži niz godina mogli postati milijunaši. Čak i uz manju kamatu kroz 30,35 godina skupi se prilično love. Kako je tržište dionica i fondova trenutno palo mnogi su izgubili vjeru u taj način bogaćenja jer umjesto prosječnih 10-15% koliko se očekuje od investicijskih fonodova oni su sada pali oko 50% (neki i više) i praktički su pobrisali dobit zadnjih nekoliko godina. Trenutno je svega nekoliko fondova koji su u prosjeku još uvijek u plusu (i to vrlo malom plusu). Bit će potrebno barem 3-5 godina da povrate izgubljene prinose. Za to vrijeme oni koji su ulagali u njih su praktički izgubili 5 i više godina ulaganja. I što sada? Odustati od dugoročnih ciljeva, zaboraviti štednju i okrenuti se bržim načinima zarade?

Možda.

Još jedan argument koji se često pojavljuje protiv sporog bogaćenja je: ne želim biti bogat u 65.-toj želim novaca imati danas, sada, a ne za 100 godina. Kaj će mi onda lova? Razumijem to nestrpljenje, ali ubrzo ćete shvatiti da će vam novac i onda jakoooo dobro doći i da nećete samo sjediti doma i čekati smrt. Vaš um, odnosno vi iznutra ćete se osjećati jednako mladi i živi kao i sada. Samo će tijelo ostarjeti, ali ne i duh. Oni koji imaju 30 i više godina vrlo dobro znaju o čemu pričam, Još jučer su bili klinci i mislili su kako su ovi s 30 godina jako stari. Ha, ha, ha. No dobro svatko to mora proći sam za sebe. Moja poanta je da nije život samo od 15-25 godine.

Što je s brzim načinima? Po prethodnim komentarima vidim da sve manje ljudi vjeruje u prekonoćno bogaćenje i jako mi je drago zbog toga. Smatram da je od 7-10 godina prilično brzo i sve što je brže od toga je super turbo brzo. Prigovori brzim načinima idu u stilu: kako došlo tako prošlo, odnosno ako brzo dobijemo novac (kladionica, loto i sl.) brzo ćemo ga i izgubiti. To je zaista istina iako ima i svjetlih izuzetaka. Drugi prigovor je što se najčešće radi o blago rečeno mutnim poslovima koji omogućavaju visoku zaradu, na nepošten način. Neki ljudi nemaju problema s time. Dapače misle da je u današnje vrijeme s obzirom na situaciju u zemlji to potpuno prihvatljiv način. Čak to i odobravaju i hvale kao "snalažljiv" način. Nadam se kako će svi kojima je takvo ponašanje u redu biti prve žrtve kojima će netko na "snažaljiv" način uzeti sve što imaju. Nemojte se onda ljutiti i psovati. Pohvalite lopova kako vas je super opljačkao. Pošaljite mu pismu i čestitajte. Bravo "snalažljivi", samo tako naprijed, zaboravio si uzeti još onih 100 kn iz kasice, evo šaljem u prilogu ovog pisma. S druge strane ako ne želite da vas netko iskorisiti i opljačka nemojte odobravati takvo ponašanje nego ga osuđujte i ako ste u prilici raskrinkajte.

Međutim brzo bogaćenje ima i svojih očiglednih prednosti. Novac dobijemo prije i prije smo financijski slobodni. Bilo bi zaista glupo kada bi se toga odrekli i odbili novac u stilu: ma kaj će mi sad lova pošaljite mi ju za 30 godina! Ako želimo novac sad i odmah i spremni smo platiti cijenu (nažalost bit će skupo) zašto to ne bismo učiniili? 7-10 godina radimo ko konj i onda odemo u mirovinu i popravljamo sve što smo u međuvremenu rasturili (obitelj, odnose, zdravlje itd.).

