Nos u knjizi
02.11.2020., ponedjeljak
Nanin sprovod
|
Ona histerizira i radi scene. Ni sprovod njene majke nije joj svet. Verbalno me napala što nisam donio cvijeće iako zna da sam nezaposlen i da nemam nikakvih prihoda. Rekla je da nisam ni vlastitom ocu donio što je notorna laž. Imam svjedoke da jesam iako bi oni vjerojatno, gledajući svoje interese, najradije ne rekli ništa. Nakon sprovoda njena me susjeda pita da li ću ići s njima u džamiju na dženazu. Počela je vrištati na nju kao da je pred njom neka balavica. Kao da sam ja kriv za to što moje prezime navodi ljude da me svrstaju u kategoriju muslimana iako sam ja katolik. Zapravo sam ateist jer nisam bio u Crkvi na misi od svoje 18-te (sad imam 20 više). Neki čovjek kao smiruje situaciju i govori da ju nazovem za kojih par dana. Da će on razgovarati s njom. Prevario me. Očito nije ništa rekao. Nazovem ja nju i ona komentira kako je "lijepo" što sam je se sjetio. Rekao sam joj "oprosti na smetnji. Doviđenja." To je bilo prije deset godina. Ponekad jednostavno moraš odjebati ljude iz svog života. |
