Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nosuperwoman

Marketing

If everything is how it should be, then everything will come, when it gets here I'll be ready. If it's just determination everything will come, and the game's already won...

Image Hosted by ImageShack.us

O moj Bože. Unaprijed isprika čitateljima muškog roda - dečki, znam da ima iznimaka, ali stvarno vas ima primjeraka svakakve vrste... Što su cure veće gadure, dečki više padaju. U biti, tu neću ništa pričati jer sam shvatila da ima i cura takvih, a ja sam skoro pa među njima. Meni ovaj dečko šalje miješane signale. Evo događaja od prošlog petka - sjedim ja u svom omiljenom bircu s frendicama i zvoni mi mobitel. Zove me on. U biti, samo mi zvrcne na mobitel, to kao znači da bih ja njega trebala nazvati jer on nema love. Posudim mobitel od brata i zovem ga. Razgovor izgleda otprilike ovako:

ON: Bok, gdi si?
JA: U... (tu i tu)
ON: Aha.
šutnja
JA: Kaj?
ON: Ma ništ. Kam ideš poslije?
JA: U... (tu i tu)
ON: Aha.
šutnja
JA: Kaj?
ON: Ma ništ, evo idem doma, pa sam se htio javiti.
JA (kao ravnodušna): Dobro.
šutnja
JA (već pomalo iznervirana): Pa kaj?
ON: Ma nikaj, ak budeš imala kakve planove, a ja nisam doma, javi.
JA: Dobro, bok.

Odem ja poslije tu i tu, kad ono, zvrcka mobitel. Opet on. Nažicam frendicu za sms, pošaljem mu poruku sadržaja da ako me hoće vidjeti, nek mi to onda i kaže, a ne se izmotavati kao mačak oko vruće kaše. Kad ono, zvoni mobitel, ali zove on s kućnog broja. Jel bi mi se dalo doću tu i tu...? A zna da bi. I odem ja, pričamo o svemu i svačemu, na kraju me poljubi. I sve bi to bilo super da se on meni i prije javljao... (dobro, on nikad nema love na mobitelu, al svejedno). Ali onda me vidio s jednim frendom, za kojeg on ne zna da mi je frend i ops - odmah stiže sms... Ma mislim stvarno... Čim pomisli da nisam samo njegova, odmah se ubacuje... A ZNA da sam samo njegova... U petak sve sjajno, u subotu još bolje, ponaša se ko da smo par, i onda danas... Pita me frendica jel znam da je na moru. MOLIM? Ne, ne znam da je na moru. Ne vjerujem. Stvarno mi je mogao reći da ide. Ok, nismo zajedno, nema mi zašto polagat račune, ali mogao je reći:"Hej, Darla, ja idem na more, vidimo se kad se vratim..." Bilo što... Kao da se boji da bih mu skočila za vrat i spakirala se s njim. Ma daj... Uglavnom, htjela sam reći kako se neki dečki još uvijek ponašaju kao djeca. A on je najveće dijete koje ja znam. Ponaša se kao idiot dok zna da patim njim. Ali... Čim se ja ne javljam, čim se ja družim s drugim dečkima, čim se počnem ponašati kao da mi uopće nije stalo, oh, vidi vidi, odmah se on javi, zove na kavu... A ne, ne, nećemo više ovako. Odsad ćemo probati igrati po mojim pravilima, pa da vidimo kako će igra završiti...


Post je objavljen 22.07.2006. u 02:20 sati.