Problem s oba načina je što niti jedan ne garantira 100% uspjeh. Duži način bi trebao biti sigurniji, ali nije. Uvijek se može dogoditi nešto nepredviđeno i nestane pola ili više vaše ušteđevine. Brzi način i nije baš toliko brz te imamo ograničeni broj prilika da nešto stvorimo, a ako ne uspijemo odjednom ćemo se probuditi u 65.-toj godini bez ičega. Što učiniti? Kako se zaštiti?

Kakva ste osoba?
Ako ne volite rizik i niste spremni platiti skupu cijenu kako bi brzo došli do novaca onda je za vas najbolje da novac godinama spremate na nekoliko različitih sigurnih mjesta. Dio u životno osiguranje, treći stup, novčani fondovi, stambena štednja, može i investicijski fondovi ali samo ako ste spremni i pratiti tržište i njhova ulaganja. Naime mnogi bi htjeli samo uplatiti novac i "zaboraviti" na njega. Neka se netko drugi brine. Problem s time je što ako vi zaboravite na novac, zaboravit će i on na vas. Dakle podjelite novac, štedite koliko možete i za 30-ak godina trebali biste imati solidnu hrpicu koja će vam omogućiti vrlo ugodan ostatak života + jedan lijepi put oko svijeta. Nećete biti multimilijunaš, ali biste mogli imati barem milju kuna.

Ako ste nestrpljivi i želite sve sad i odmah onda ste, nadam se, već otvorili svoju tvrtku i grabite krupnim koracima naprijed. Niste otvorili svoju tvrtku? Onda ne muljajte kako ste nestrpljivi. Koliko godina ćete još čekati dok ne krenete? Aha, to sam i mislio. Što god radili i pokušavali pokušajte imati i rezervni plan. Ako slučajno niti jedna od vaših stotine ideja za obogatiti se na brzinu ne uspije što ćete onda? Onda ćete barem imati nešto malo novaca sa strane da ne umrete od gladi. Možda jednu, dvije nekretnine koje ćete prodati ako zagusti. Razmišljajte i o tome. Osigurajte se od rizika. Često čujem priče kako su oni koji su postali uspješni srušili sve mostove za sobom odnosno doveli su se u situaciju kada su jednostavno morali uspjeti. Nisu imali nikakvog drugog izbora. Mislim da nije baš tako crno bijelo. Bill Gates, Steve Jobs, Googlovci i ostali bi se sigurno vrlo dobro snašli i uspjeli u životu i bez da su stvorili uspješne tvrtke. Možda ne bi bili toliko bogati, ali sigurno ne bi bili siromašni. Da biste brzo došli do novaca morat ćete puno riskirati, ali nikada nemojte riskirati više nego što ste spremni izgubiti. Priznajem da sam ziheraš i da ne bi stavio svoj stan i sve što posjedujem na kocku radi jedne super ideje. Mnogi su to učinili i uspjeli, ali ima ih puno više koji su to učinili i propali.

Naravno dok ste mladi i neopterećeni možete riskirati koliko god želite jer još uvijek imate cijeli život pred sobom da vraćate eventualne dugove :)

Kombinacija?
Kombinacija brzog i sporog se čini kao dobra ideja, ali nije. Zašto mislim da nije dobra ideja? Zato jer ćete svoj novac podjeliti na dva djela i bojim se da nećete uspjeti niti u jednom. Mala odvajanja za dugoročno bogaćenje će vam donjeti kiki riki, a taj novac nećete moći iskorisiti kao polugu da se obogatite brže. Osim toga vaš um će se stalno dvoumiti između ulaganja u prilike koje bi mogle brže donjeti novac i sigurnosti na dugi rok. To je kao da trčite sprint i maraton istovremeno. Po meni to jednostavno ne funkcionira. Jedna strategija neka bude glavna i njoj posvetite 90% vremena i novaca. Ovih 10% neka bude rezervni plan za slučaj da ovo brzo bogaćenje ne uspije ili neka bude dodatni poticaj dugoročnom ulaganju da skratite plan s 30 na 25 godina.

