31
ponedjeljak
srpanj
2006
Sve četiri u zraku, na tijelu masna krema... ;)
Odoh ja u Zadar danas. Sljedećih 10 dana vas ne čitam i ne komentiram, ali kad se vratim, obećajem, sve ću nadoknaditi. Ne da mi se sad puno ni pisati što se događalo posljednjih dana, reći ću samo da je vikend bio predobar, a nadam se da će mi isto tako biti i u Zadru... Čitamo se uskoro, sve vas volim!
komentiraj (14) * ispiši * #
27
četvrtak
srpanj
2006
Let me feel, I don't care if I breakdown, let me fall, even if I hit the ground... And if I cry a little, die a little, at least I'll know I've lived... Just a little...
Odustajem. Našla sam se zapletena u toliko toga... A više od svega, našla sam se zapletena u vlastite misli. On je doma. Da, on je doma. Je li se javio? Nije. Hoće li? Ne znam. A kako znam da je doma? Znam, imam i ja svoje špijune... Čemu se mučit i trudit? I nakon toliko prevrtanja jednih te istih rečenica, jednih te istih situacija, došla sam do jednog zaključka. Go with the flow... Što god da ja sad učinila, situacija se neće bitno promijeniti. I zato ću se ja samo prepustiti... Dokle god sve ovo nije pogubno za moje fizičko i mentalno (zasad) zdravlje, navali narode. Opametit ću se i ja jednog dana, hoću, a do tog dana ću uživat u onome što mi nosi svaki prethodni dan. Kako pjeva Sheryl Crow - if it makes you happy, it can't be that bad... A ja sam sretna. Što bi reklo da to uopće nije tolko loše...
Nego, druge mi se sad stvari motaju po glavi. Točnije, druge osobe. Još točnije, jedna od najboljih prijateljica. A pročitat će ona ovo, znam da hoće... I nadam se da će joj doći do mozga koliko me uplašila samo jednom sms porukom, koliko sam se brinula... Ne možeš mi to raditi. Poslati užasavajući sms i ne javljati mi se na pozive... Misli malo na one koji te vole... Na one koji brinu za tebe... O, da, draga, ima nas i takvih... Da je meni znati što ti se mota po glavi... Da mogu zaviriti u tu tvoju lijepu i pametnu glavicu... Da ti mogu ulijati neke misli... Rekla bih ti ono što sam ti bezbroj puta ponovila... Snažna si kad to želiš biti, treba ti samo mrvica samokontrole i samopouzdanja, shvatit ćeš da ništa nije toga vrijedno... Ništa. I zapamti, mila moja, da te volim... Digni glavu, ne daj se...
U toj čitavoj mreži misli, mene tješi jedino ona da ću za tjedan dana u ovo vrijeme biti na moru... Vesela, nasmijana, daleko od svakodnevnice, daleko od rutine, daleko od problema, daleko od njega... Oh, happy day!
komentiraj (24) * ispiši * #
22
subota
srpanj
2006
If everything is how it should be, then everything will come, when it gets here I'll be ready. If it's just determination everything will come, and the game's already won...
O moj Bože. Unaprijed isprika čitateljima muškog roda - dečki, znam da ima iznimaka, ali stvarno vas ima primjeraka svakakve vrste... Što su cure veće gadure, dečki više padaju. U biti, tu neću ništa pričati jer sam shvatila da ima i cura takvih, a ja sam skoro pa među njima. Meni ovaj dečko šalje miješane signale. Evo događaja od prošlog petka - sjedim ja u svom omiljenom bircu s frendicama i zvoni mi mobitel. Zove me on. U biti, samo mi zvrcne na mobitel, to kao znači da bih ja njega trebala nazvati jer on nema love. Posudim mobitel od brata i zovem ga. Razgovor izgleda otprilike ovako:
ON: Bok, gdi si?
JA: U... (tu i tu)
ON: Aha.
šutnja
JA: Kaj?
ON: Ma ništ. Kam ideš poslije?
JA: U... (tu i tu)
ON: Aha.
šutnja
JA: Kaj?
ON: Ma ništ, evo idem doma, pa sam se htio javiti.
JA (kao ravnodušna): Dobro.
šutnja
JA (već pomalo iznervirana): Pa kaj?
ON: Ma nikaj, ak budeš imala kakve planove, a ja nisam doma, javi.
JA: Dobro, bok.
