Free Web Site Counter
Free Web Site Counter
IN FLAMES lyrics
and you'll forever walk alone.... - Blog.hr

and you'll forever walk alone....

22.03.2006., srijeda

ZADNJI POZDRAV
Sa stijene me gleda lešinar,
a ti se ne možeš pomaknuti.....
Ne brini,
zakopat ću te da te ne gnjavi.
Spavat ćeš kao nikad do sada,
nestat ćeš zauvijek,
izbrisat ću te.....
Ovaj svijet je previše zloban za tebe.

Do viđenja, zauvijek...Tvoj put je gotov...
Bolje je ovako.
Tvoje mirno lice me gleda,
ali usne ti se ne miču
iako znam da nešto hoćeš reći.
Gledam svoje ruke
pune zasušene, crne krvi...i..
sanjam te...

Eto to je jedna od rijetkih mojih takvih pjesama.. većina je na temu samoće.
Nije da bi nekog ubila..nikad nisam imala takve sklonosti, nikoga ne mrzim toliko iako ni ne volim ljude previše.
Inspiracija mi je bio Poe i Baudelaire...
Njih volim, nekako su neobični...
Uglavnom, moj problem nije riješen, onaj koji se tiče samoće a mislim da niti nikad neće biti...
Možda je problem u vjeri. Nije da sam čisti ateist ali ono, nigdje nemam čvrsta uporišta ni skloništa kad mi je teško. U ljudima najmanje.
Ponekad sam htjela nešto promijeniti. Sve je pokvareno u ovome svijetu ali se bojim da se polako pretvaram u običnog, malog čovjeka, jednakog kao i svi ostali a toliko se borim protiv toga. Možda ovo sve nije za mene. Mijenjati ne mogu sama. Promjene su teške i bolne. A ako se ne uklopim u ovaj svijet, onda se gubim i nema me više... samo pepeo i dim....
- 16:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off





VISOKO IZNAD VLAKOVA

okreni se za mnom
ponekad loše vibre
gađaju moju glavu
rafalom kao strojnica

okreni se za mnom
ponekad čarolija ne pomaže
i suviše je mračnih lica
bez imena

dopusti sebi da se zaljubiš
baci čini na ideal
čiji je grad bez ulica
visoko iznad vlakova

ja se zovem anarhija

okreni se za mnom
ponekad ništa ne razumijem
štropot teških ključeva
budi me u svitanje

okreni se za mnom
ponekad želim da ti govorim
samo treptaj oka
u mukloj tišini

pitat ću te da li znaš
zašto glupost dobija
zašto hoćeš da živiš
u sjeni bogova

dopusti sebi da se zaljubiš
baci čini na ideal
čiji je grad bez ulica
visoko iznad vlakova

ja se zovem anarhija

metaphor

you stole my pure intentions
you are the sickness in between
let me in, i'll bury the pain

you taught me to be sad as you
you almost made me take it all
let me in, i'll bury the pain

you bend me and you shake me
you make me then you break me
let me in, i'll bury the pain

you made me feel like a sinner
now you fear you'll die alone
let me in, i'll bury the pain

the sickness that you are
a plague that made me starve
do you think you can show me
how i've come this far

i feel it's taking over
everything falls dark
break me open, the desperate cry

the sickness that you are
a plague that made me starve
do you think you can show me
how i've come this far