Dan D

Kao prvo, željela bih vam zahvaliti na komplimentima za dizajne, stvarno nisam očekivala da će vam se toliko svidjeti. Sad sam baš nekako ponosna na sebe. I dalje ću ih raditi, sad kad znam da vam se sviđaju, i dalje ih možete pogledati tu.
No, da. Putujem! Noćas putujem na more... Mislim da se nikad nisam tako veselila odlasku kao ove godine... Moja F. i ja ćemo deset dana provesti u Vodicama, a sredinom ljetovanja pridružuju nam se Prijatelj i njegovo društvo. Bit će veselo... Već sutra idemo na tradicionalnu tribunjsku feštu, bila sam tamo prije dvije godine i bilo mi je odlično, naplesala sam se kao nikad prije (a ni poslije). Jest da ćemo se nahodati do Tribunja, no vjerujem da će se isplatiti.
Jučer sam počela trpati stvari u kofer, tek toliko da vidim kako će to sve stati. Neće. Imam jedan majušni kofer, koji inače nosim u metropolu. Tu nikako ne stane sve što meni treba. Imam i jedan koji sam prošle godine nosila na more, ljudi su me ispitivali nosim li mrtvaca unutra. Taj je ipak prevelik. Prošle godine sam nadobudno ponijela gotovo cijeli ormar sa sobom, jer sam ljetovala sa još tri prijateljice i mislila "pa, možda će one nositi to što ja ne nosim". A-ha. Ovaj put sam se opametila, nosim samo za ono što sam sigurna da ću obući i obuti. Napravila sam drastičnu selekciju u ormaru. No to ipak ne stane u moj majušni kofer, pa mi je LaRamie velikodušno ustupila svoj. Hvala.
Oh, da... Jedva čekam odlazak, jedva čekam da se bacim u more, a onda legnem na plažu i uživam u suncu... I uživat ću najviše moguće, jer znam koliko me ispitne literature čeka kad se vratim doma...
Sve vi koje ste još negdje na obali, uživajte, vi koje tek odlazite, sretan put i dobru zabavu, a vi koje ostajete... Pokušajte naći neku zanimaciju doma, ne znam što da vam drugo kažem.
I da, za kraj, samo da vam objavim da je ovo moj jubilarni 100. post. /Dopustit ću si jedan smajlić./
Ostavljam vam puno dobre volje, osmijeha i jednu pjesmu koja mi se zadnjih dana mota po glavi...



Čitam vas sve ponovo za desetak dana, a do tada... Ljubi vas Ruby!

Bez naslova

Ovako. Odlučih svoje skromne dizajnove postavit na jednu stranicu. Zabavno mi ih je raditi, nakupilo ih se prilično. Nisu vrhunski, daleko su od toga, ali žao mi je ostaviti ih da samo stoje kad sam ih već napravila. Link vam je tu, pa ko voli... Nek izvoli.
Inače kod mene ništa novo, živa sam i zdrava. Željela sam svima vama koji ste mi ostavili utješni komentar reći hvala, posebno Anđelu dobrog naboja, Zvrki i Bedastoj curici. Hvala i svima ostalima, puno vam hvala, ali riječi ovih djevojaka su me posebno utješile. A nisam zapravo ni tražila utjehu, samo sam željela istresti sve iz sebe.
Zadnjih dana sam dobre volje, uglavnom se dosađujem, vrijeme ubijam viseći na netu, čisteći kuću i odlazeći na kave. A bliži se i moj odlazak na obalu... Mmmm... Uskoro ću i ja uživati.

Ne pitajte me zašto.

