17
srijeda
veljača
2010
Jedan od onih
"Ne možeš tako. Ne možeš mi svako malo slati poruke ili me zvati. Ne možeš mi slati puse. Ja znam da ti svima šalješ puse, ali trebao bi znati bolje, trebao bi znati kako ja funkcioniram i kako ću si to protumačiti. Ne možeš mi, onako usput, na kraju razgovora, reći: "Falila si mi." Ne možeš. Ne možeš mi, kad ti javim da sam prošla ispite, reći: "Super, sad sam jako sretan, znači još 6 i možemo spremati svatove". Ne možeš raditi to što radiš. Ne možeš se ponašati kao da sam ja ostavila tebe. Jer nisam. Ti si ostavio mene. I to na onaj bezobrazan način koji ti još nisam oprostila. I ne možeš mi onda cendrati ko malo dijete. Provociraš tim svojim dvosmislenim šalama iz straha da me ne izgubiš do kraja, znam, samo nećeš priznati. Želiš me, a ne želiš me. I onda takve provokacije. Onda radiš te stvari zbog kojih te mrzim i onda mrzim sebe jer dopuštam da to radiš. I onda se vrtimo u krug i ne znamo ni ti ni ja kad će to prestati. A što je najgore, ja znam da samo ja to mogu zaustaviti. A ne želim. I već sam sama sebi dosadna s tim mazohizmom, ali kako, kako da ja sad odjednom to sve prekinem kad znaš da te volim. Zato to i radiš, jer znaš. A proći će. Proći će i to. I ta ljubav, kao i sve druge. I tko zna s kim ćemo, kad i gdje završiti. Samo mi je teško zamisliti da ću nekog (morati) voljeti više od tebe. I da ćeš ti voljeti neku drugu. Ali možda će tako biti i bolje. Možda mi jednostavno nismo jedno za drugo (koliko god mi to teško bilo prihvatiti). A vrijeme će reći svoje."
komentiraj (10) * ispiši * #
08
ponedjeljak
veljača
2010
Poziv.
"Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočaranja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati. Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja. Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću. Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu: "To!"
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.
Ne zanima me gdje si ili što ili sa kime si studirao. Želim znati što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši. Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine."
(Oriah Mountain Dreamer)
komentiraj (7) * ispiši * #
02
utorak
veljača
2010
Tvoje lice me promijenilo...
„Nekad (samo nekad) imam takvu fizičku potrebu za tobom... I ne mislim na (samo) seks, nego, ne znam, samo da me stisneš, da te češkam i ljubim po leđima, grebem po rukama, ne znam, samo da te osjetim pod prstima... Nije to to dok me netko drugi zagrli i mrzim to.“
...I zbilja to mrzim.
komentiraj (9) * ispiši * #