Nogometni trener
18.03.2009., srijeda
SuperLeague - nogometni NBA?
|
Bila je dovoljna samo mala iskra, samo jedan mali članak, najvjerojatnije izmišljen, da se pokrene lavina rasprava o nogoetu jučer, danas, sutra. kako je bilo nekad, kako se igrao prelijepi nogomet, igrači nisu trčali za novcem i sve ostale slične priče. I kako će biti za par godina. Europska Unija je tu. Mada mi nismo u njoj, a i ne znamo kad ćemo biti, EU nam je pred vratima. A zakoni u EU su točni i precizni. Englez više nije stranac u Njemačkoj ili u Belgiji, također ni obratno. Nacionalnosti građana EU-a su već sad potpuno nepotrebna informacija. Oni nisu Nijemci, Talijani ili Nizozemsci, oni su građani Europske Unije. Budimo realni i postavimo pitanje: kada će i nacionalna nogometna (a isto tako i u ostalim sportovima) prvenstva izgubiti svoj smisao? kada će biti jedino bitno tko će biti prvak Europe? Dogodit će se zasigurno, pitanje je samo da li za 5 ili za 15 godina, to danas ne možemo predvidjeti. Što kaže famozni prijedlog bivše G14 grupe, a sada udruženja europskih klubova. Oni bi htjeli zatvorenu ligu, ono što žele već desetak godina. zatvprena liga po uzoru na NBA ili ostale američke profi lige u kojoj nema straha od ispadanja i u kojoj ne bi igrali najbolji klubovi, nego klubovi koji su marketinški najisplativiji. UEFA to zasigurno neće dopustiti. Bar ne takav sustav. Liga će definitvno ugledati svjetlo dana, ali ona mora biti protočna, najlošije plasirani klubovi moraju izgubiti status ligaša svake godine kao što je slučaj u današnjim nacionalnim prvenstvima. Ta prva liga, najbolja, SuperLeague, bi brojila 20 klubova. Po uspjehu u posljednjih 5 godina to bi bili: Liverpool, Barcelona, Chelsea, Milan, Man Utd, Arsenal, Sevilla, Bayern M, Lyon, Inter, Werder, Villareal, Real M, Roma, CSKA M, Porto, Zenit, Juventus, Valencia, Celtic. Među 20 najboljih su PSV, AZ i Sporting, ali siguran sam da oni pored Juventusa, Celtica i Valencije ne bi dobili svoje mjesto u elitnom razredu. Razlog je očit, puno veću dobit donose ova druga tri kluba. Ispod elitnog razreda bi trebao slijedi niz od dvije ili tri, eventualno četiri lige sa također 20 (ili 18 klubova). Tu dolazimo do problema jer bi tih 40-80 mjesta trebali popuni prosječni euro klubovi. A koji su to? bi li Dinamo ili Hajduk uspjeli izboriti mjesto za sebe? Zar nije više od pola Engleske, Španjolske, Talijanske pa i Njemačke lige jače od Dinama, Hajduka, Partizana, Levskog? O marketingu da ne govorim. Najidealnije bi bilo imati ligu od 80 klubova (bolje reći skup od 80 klubova) koji bi podijeljeni u 3-4 divizije svake sezone prvaka promovirale u elitni razred. Naravno, zbog raznolikosti i bolje protočnosti, svake bi se godine vršio ždrijeb liga, ili bi se klubovi po već unaprijed određenom rasporedu ciklički mijenjali između drugoligaških divizija. Samo "odokativno", koji bi klubovi igrali u toj Euroleague, ili drugoj ligi. Naravno, po uspjehu u posljednjih 5 sezona i uzevši u obzir tekuću sezonu u domaćim prvenstvima: PSV, AZ, Ajax, Heerenveen, Twente, Feyenord, Sporting, Benfica, Braga, Shakhtar, Dynamo K, Metallist, Dnipro, Panathinaikos, Olympiakos, AEK, PAOK, Steaua, Rapid B, Dinamo B, Cluj, Fenerbahce, Galatasaray, Besiktas, Spartak M, Lokomotiv M, Rubin Kazan, Slavia Prag, Sparta Prag, Levski Sofia, CSKA Sofija, BATE Borisov, Rangers, Aberdeen, Basel, Brugge, Anderlecht, Standard, Red Bull Salzburg, Kobenhavn, Aalborg, Helsinborg, Bronby, Anorthosis, Dinamo Z, Maccabi Haifa, Hapoel Tel Aviv, Partizan, Schalke, HSV, Bayer L, Stuttgart, Hertha, Borussia D, Wolfsburg, Hoffenheim, Aston Villa, Man City, Newcastle, Tottenham, Everton, Bolton, West Ham, Monaco, Marseille, PSG, Bordeaux, Atletico M, Malaga, Deportivo, Auxere, Lens, Lille, Toulouse, Rennes, Fiorentina, Palermo, Genoa, Udinese, Sampdoria, Lazio. Ispod Euroleague bile bi regionalne lige čiji bi pobjednici ulazili svake godine u drugoligaško natjecanje. Regionalne lige bi bile formiranje npr: Liga A: UK, Irska Liga B: Skandinavija, Island, Danska Liga C: Francuska i Italija Liga D: Benelux, Njemačka, Austrija, Švicarska, Slovenija Liga E: Španjolska, Portugal Liga F: Mađarska, Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Rumunjska Liga G: Rusija, Ukrajina, Bjeorusija, Armenija, Kazahstan, Azerbajdžan, Armenija