Danas jesi, sutra možda i ne..
part II
da,
nije došlo do dodira..
a hoće li
tobože beznačajan dodir,
biti uistinu beznačajan?
izbjegavam ikakav
tjelesni kontakt s tom osobom.
čisto iz tog razloga
jer se bojim što bih mogla
osjetiti.
osjet.
dodir.
kako su samo riječi tako..
tako prazne.
bez mirisa,
bez okusa..
bez ikakvog utjecaja.
riječ je samo riječ.
riječ je nešto naučeno.
nešto što smo već čuli.
prolazno..
a dodir..
svaki je drugačiji,
svaki je poseban.
svaki ima priču..
isto kao i pogled.
našli smo se u istoj prostoriji(ci).
sami.
napetost se mogla rezati nožem.
uočila sam tri kapljice znoja na čelu,
kada sam skupila hrabrosti pogledati ga u oči.
bili smo sami.
pogled je imao drugačije značenje.
više nije bio pogled,
nije bio ni pogled..
bila je uzbuna.
osjećala sam se kao da sam zatvorena
u kutiji šibica.nisam mogla disati,
nisam mogla razmišljati,
nisam mogla pričati..
osjećala sam kako polako gubim razum.
osjećala sam kako gubim kontrolu.
uhvatila me panika.
nisam smjela pobjeći.
nisam imala kamo.
okrenuo mi je leđa
popravljajući nešto.
nisam vidjela šta.
nisam se mogla sjetiti zašto sam uopće tu.
polako mi crnilo pred očima.
"slabo mi je."
bilo je sve što sam rekla.
Pogled
znam,
nema me..
al iskreno,
ne znam što napisati.
previše mi se toga vrti po glavi
da bih uspjela
bar od jedne misli
složiti neku suvislu rečenicu.
pogled.
koliko može govoriti?
možemo li znati što misli
osoba koja nam upućuje pogled ?
osoba o kojoj praktički ne znamo ništa..
a ništa ne želimo ni znati.
želimo,
ali..
ne smijemo željeti.
zašto nečiji pogled osjećamo,
a nečiji ne?
kako možemo razlikovati
pogled
od
pogleda?
razlikujemo ga.
u početku nam se učini,
a onda počinjemo shvaćati da
se krije nešto iza tog pogleda.
onaj pogled.
onaj pogled koji vas zabavlja.
zabavlja vas baš zato što je zabranjen.
pogled koji mene muči
je zabranjen kao nezaposlenima pristup
jezgrama u nuklearki.
ništa dobro ne može izaći iz toga.
2 solucije:
katastrofa velikih razmjera
ili
katastrofa malo manjih razmjera.
u svakom slučaju - katastrofa.
ali taj pogled je prisutan.
koliko ga se bojimo,
toliko nas privlači.
jebeno nas privlači.
Sve se događa s razlogom (?)
Kao i mnogi,
ni ja nemam savršenu obitelj.
Zapravo,
vjerujem da je nitko nema,
jednostavno se naučiš živjeti sa njihovim manama,
baš kao i oni s tvojima.
Samo,
moj stari je..
Kreten.
Zapravo,
on je kretenčina na kvadrat.
Nisam jedna od onih koji pljuju po svojim starcima,
mamu obožavam,
mama mi je sve.
Moja mama je meni idol.
I nikad mi nije bilo jasno kako je završila
sa muškarcem poput moga oca.
Možda je to sudbina.
Možda je tako trebalo biti.
Možda da uvidim kako je njoj
i ne počinim istu pogrešku.
Imam talent učiti na tuđim pogreškama.
Ipak..
Volim griješiti u životu,
volim biti povrijeđena.
to me čini snažnijom.
Ali kod nekih velikih odluka
sjetim se koliko je ljudi izabralo pogrešan put.
Neki jer su slušali svoje srce,
a neki baš zbog toga što nisu.
I kako onda znati odabrati pravi put?
Nikako.
Osim ako ste vidoviti.
Ali time gubite čar iščekivanja.
Kao kod trudnoće..
Smatram da su trudnoća i sam porođaj
puno ljepši ako se nezna spol djeteta.
Ono iščekivanje,
priželjkivanje..
Ma ništa to ne može zamijeniti!
skrenula sam s teme..
Da..
Nikako ne možemo sa sigurnošću znati
koja je odluka ispravna.
Da li sam pogriješila što vjerujem određenim ljudima?
Možda.
Vjerojatno.
Ali,
vjerujem da se sve događa s nekim razlogom.
Pa čak i oni najružniji životni trenuci..
Pitate se,
zar smrt drage osobe isto?
Zar i to što je mladić ostao bez noge?
Nemam pravo,
a i neznam dati na to pitanje
neki konkretan odgovor.
Ali, osjećam da je ta prekretnica bila bolja.
Ne samo za njega,
nego i za njegovu okolinu.
Možda bi,
da nije ostao bez noge,
skrivio nečiju smrt u prometnoj nesreći?
Ili čak i sam poginuo..
Izgubila sam prijatelja.
Zašto je umro?
Ne znam.
Vjerojatno nikada neću ni saznati
razlog zbog čega je morao otići.
Smrt je preosjetljiva tema.
I njegova je smrt izravno utjecala
na moj život,
tako da nemam snage tražiti odgovor.
Možda sam kukavica zbog toga,
ali prebolno mi je.
I ne želim si namjerno nanositi bol,
ako time neću ništa postići
i nikome pomoći.
I da dođem do odgovora,
koga je briga za moju teoriju?
Nikoga, naravno.
Povrijedila bih ih i time da kažem
da se to moralo dogoditi.
Da neki razuman razlog postoji.
Koji je razlog zašto je započinjan rat?
Koji je razlog onome što se događa na Istoku?
Ljudska glupost.
Jednom mi je nastavnica iz povijesti rekla
da onaj tko poznaje povijest,
neće činiti istu pogrešku u budućnosti.
Poznavanjem povijesti
činimo našu budućnost sigurnijom.
A jel'da??
Razlog ratovima davno je prestao postojati.
Otkako su amernikanci
on top of the world..
jebeni motherfuckersi.
Zbog jebene nafte.
To je njihov razlog.
Moraju posjedovati cijeli svijet.
A "naši" su im prodali vodu.
Znate to?
Prodan je izvor amerikancima.
"Bistra" nije više tako bistra.
Hrvati su im prodali najvrijedniju stvar na svijetu.
H2O.
Čestitam!
Vjerojatno i tome postoji neki razlog.
Samo sam prebjesna da bih išta zaključivala.
Ljudi ne shvaćaju da se bez svega može preživjeti,
ali bez vode ne.
Misle,
pa stvorit ćemo ju!
Možda i hoćete,
pička vam materina,
al ko će ju moći kupiti??
Znam da sam krenula pisati o..
Ne,
zapravo,
ne sjećam se..
Idem van..
Zaslužila sam cugu.;)
