clementine

dani su prolazili...sunca zalazila..mjeseci se redali..činilo se da nema ni trunke nade na obzoru...što je moglo biti to što će malu anu izvući iz pakla droge? ljubav?prijateljstvo?vjera?roditeljska potpora?
nekako je svima u glavi kakve su narkomanske ljubavi-volim tebe, volim špricu=ne znam koga više..
činjenica je da prijatelja ni nije imala previše.bila je pomalo samodostatna.ne zato što je bila bahata ili umišljena, već je jednostavno navikla na svoj mali svemir. nije joj bilo potrebno da se povjerava drugima, otkriva svoje skrivene suze i smije se zato što se drugi smiju...
jednostavno postoje takve osobe koje će 2h u društvu provesti ŠUTEĆI i slušajući druge, bez potrebe da previše komentira. njeno 'novo' društvo se nije previše bavilo time da je 'otvori'..jednostavno bila je jedna od njih i kao takva se uklapala.ostale pojedinosti i nisu bile toliko bitne..znali su da dolazi sve češće k njima, da i ona tone zajedno s njima, a uvijek je lakše tonuti s drugima. valjda je u pitanju neka grupna solidarnost-ako i drugi propada, mogu i ja s njim.manji je bed...
vjera-pa ne znam baš...nikad nije bila neki pretjerani vjernik.vjerovala je u višu silu, ali ne onako kako ju je crkva prikazivala. imala je osjećaj da se ljuti na instituciju crkve zbog njenog iskrivljavanja stvarnosti i odbijanja da se suoči s istom. jednostavno ju je smetalo pretjerano moraliziranje bez ikakve podloge. nije realno da se netko pravi bezgrešan i prodikuje drugima, a i sam ima problema sa svojim 'grijesima'.uostalom one priče o pedofilima joj nimalo nisu dobro zvučale, a uplitanje u politiku je bio još jedan minus.ipak, rekla sam može li je VJERA izvući-a NE crkva...?
odgovor je NE JOŠ.nije bila spremna na takav 'spas'. trebalo je još malo zrelosti i 'sisanja' kako se to kaže.
ostaje roditelostaje roditeljska potpora, razumijevanje i bezuvjetna ljubav. nažalost, svi smo svjesni koliko je vremena potrebno mnogim roditeljima da primjete što se događa s njihovim djetetom.da stvar bude gora, obično najgore stvari primjete najkasnije..
tako je bilo i u ovom slučaju. to je više stvar neke psihologije i mišljenja da 'to se događa nekom drugom/tuđem djetetu'.a kad se desi 'mom' djetetu onda se jadni ubijeni u pojam i pitaju se:'pa k vragu, kako??' ili 'što sam učinio krivo..'
i tako ostaje zagonetka kako se mala ana spasila..
a je li moguće da se napokon jedan ovisnik sjeti: ja više NE želim biti ovisna!!
ja želim svoje tijelo i um natrag!! postoji li mogućnost da svojevoljno, bez ikakve prisile kaže NE tom najgorem od svih poroka??
E, pa ova mala je to odlučila!
Ali jedna stvar je reći, a druga učiniti.ipak, ona je učinila pravu stvar i otišla na pravo mjesto. Sama je sebi dojadila sa glumljenjem žrtve u životu. Uvidjela je da joj se stanje pogoršava, nikad kraja krizama i traženju novaca za novi šut. Kad je došla do točke da je potrošila svu ušteđevinu (a imala je dosta jer je oduvijek bila štedljiva), i zamalo bila otkrivena od strane roditelja u krađi, kad je shvatila da su njene 'kolegice' pribjegle najorem mogućem načinu pribavljanja novaca za drogu i kad je i sama bila na rubu toga kao da joj se upalila neka lampica..pomislila je k vragu i sve ako ću svoj život ovako skončati.odreći se svega u što moji junaci vjeruju, pasti na dno dna i dopustiti da me se uništi kao ljudsko biće, kao ženu, kao sve što bih mogla postati!!! Ne mogu preko vlastitih principa. Znam da sam jadna i užasno slaba čim sam u ovo zapala, ali vrijeme je za promjene. Moram vjerovati u nešto-a počet ću od sebe.
Prva stvar koju je napravila je ta da je otišla u savjetovalište za mlade. Priznala da ima problem, savjetovali su joj da se obrati roditeljima i onda javi u komunu..
Ne moram ni govoriti kako je proces bio gadan. Kao gutanje kiseline. Ali zadržala je pred sobom viziju nekakve bolje budućnosti, ili uopće budućnosti, za koju je znala da je s drogom nikad ne bi imala..
Došla je u nekakvu normalu, snašla se u novoj sredini, zbližila s majkom, shvatila da bi možda bilo dobro zapisati ono što je smišljala i na taj način predočiti svima kakva je.možda je to bio neki vid otvaranja.
Predvidljivo bi bilo reći kako je našla ljubav svog života iz prve i on ju je u potpunosti razumio i volio onakvu kakva jest-bez uljepšavanja. I znam da većina to želi čuti-jer je uvijek većina ljudi optimistična, ali život nije tako predvidiv...
Neću vas ograničiti i reći točan kraj. Neka si svatko odabere najprimamljiviju verziju-ono nešto za što misli da bi ani odgovaralo..