Usamljena i neprihvaćena djeca sklonija su virtualnom svijetu

---

Click here: Usamljena djeca juga

---

Magdalena Durdov Roberta Jerčić Izložba se otvara u utorak, 27. Pokazalo se da svako treće dijete misli da bi trebalo manje vremena provoditi na internetu, no svako četvrto dijete, unatoč želji, ne uspijeva u namjeri da ga manje koristi. Prošle godine realizirala je svoju prvu samostalnu izložbu u galeriji Artur u Dubrovniku.

O knjizi će, pored autora, govoriti Jurica Pavičić i Nebojša Lujanović. Dijete može reći što bi željelo, a roditelj mu to omogućava. Jer, ne tako davno i ja sam bila u njihovim godinama.

KALENDAR DOGAĐANJA Ožujak 2018. - Glavni lik je mali Malduk koji želi postati pravi gusar. Njima je, kao i uvijek, trebalo Tarzanovo ludilo samo da ih učvrsti u vlastitoj normalnosti i odagna svaku sumnju.

Beskućnika koji luta između ceste na kojoj radnici lopatama ubacuju cement za novi velebni hotel Hrvatske i kioska iza kojeg vas zapuhne more, južina i sol Jugoslavije. Taj suptilni moment iznad nepca osjetite kada vam južina donese mirise Splita, i skorog proljeća u njemu koji iznova budi iste one nejasne nade i požutjele uspomene, a gorčinu osjetite kada se osjetite na tom istom mjestu tuđe. Na mjestu koje to najbolje oslikava zateknem se i sam dok se pokušavam kroz grozdove građevne žice i pneumatike probiti do svojih uspomena. Upravo na tom mjestu koje je iniciralo u ljude generacije mojih sugrađana osjetiš taj slani vjetar nostalgije, i istovremeno te sa prašinom koja se diže iz mješalice za beton zapuhne dio svijeta kojem danas više ne pripadaš. Način na koji privatni kapital grize zadnje ostatke javne plaže Bačvice zastrašujuć je i meni je najtraumatičnija metafora. Upravo na tom mjestu gdje trebaš prijeći ulicu na kojoj traju bjesomučni radovi očekuješ onaj topli zapuh nostalgije pomiješan sa slanim zrakom i vriskom galebova. Na tom mjestu kada se iza gustih tamarisa pojavi more nekoć se nalazio i tvoj život. Danas, van tog vremena i prostora iz kojeg su te grubo i bez pitanja izbacili, osjetiš se beskućnikom, iščašenim iz vremena i prostora, svjestan sve tragedije činjenice da te tvoje djetinjstvo i tvoja zemlja izdala, ali da si na neki način i sam izdao i jedno i drugo. I da u toj izdaju nisi bio usamljen. Svoju zemlju i svoja djetinjstva u njoj svi smo na svoj način izdali, i to shvatiš na tih pet metara između građevne zone novog hotela i stare ograde koja te dijeli od tvog djetinjstva i okuke na kojoj još uvijek stoji stari kiosk, ali bez Politikinog zabavnika, bez Tempa i Zlatne serije. Malo je danas onih koji pišu o prirodnim pomacima koji su nastali iz života. Malo je onih koji se nastoje uzdići, promatrajući svoj život kroz njegove određene epizode, da bi otkrili te prirodne pomake. Pisanje nažalost pojačava osjećaje do te mjere da smo u nemilosti današnjice, a naši heroji postaju mit, dajući nam punoću tekstu. Pričom najčešće potrošite inspiraciju, pisanje je i prokletstvo i najteža zadaća, romantičan koncept pisanja destruktivan je, kao duboki zaron u svoju nutrinu. Povratak je dekompresija, treba ga obaviti izuzetno polako i oprezno, kroz različite komore svojih predrasuda. U našem vremenu nestalo je junaka, stoga moramo duboko zaroniti u sebe i od sebe napraviti junaka, naratora, onog koji će pronaći smisao u besmislu postojanja ljudi oko sebe. Njihovim sudbinama Dragan Markovina pokušava dati smisao promatrajući ih kroz vrijeme, njihove greške, njihove strahove, njihove predrasude. Dekompresiju koju Dragan radi osjetite dok se dižete sa njihova dna i povlačite u toplu sigurnost površine osobne egzistencije. Da bi upravo na njoj, shvatili da oni na dnu o kojima Dragan piše i nisu puno više različiti od vas. I vama je strah u određenom trenutku zapriječio sudbonosnu odluku da promijenite sredinu, život ili posao, i vaš je strah identičan jer je tipično mediteranski, za vaša četiri zida u kojima se bojite da će doći trenutak kada više svojim ukućanima nećete imati što za reći, i vas strah nagoni da besciljno lutate gradom u potrazi za smislom, a zapravo samo imate potrebu da niste kod kuće. Pisac danas mora biti fleksibilan, otvoren za promjene, no ne smije se pisati iz hira, kako je to tvrdio Bukowski, već se pisati treba iz duboke potrebe, ili očajanja. Upravo na to mjesto na koje ste zakoračili iz modernizma Hrvatske u socijalistički pijesak Bačvica ključno je mjesto Markovinine usamljene djece juga. Upravo niz skaline od tog kioska vi ga možete pronaći ako vam treba, zajedno sa svim njegovim i vašim duhovima, nasmijanim licima punim one dječje radosti igre, igre koju su osmislili davno upravo oni kojima je ovo doba bilo najdraže doba godine. Doba u kojem počinje piciginaška sezona. Njegov Hidalgo kojeg ste navikli susretati na tom mjestu otišao je zauvijek, kao što je simbolički otišla i antifašistička, nasmijana Dalmacija. Bolje je poludit, nego infišat, bila je njegova uzrećica i Dragan se nje čvrsto drži, duboko svjestan da mu je dužnost da bude narator, da ispriča njihovu priču, priču ljudi koji su zauvijek nestali u vremenu, bili oni njegovi likovi i junaci sa ulica mletačke Korčule, bili oni djeca Mostara ili Splita svjejedno. Sve njih veže ona suptilna nit izdaje, kako sebe i svog života, tako i zemlje koju su izdali izdajući i zaboravljajući svoja djetinjstva. Pisci se gotovo u pravilu iza svojih najvećih ostvarenja vraćaju djetinjstvu i zemlji u kojoj su odrasli. U tim vremenima traže odgovore i smisao, kada su ostvarili svoje najbolje radove po kojima će ih povijest pamtiti. Usamljena djeca juga velik su roman ako vam se čini da za vaš čin izdaje trebate utjehu. Usamljena djeca juga sastavljena su od priča beskućnika koji luta između Korčule, Splita i Mostara, a zapravo beskućnika koji luta između zemlje koja je zauvijek nestala i ove danas. Beskućnika koji luta između ceste na kojoj radnici lopatama ubacuju cement za novi velebni hotel Hrvatske i kioska iza kojeg vas zapuhne more, južina i sol Jugoslavije. Usamljena djeca juga priča su o Đinu, hrvatskom branitelju i zvezdašu koji je ostavio položaj kako bi pratio utakmicu C. Zvezde i Colo — Cola. Usamljena djeca juga priča su o svim našim izdajama, kako osobnim, tako i kolektivnim, izdajama svojih djetinjstva, svog načina života i na koncu zemlje u kojoj smo odrasli. U istoj mjeri u kojoj nas je ta i takva zemlja izdala i sama. I dozirate svaku večer polako i oprezno kao lijek. Da ga ne potrošite. Lijek za sve svoje izdaje.