Ovo je priča o njemu. Nama. On. Jedini dečko kojeg sam voljela.
Bio je (i još je uvijek) sladak na samo njemu svojstven način. Izrazito visok, izrazito mršav, dječačkih crta lica, zelenih očiju, prćastog nosića. Znala sam ga iz viđenja od gotovo malih nogu, no nikad se nismo službeno upoznali. Igrom slučaja, počeli smo se kretati u istom društvu. Jedan od njegovih najboljih prijatelja bio je dečko jedne od mojih najboljih prijateljica. No čak ni onda nismo puno komunicirali. Nije mi bio pretjerano zanimljiv.
Te sam subote izašla van sa svojom F. Vratila se iz Amerike, trebalo je proslaviti i nadoknaditi to što se nismo vidjele gotovo tri mjeseca. Bilo je lijepo. Nisam vozila. Pila sam. Polako se oslobađala. Ušao je u klub. Počeli smo razgovarati. Nas dvoje sami. Prvi puta. Samo nekoliko trenutaka kasnije našli smo se vani. Sami. Naš prvi poljubac. Sjećam se kako smo bili dobro raspoloženi i opušteni i kako je naš smijeh odzvanjao između betonskih zidova. Imao je curu. Daleko izvan mog grada. Znala sam to. Nije mi bilo važno. Jer jedino što sam u tom trenutku od njega željela i očekivala bili su ti poljupci ukradeni daleko od znatiželjnih očiju. Nisam pomislila na njega sljedeće jutro. Ni cijeli taj dan. Ni dan poslije. Ni poslije. Zaboravila sam na njega. Bilo je to temeljeno na fizičkoj privlačnosti.
Jedan studentski party u metropoli to je promijenio. Veselo društvo, dobra glazba, puno plesa i smijeha, mala pomoć alkohola i opet smo završili zajedno. Štoviše, prespavao je u našem stanu. U mojoj sobi. Na mom krevetu. Kraj mene. Pričali smo gotovo cijelu noć. Iznenadila me lakoća s kojom smo razgovarali. Nasmijao me više od ikog. I ljubio me nježnije od ikog. Znala sam da neću moći nastaviti dalje bez uplitanja emocija.
Nastavili smo se viđati. Sve više zajednički provedenog vremena, sve više razgovora, sve više smijeha, sve više poljubaca... Sve više emocija. Mojih emocija. Nije mu trebalo puno da me osvoji. On je to znao, na neki način me želio zaštititi od svega toga pokušavajući prekinuti sve što je bilo između nas, ali uzalud. Bilo je zanimljivo i njemu i meni. Ponovo ispočetka, druženje i sve to... On je bio prvi s kojim sam spavala. Možda on toga nije bio vrijedan, ali ja sam ga voljela. I nikad nisam požalila. Pokazao mi je neki novi svijet, uveo me u neke nove dimenzije. U međuvremenu, prekinuo je i sa svojom djevojkom. Nadala sam se da je to možda to, da napokon možemo biti zajedno. No nikad nismo bili u vezi. Prijateljice su mi govorile da ga se okanim, da će me samo povrijediti. Osjećala sam se pomalo jeftino zbog toga, no ništa nije bilo vrijedno onog osjećaja koji se javljao kad sam bila s njim.
Vukli smo se mjesecima, gotovo godinu dana. A onda me jedne ljetne večeri slomio. Spavali smo zajedno. A onda mi je rekao da je zaljubljen. Ne u mene. Imao je još jednu poput mene i ona mu je bila draža. Nisam se ni trudila zadržati suze. Bilo bi besmisleno. On je i danas s njom. Ja sam i danas sama. A voljela sam ga najviše na svijetu. I danas ga volim. Ali na drugačiji način. Ne mogu mu ništa zamjeriti jer sam znala kakav je. I danas kad ga vidim razvuče mi se osmijeh preko lica. I to osmijeh koji samo on razumije. Koji samo on može izazvati. I danas ima posebno mjesto u mom srcu. Ali na onaj drugačiji način. Naučila sam. Jer je on tako htio.
Bilo je to prije godinu dana. Znam da moja priča nije ni po čemu posebna i ima milijun sličnih. Ali je moja. I utjecala je na mene više nego što sam mogla zamisliti. Tek sam jučer shvatila koliko me on promijenio. Naučio me dati samo polovicu sebe. Ja više ne dajem cijelu sebe. Naučio me odvojiti fizički dio od emocionalnog. Naučio me da mogu seks prihvatiti kao fizičku potrebu. Bez emocija. Možda zbog straha. I žao mi je što je to tako. Žao mi je što je on to od mene napravio. Možda će netko to shvatiti i pokušati to vratiti na staro. Možda ću ja nekom vjerovati dovoljno da mu to dopustim.

Hot, hot, hot!

Ok, nije dobro. Volim ljeto, volim sunce, ali čak je i meni prevruće za živjeti. Čak i dok ovo pišem, dlanovi mi se znoje. Ne mogu sjediti nogom preko noge, jer klize jedna preko druge. Jedva čekam odlazak na jug. Idem u Vodice. S mojom F. Početkom kolovoza. Još samo dva tjedna, još samo dva tjedna... A kako kratim vrijeme? Nikako. Kradem Bogu dane. Zadnji ispit u ljetnom roku sam položila (bar su mi tako javili), sad dižem sve četiri u zrak (doslovno). Tako je nastao i ovaj novi dizajn, koji mi je baš... onako... ljetni.
U biti nemam ništa pametno napisati, ova vrućina mi je pretvorila mozak u kašu. Jel i vama tako vruće kao i meni? /Retoričko pitanje./ Znam da je.

