Jedan prometni.

boomp3.com

Nekad je stvarno dobro biti žena. Uvjeravam se u to svakih nekoliko (tje)dana. Pogotovo kad me zaustavi policija.
Subota popodne, odlučim ja da ipak idem van, nemam ništa za učiti (konačno), nemam pametnijeg posla, kaj budem doma... Još mi je A. poslala sms da se "zrikćem" jer bude i ona "zriktana" pa sam se bacila na ušminkavanje. Dogovor je pao u 23 sata na parkiralištu, kao i uvijek.
Krenem ja u 22.55 i skužim da pomalo kasnim (a ja inače nikad ne kasnim) i stisnem ja malo papučicu gasa. Malo. Na 120 km/h. Malo. Jurim ja tako magistralom, nigdje nikog, kad ono - ispred mene iz sporedne ulice izletava neki auto. I hvala Bogu da je izletio jer sam zbog njega malo stisnula kočnicu. I hvala Bogu da sam stisnula jer me upravo u tom trenutku zaustavila policija. Nikad me nisu zaustavili na magistrali. A hvala Bogu, iskustva s policijom imam, već sam masu puta bila zaustavljena i masu puta testirana na alkohol... Nikad napuhala više od 0.0. I uvijek se izvukla na šarm. I kad sam brzo vozila, i kad sam projurila kroz naranđasto, i kad sam nas osam vozila u autu... Ma znate. Tako sam ja stala sa strane i već imala spreman scenarij - malo ću treptati okicama, malo se smješkati, a k tome je bio i Dan žena, izvući ću se na to - ali, nije bilo potrebno.
Spustim prozor, policajac dolazi, uperi u mene svjetiljku i kaže:

Ja nikad vidjela čovjeka u životu - zbunjen pogled, malo sam se smela, ali mislim si, ajde, ako me zna, nek i dalje misli da zna. Nabacila najveći osmijeh i pozdravim i ja njega:



Vjerojatno je zamijetio moju prvu reakciju i blagoteleći pogled i pita me otkud sam. Kažem ja njemu otkud, i kaže on meni:


Ja nastavljam u istom tonu:



I nakon toga kaže on meni da sam malo prebrzo vozila, pokazao mi je taj brzinomjer, kad sam stisnula kočnicu, smanjila sam na 90 km/h. Kažem ja njemu da malo kasnim, a inače nikad ne kasnim pa da me frendice ne čekaju... I kaže on meni:



I pusti me. Ja se najljepše zahvalila i otišla čim sam vidjela da drugi policajac izlazi iz kombija. Sumnjam da bi me on prepoznao.
Zbilja ne znam jel taj čovjek mene stvarno zna, ili me zamijenio s nekim... Pretpostavljam da je ovo drugo. Pa je možda čovjek kasnije shvatio pa mu je bilo neugodno priznat. Baš me briga, ja se (još jednom) izvukla bez kazne.
Al sam malo sporije vozila na putu doma.

Jelda da je lijepo biti žena?

Ljubi vas Ruby!