Odem ja poslije tu i tu, kad ono, zvrcka mobitel. Opet on. Nažicam frendicu za sms, pošaljem mu poruku sadržaja da ako me hoće vidjeti, nek mi to onda i kaže, a ne se izmotavati kao mačak oko vruće kaše. Kad ono, zvoni mobitel, ali zove on s kućnog broja. Jel bi mi se dalo doću tu i tu...? A zna da bi. I odem ja, pričamo o svemu i svačemu, na kraju me poljubi. I sve bi to bilo super da se on meni i prije javljao... (dobro, on nikad nema love na mobitelu, al svejedno). Ali onda me vidio s jednim frendom, za kojeg on ne zna da mi je frend i ops - odmah stiže sms... Ma mislim stvarno... Čim pomisli da nisam samo njegova, odmah se ubacuje... A ZNA da sam samo njegova... U petak sve sjajno, u subotu još bolje, ponaša se ko da smo par, i onda danas... Pita me frendica jel znam da je na moru. MOLIM? Ne, ne znam da je na moru. Ne vjerujem. Stvarno mi je mogao reći da ide. Ok, nismo zajedno, nema mi zašto polagat račune, ali mogao je reći:"Hej, Darla, ja idem na more, vidimo se kad se vratim..." Bilo što... Kao da se boji da bih mu skočila za vrat i spakirala se s njim. Ma daj... Uglavnom, htjela sam reći kako se neki dečki još uvijek ponašaju kao djeca. A on je najveće dijete koje ja znam. Ponaša se kao idiot dok zna da patim njim. Ali... Čim se ja ne javljam, čim se ja družim s drugim dečkima, čim se počnem ponašati kao da mi uopće nije stalo, oh, vidi vidi, odmah se on javi, zove na kavu... A ne, ne, nećemo više ovako. Odsad ćemo probati igrati po mojim pravilima, pa da vidimo kako će igra završiti...
komentiraj (26) * ispiši * #
15
subota
srpanj
2006
Nedostatak inspiracije...
Svaki put kad ne znam kamo bih sa sobom
Zovem te
Tvoje se lice uvijek nasmije
Svaki put iste se stvari sa mnom dogode
Imaš lijek
Koji me uvijek brzo podigne
Svaki put kad sunce krvari na zapadu
Budim se
I nestane dan koji nikom ne nedostaje...
Natali Dizdar - Svaki put
Ne znam zašto, ali zadnjih dana me drži Natali.
A jučerašnji izlazak je bio proveden na najbolji mogući način. A zamalo nisam otišla van, bila sam preumorna, glava me rasturala... Ali eto, najbolje stvari se dogode kad se najmanje nadamo, zar ne? I drago mi je da sam otišla, jako mi je drago, neizmjerno mi je drago...
komentiraj (33) * ispiši * #
10
ponedjeljak
srpanj
2006
Morning has broken...
Novo jutro, nov početak
Dugo gledam van
Boje nisu kao jučer
Znaju da ih promatram
I sve što je nekad bilo sasvim blizu
Postaje sjećanje
To je prirodno, zar ne?
I sve što je nekad bilo sasvim blizu
Ponekad vrati se
To je istina, zar ne?
Novo jutro, nov početak
Tugu ostavljam
Jedan osmijeh nudi više
Meni više pripada
I sve što je nekad bilo sasvim blizu
Postaje sjećanje
To je priroda, to je istina
I sve što je nekad bilo sasvim blizu
Ponekad vrati se
To je prirodno, zar ne?
To je istina, zar ne?
Natali Dizdar - Istina
komentiraj (20) * ispiši * #
05
srijeda
srpanj
2006
"Dopustite djevojčici u sebi da se igra."
E, pa ova će se djevojčica igrati cijelo ljeto. Ova je djevojčica jučer dala uvjet, konačno. Nikad nije bila sretnija nego kad je profesor rekao:"Ajde, Darla, evo vam dvica". Djevojčica se odmah počastila novim cipelicama (jer djevojčica je bolesna ovisnica o cipelama). Djevojčica je počela disati punim plućima, uživajući u svakom sunčanom danu, u svakom cvrkutu ptica, u svakom osmijehu... I ova djevojčica neće dopustiti sebi ni ikome drugome da joj pokvari dan. Sve se posložilo, kockice su na svom mjestu, a pred djevojčicom je dugo toplo ljeto koje će ona iskoristiti do maksimuma!
komentiraj (32) * ispiši * #