Today.

Onaj rođedan. Danas je. 22 godine. Ništa drugačije od 21. Zapravo, ja se osjećam ko petnaestogodišnjakinja.
One cipelice. Nisam ih našla nigdje. Ali zamijenila ih je jedna posve jednostavna, a opet posebna Mango haljinica, crvene boje, naravno, koja je plijenila pažnju više nego što bi ju plijenile cipelice.
A rođendanski tulum? Meni više nego dobar. Možda čak najbolji do sad? Možda. Ponoć sam dočekala u najdražem bircu sa svoje tri najdraže tratinčice. Bio je i Prijatelj sa svojim društvom. Nastavilo se na mojim omiljenim lokacijama, primala sam pusice sa svih strana, od poznatih i manje poznatih ljudi... Volim imati rođendan.
Jedan od najljepših poklona dobila sam od Prijatelja. Samo jedna rečenica bila je dovoljna, a uslijedila je najnježnija i najmekša pusa ikad. Plesala sam, smijala sam se, ljubila... Ona standardna rođendanska depresija je nestala. Nakratko ili na duže, nije bitno... Nestala je...
Danas sam vesela, ipak je moj dan...
A sad, if you'll excuse me, odoh učiti. Još dva ispita. Držite fige cijeli tjedan.


Simonne, hvala ti. Najbolja si.