I could almost fly

Osjećam se upravo ovako kao na slici. Veselo. Vedro. Lepršavo. Tjedan je bio dobar. Iz svog prvog izvješća iz kolegija radio dobila sam 4. I budući da imam prosjek iznad 1,56 ne moram na ispit. Jedan manje. Engleski planiram dati u hodu, pa mi ostaje još televizija i dvije povijesti. Nije loše. Nadam se da će sve ići po planu.
I sreća se nastavlja, pjevušim cijeli tjedan... I onda idem jučer navečer doma, a na kolodvoru sretnem njega. Prijatelja. Da! On radi u metropoli, ali inače ranije ide doma, a baš je jučer morao ostati duže... Pa smo (po njegovoj želji) sjeli odvojeno od ostatka društva i sat i pol pričali o svemu, smijali se... Doma sam došla sretna kao malo dijete. Prvo mamino pitanje bilo je: "Što si ti tako vesela?" Sreću mi nije pomutila ni činjenica da sam iz SC-a nosila cimin acidofil u torbi, koji se unutra čitav prolio i zalio mi i mobitel koji više ne funkcionira. Sad imam najmoderniji zamjenski mobitel u gradu - Nokiu 3310! /Usput, hvala cimi koja mi je ustupila tu i tamo svoj mobitel kako bih provjerila pozive i smsove/. Malo me muči to što sam neke poruke čuvala više od tri godine (stvarno sam sentimentalna), a sumnjam da će one nakon popravka (oh, da, a imam i garanciju koja vrijedi još mjesec i pol dana... stvarno imam sreće) te sve poruke ostati u mobitelu. Ali! Nema veze! Ja sam vesela, najveselija, imam osjećaj da mi se čak i sunce smije... Mogla bih zagrliti cijeli svijet. Mogla bih poletjeti od sreće. Mislim da već godinama nisam uživala u životu kao što uživam sada!

Ljubi vas Ruby Nelle!

Joj, da... Ova pjesma me baš uveseljava zadnjih dana...