House (1986) - full horror movie
MFK — Mediteranski festival knjige, sajam knjiga prodajno-festivalskog tipa pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, čije je prošlogodišnje, prvo izdanje posjetilo više od 35 000 ljudi, što pokazuje da je riječ o jedinstvenoj kulturnoj manifestaciji u Splitu, cijeloj dalmatinskoj regiji pa i šire, održati će se u Splitu u ŠC Gripe i u kavani slastičarnici Cukarin Gripe, i to od 9. Sedam grijeha — oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost — predstavljeni su kao kažnjivi smrću. Što je to što ih čini težima od ostalih grijeha, od ostalih ljudskih grešaka? Prošle godine realizirala je svoju prvu samostalnu izložbu u galeriji Artur u Dubrovniku. Magdalena Durdov Roberta Jerčić Izložba se otvara u utorak, 27. Prošle godine realizirala je svoju prvu samostalnu izložbu u galeriji Artur u Dubrovniku. Kao Pave Šetač, alternativac koji može sve, otpisan je iz društva, i samim tim ništa mu se više ne može zamjeriti.

[Gdje naći dečka u zagrebu|Brak u Islamu|Nije mi jasno kako neki placaju uzdrzavanje za djecu vise, a neki manje po djetetu]

Oznake: Dalmatinski, portal