No ok, tu sam

Samo mi se nekak ne da pisati. Zadnjih dana sam sva u faksu, tri dana sam tamo gubila po sedam sati da bih izašla na jedan ispit koji je bio prijetnja mom daljnjem školovanju. Bio je to (naglasak na bio) moj zadnji ispit s prve godine, imala sam rok do rujna da ga položim, inače gubim pravo studiranja. Eto ti Bolonje. Ali da, riješila sam ga. Više na lijepe oči, šarm, osmijeh, što li, nego na znanje, ali ispit je položen i moje studiranje nije više ugroženo. Riješila sam tri ispita, planiram još barem dva, ako bude sreće i tri, to je sve što mogu riješiti na ovim ljetnim rokovima.
Svi očekuju nastavak moje priče, a ja vam ga ne mogu ispričati jer ga još nije bilo. On je negdje na terenu (poslovno), ja sam u metropoli, čujemo se, ali nečeg konkretnog nema. Tako da možete biti mirne, kad nečeg bude, znat ćete među prvima.
Nemam vam više što za reći, pozdravljam vas do nekog inspirativnijeg trenutka.