Štafeta (again)

A) Ja u pet točaka

1. nasmijana
2. zaljubljiva
3. emotivna
4. djetinjasta
5. mladolika

B) Pet rečenica o meni

1. Mogu spavati 24/7 ako treba. Na to sam se naučila u svom drugom stanu u metropoli, u sobi nisam imala tv i kad nisam imala što raditi, legla sam na krevet i redovito zaspala. Sad već spavam čim vidim krevet.
2. Kad sam onako tužnjikava ili žalosna, ništa me ne može rasplakati jače od Gibonnija i Tajne vještine. Nekako baš u toj pjesmi u njegovom glasu čujem neku... očajnost. Ne znam kako to objasniti. Ali čim to čujem, gotova sam.
3. Ovisna sam o chick literaturi. Čitala sam i one "ozbiljnije" književnike i književnice, ali ništa nije klizilo tako glatko kao npr. "Shoppingholičarka". Ja čitam prvenstveno da pustim mozak na pašu, a takva literatura mi najviše odgovara.
4. Nekad sam straaaašno neuredna. Sredinu moje sobe zauzima veeeeeeliki krevet i kad se npr. spremam za van, sve što izvučem iz okolnih ormara bacam na krevet. Kad dođem doma usred noći, sve prebacim na stolicu s namjerom da to pospremim u nedjelju. Pa u ponedjeljak. Pa utorak. Pa nekad to pospremim tek u petak. A onda odem van i sve ispočetka.
5. Volim prati suđe. Nemam perlilicu za suđe doma, nas u obitelji ima 4 i sve se da ručno oprati. I meni nikad nije problem oprati suđe (za razliku od usisavanja).

C) Ili - ili

1. Samoća/veza - Sad već veza. Ali sam sama.
2. Pesimistična/optimistična - Optimistična. Uvijek.
3. UN dijeta/dijeta 90 dana - Nijedno. Nisam dovoljno čvrst karakter za dijetu. A i ne treba mi. Na sreću.
4. Duga/kratka kosa - Uvijek sam imala dugu, sad imam skoro pa kratku. Zato ne znam. Ma zapravo... Ipak duga.


Evo. Moram i ja to nekom proslijediti, pa biram: Bellu, Privatnu Juliju i Random. Ne morate ako ne želite.

Blah

Nisam sretna. Nisam ni nesretna. Samo sam... Ne znam. Blah. Nostalgična? Melankolična? Sjetna? (You name it) Eek. Mrzim biti takva. I sutra neću biti takva. Ali eto, danas jesam. I hoću da Rory završi s Jessom, a Lucas s Brooke. Da, gledam ih.

Just friends...

Da. Samo prijatelji. Prijatelj će ipak ostati samo prijatelj. Nakon (još jednog) iskrenog razgovora, rekao mi je da nije spreman za vezu. Rekao je da mu se sviđam. Rekao je da sam jako dobra cura. Rekao je da mu je stalo. Rekao je da vidi da može provesti cijeli dan sa mnom i da mu bude ugodno. Ali jednostavno nije spreman za vezu. Ne još. Nakon sedam godina u vezi, on želi malo slobode. I ja to razumijem. Njemu odgovara 'casual' veza, a nije to želio tražiti od mene jer je shvatio da nisam takva. Rekao je da je mogao uletjeti u vezu sa mnom tek toliko da kaže da je probao, biti sa mnom dva mjeseca, držati figu u džepu, a onda odraditi "nije išlo" razgovor. Ali nije želio. Ne želi me povrijediti. Ne zna ni sam zašto je to tako, zna da ima jako dobru priliku probati s nekim poput mene, ali ne može ju iskoristiti. Ne sad. Ne želi da se vučemo cijelo ljeto, a onda reći da to nije to. I zna da nije fer da od mene traži da čekam možda i nekoliko mjeseci. Što je najsmješnije, ja bih čekala. Jer stalo mi je do njega. Ali nisam (pre)tužna. Ono što sam imala, najprije sam isplakala i sad sam na neki čudan način i sretna. Jer sam vidjela da mu je zbilja stalo. I sretna sam što me cijeni dovoljno da me ne želi iskoristiti i povrijediti. Ostat ćemo prijatelji. Možda će meni biti teže nego njemu, ali ne želim izgubiti osobu poput njega. Jer je zaista jedna od kvalitetnijih osoba koje sam upoznala u životu. Jer mogu i dalje s njim pričati o svemu. Jer se i dalje možemo zajedno smijati. Da... Ostat ćemo prijatelji. I vrijeme će pokazati. Možda kad bude spreman... Možda... Možda ću ja biti tu...

