da,
nije došlo do dodira..
a hoće li
tobože beznačajan dodir,
biti uistinu beznačajan?
izbjegavam ikakav
tjelesni kontakt s tom osobom.
čisto iz tog razloga
jer se bojim što bih mogla
osjetiti.
osjet.
dodir.
kako su samo riječi tako..
tako prazne.
bez mirisa,
bez okusa..
bez ikakvog utjecaja.
riječ je samo riječ.
riječ je nešto naučeno.
nešto što smo već čuli.
prolazno..
a dodir..
svaki je drugačiji,
svaki je poseban.
svaki ima priču..
isto kao i pogled.
našli smo se u istoj prostoriji(ci).
sami.
napetost se mogla rezati nožem.
uočila sam tri kapljice znoja na čelu,
kada sam skupila hrabrosti pogledati ga u oči.
bili smo sami.
pogled je imao drugačije značenje.
više nije bio pogled,
nije bio ni pogled..
bila je uzbuna.
osjećala sam se kao da sam zatvorena
u kutiji šibica.nisam mogla disati,
nisam mogla razmišljati,
nisam mogla pričati..
osjećala sam kako polako gubim razum.
osjećala sam kako gubim kontrolu.
uhvatila me panika.
nisam smjela pobjeći.
nisam imala kamo.
okrenuo mi je leđa
popravljajući nešto.
nisam vidjela šta.
nisam se mogla sjetiti zašto sam uopće tu.
polako mi crnilo pred očima.
"slabo mi je."
bilo je sve što sam rekla.
Post je objavljen 28.08.2006. u 15:59 sati.