U sljedećem unosu: Nove preporuke knjiga

Fenomenalno i jednostavno objašnjeno (nacrtano i animirano) na ovom linku:

http://vimeo.com/3261363 (na engleskom je)

Ključni trenuci su kada su počeli davati kredite za kuće i prestali se brinuti hoće li ljudi moći to uredno otplaćivati. Čemu briga kada će te kredite prodati nekome drugome? Pogledajte video.

Sasvim slučajno sam naletio na jedan tekst u kojem je bila ta rečenica. Godišnje više novaca zaradite vašom plaćom nego vašim investicijama.

Fakat isitna. Da slučajno više zarađujemo investicijama odnosno pasivnim prihodima nego plaćom bili bismo financijski slobodni, a onda možda ne bi ni radili.

No poanta je u nečemu drugome. Ponekad se mnogo vremena troši na analize koji je fond bolji, u koju banku da oročim lovu, koje osiguranje da uplatim umjesto da se troši tamo gdje će imati (naj)više utjecaja: u razvoj vlastite karijere. Naravno, važno je raditi i na pasivnim prihodima (oni koji ne ovise o našem aktivnom radu) ali najčešće to ne radimo na način kako bi se obrazovali i bili sposobni sami donositi odluke već okolo bauljamo i tražimo savjete od anonimaca s foruma, raznih "savjetnika" i sl. Najbolje mi je kada se rade "analize" koju stambenu štednju odabrati samo radi štednje, a razlike među njima su toliko male i zanemarive, žali Bože izgubljenog vremena.

Činjenica je da je naša plaća (posao) trenutno najveća "imovina" koju imamo i da nam omogućava sve ostalo: kupnju hrane, auta, podizanje kredita za stan itd. Iako ja i dalje vjerujem kako se od plaće nećete obogatiti trebate se zapitati: mogu li uložiti nešto vremena u razvoj vlastite karijere i tako zarađivati više novaca? Tu i tamo sam spomenuo nekoliko stvari koje možete učiniti kako biste postali bolje plaćen radnik. Od dodatne edukacije do prebacivanja u odjel marketinga ili prodaje. Postoji bezbroj stvari koje možete učiniti no dvije su najvažnije:

1. ne smije vas biti sram tražiti više novaca, ako više vrijedite

2. najbrži način za povećati plaću je otići na novo radno mjesto

I dok je ovo prvo očito, žene nažalost imaju velikih problema s time jer smatraju kako će njihov rad biti prepoznat te se ne žele "gurati" i "žicati" veću plaću. Neugodno im je. Smatraju to poniženjem. Šteta jer to je jedan od glavnih razloga zašto su manje plaćene naime muškarci češće traže povećanje.

Mijenjanje posla je zakon. Svaki put kada sam promjenio posao otišao sam na veću plaću. Odličan način da brzo počnete više zarađivati. Čak i ako ste zadovoljni u sadašnjoj tvrtki bacite pogled kolike su plaće kod konkurencije. Mogli biste se jako ugodno iznenaditi. Možda vam se čini glupo razmišljati o tome sada kada je recesija nad glavom i upitno je hoćete li uopće zadržati posao no mislim da za odlične radnike uvijek ima posla. Pitanje je samo jeste li vi jedan od njih?

Za kraj predlažem da svoje vrijeme rasporedite proporcionalno zaradi. Što ćete više novaca stavljati na stranu i što ćete više moći štedjeti/investirati to više vremena provodite učeći i proučavajući kako maksimalno iskoristiti svoj novac. No dok je hrpa mala nemojte se zamarati hoćete li zaraditi 100 kn ili 200 kn godišnje i trošiti previše vremena na to već se radije potrudite povećati svoju plaću za 500 ili 1.000 kn mjesečno. Izuzetak su ljudi koji žele živjeti isključivo od investiranja, a ne od plaće. Ako ste jedan od njih onda vas nije previše briga za plaću. Međutim većini ljudi će plaća ipak biti glavni izvor prihoda tijekom života te je pametno izvući maksimum iz nje.

U sljedećem unosu: Je li bolje obogatiti se brzo ili polako?