Happy birthday

Sretan rođendan Prijatelju.

Jedan od boljih dana...

Jako dobar dan. JAKO. Bijah danas u Austriji s F. i Prijateljem. Prijatelj s dvije cure. Cure moje, takvu pratnju za shopping samo poželjeti možete. Dakle, krenuli smo ujutro (raaaanoo ujutro), prva postaja - benzinska. Naravno, budući da se Prijatelj dobrovoljno javio da će nas voziti, F. i ja smo inzistirale da ćemo refundirati novac za benzin, ali ne, Prijatelj nije želio ni čuti za to. Stigli u Seiersberg oko pola 10 i - let the shopping begin! Ja vam ne mogu opisati koliko Prijatelj ima živaca pratiti dvije cure koje su u transu shoppinga. Dakako, nije on baš stalno hodao s nama, on je malo gledao za sebe, malo s nama... Ali svaka mu (dala) čast što je trpio naša tri odlaska u H&M , isto toliko odlaska u Mango... I nije se požalio ni sekundu. Još nam je i vrećice nosio... Poslije podneva smo sjeli na ručak u restoran po njegovom izboru, talijanski restoran, odlične lazanje... Počastile smo ga ručkom (to nam je dopustio) i nastavile dalje. On je odnio vrećice u auto, nastavio nas pratiti, davati savjete, stručno mišljenje... Nakon što smo (NAPOKON) potrošile sve što smo imale, on se pobrinuo za naš povrat poreza. Uz sve to još je i sam sebi kupio nekoliko stvari, bez naše pomoći. Na kraju smo nakupovali čokolada i spremni za povratak. A u autu smijeha... Mene je uhvatio moj "trenutak" i već sam mislila da do Hrvatske neću prestati. A F. i Prijatelj su se onda počeli meni smijati, šta drugo... Zezancija, dobra muzika, puno priče... F. i ja smo se malo brinule zbog carine, ali - pazi sad - Prijatelj je carinik, tako da nije bilo ni najmanjeg problema. Doveo me doma, još smo par minutica pričali u autu (nismo se dovoljno napričali cijeli dan), lagana pusa za kraj... Shopping (jesam si obnovila ormar, o, daa), puno smijeha, F., Prijatelj, pusa... Jednostavno... Jedan od boljih dana.

Dobar dan, možemo Vas zamoliti za minutu Vašeg vremena, bla-bla...?

Jučer sam ovo izgovorila nebrojeno puta. Naime, odlučih se i ja pridružiti masi studenata koji svojim roditeljima nastoje olakšati ljetne troškove, pa mi je neplanirao uletio jedan poslić. Ankete. Za jednu političku stranku. Nećemo imenovati. Napomena - nisam u toj stranci, nisam ni u jednoj stranci, kad smo kod toga, ali lova je lova. Radim zajedno s bratom, dobili smo uži centar, 34 ulice, pa smo jučer išli u "šetnju". Na svakim vratima scenarij je isti: "Dobar dan, možemo Vas zamoliti za minutu Vašeg vremena, imamo jednu kratku anketu o nadolazećim izborima, stvarno kratko..." I čak ljudi pristanu. Znam da i ja sama mrzim kad mi dođu anketari, ali meni obično dolaze oni s anketama koje traju pola sata, ako ne i više, a mi zbilja ljudima ne uzmemo više od minutu/dvije. Šest pitanja, od kojih su tri DA/NE/NE ZNAM. Obično ispitanice šarmira moj braco, a ispitanike ja. I ide to, ide... Iako, naletjeli smo na svakave reakcije - stariji ljudi se obično raspričaju o politici (a ruku na srce, politika je najmanje što me zanima), pa se mi pristojno smješkamo i izvlačimo da moramo dalje. Jedna trudnica je bila toliko nervozna da sam mislila da će zalajati. Dočekala nas je s "Ja sam inače jako živčana, trudna sam, ajde brzo, kaj trebate?". Svašta. A eto, ima nas svakakvih. Prošli smo dvadesetak ulica i napravili oko 150 anketa. A po anketi dobivamo 2,5 kune. Nije loše, nije loše... Kad odradimo centar, idemo u neki drugi kvart. Svakako će lova dobro doći za more i shopping...
A shopping sam već dogovorila. Zapravo, jedan mali detalj mi fali. F. i ja smo planirale busom u Graz, ali smo baš u nedjelju u gradu raspravljale o tome i moj Prijatelj se ponudio da nas on vozi, i on bi išao. Nema problema...Tako da danas samo čekam da mi javi je li uspio dobiti slobodan dan i - idemo... Uh, jedva čekam.