Liga H: Baltičke zemlje, Poljska, Češka, Slovačka Liga I: Grčka, Albanija, Turska, Izrael, Makedonija, Cipar Naravno, američki sistem. A najvažnija stvar, pravilo koje američki profi sport uspjeva održati zaminljivim je tzv. salary cup, odnosno financijsko ograničenje. Osobno se zalažem za ograničenje u iznosu ukupnih plaća nekog kluba. Na primjer, ako C.Ronaldo ima plaću 11 mil €, onda bi ukupne plaće Man Utd (a i svih ostalih klubova SuperLeague) trebale biti maksimalno 150 mil €. Znači ili ćete imati 10 zvijezda u momčadi ili ćete se odlučiti za nekoliko zvijezda uz koje ćete imati manje plaćene, ali dobre igrače. Vidljivo je danas da niti jedan vrhunski klub ne može izdržati sezonu bez minimalno 20-25 igrača koji mogu odigrati jako dobro u svakom natjecanju. Zbog toga mislim da bi ideja o salary cup-u bila uspješno izvediva u euro nogometu. Ne bi imali 5-6 klubova koji su glavni kandidati za naslov prvaka Europe nego bi svatko u prvoj ligi bio ravnopravan. Za niže lige bi postupno smanjivao iznos salary cup-a. Što je još bitno? Sitnica oko koje nisam ni sam osobno suguran. Play-off ili ne? Prvak je pobjednik nakon ligaškog natjecanja ili ćemo prvaka dobiti u knock-out sustavu? Mnogima će ideja na prvi pogled biti odbojna, ali ona je tu i ona će se dogoditi, jedino je pitanje vremena ono o čemu možemo raspravljati. UEFA se već sad teško bori sa zakonima EU-a, kako će tek biti za par godina, bolje je i ne razmišljati. Uglavnom, veliki i bogati klubovi će postati još bogatiji, to je definitno, a mi ćemo gledat dobar nogomet, kao i dosad. Meni dovoljno. |
- 21:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #
15.03.2009., nedjelja
Ruska Premier liga
|
Ovog je vikenda s natjecanjem započela šesta po jačini europska nogometna liga, ruska Premier League. Liga za koju mnogi u glas govore: „liga koja najbrže napreduje“ što i nije čudno s obzirom na kapital koji se ulaže posljednjih godina u ruske nogometne klubove. Ali ulaganja se polako vraćaju s dobrim rezultatima. Ruski klubovi danas predstavljaju važnu pojavu na euro sceni o čemu najbolje svjedoče dva trofeja UEFA Cup-a (Zenit 2007-08, CSKA Moscow 2004-05) u posljednjih nekoliko godina. Ruska je liga trenutno 6. euro liga (ispred nje su samo lige petice), što je u odnosu na prošlu godinu napredak za 3 mjesta. Naslov ove godine brani Rubin iz Kazana, momčad našega bivšeg reprezentativca Stjepana Tomasa koju predvode dva „veterana“, Sergey Rebrov, Shevchenkov partner iz napada još iz vremena kad je Dynamo K rušio Barcelonu na Nou Campu, zatim kapetan Sergey Semak, te turski internacionalac Karadeniz. Vidljivo je da oni nisu momčad prepuna velikih zvijezda, ali naslov su lani osvojili već par kola prije kraja a i ove su godine čvrsto krenuli u obranu svojeg prvog ruskog trofeja. Inače, Rubin iz Kazana je momčad koja je u svojoj povijesti igrala u 2. ligi (1966) da bi do 1991. godine dogurala čak do 4.lige. U najjačoj su ruskoj diviziji od 2003. godine, a u kupu im je najbolji rezultat četvrtfinale (1998.). Financijski, a samim tim i igrački, najbolji ruski klubovi su CSKA i Lokomotiv iz Moskve, te Zenit iz Saint Petersburga. Oni su najveći favoriti i ove sezone. No, gledano kroz povijest ove lige (od raspada Sovjetskog saveza ovo će biti 18. sezona) najviše naslova, čak 9, a i ukupno najviše bodova, ima Spartak Moskva. Jedini klubovi koji su nastupali u svim izdanjima najjače ruske lige su moskovski CSKA, Spartak, Dinamo i Lokomotiv te Krylya Sovetov Samara.  Najveće igračke zvijezde ove lige dolaze iz dva najbogatija kluba. Iz Zenita su to Danny–20mil €, Timoschuk–20, Anyukov-10, Denisov-9, Fernando Meira-8, a iz CSKA Moskve Vagner Love (najvjerojatnije buduće pojačanje Chelsea)-22, Zhirkov-20, Akinfeev-17, Krasić-12, Ignashevich te dva brata Berezutski. To su još mnogi igrači, boljim poznavateljima nogometa poznati Odemwingie i Bilyaletdinov iz Lokomotiv Moskve, Pletikosa, Bystrov i Saenko iz Spartaka Moskve i mnogi drugi. Bit će zanimljivo i na trenerskim klupama gdje će svoje obračune voditi Zico, Kobelev, Michael Laudrup i Dick Advocaat. Rezultati prvog kola: Amkar Perm – FK Rostov 0-0 Dynamo M – FK Moskva 1-0 Lokomotiv M – Khimki 1-1 Rubin Kazan – Kuban krasnodar 3-0 Spartak M – Zenit 1-1 Tom Tomsk – Krylya Samara 0-1 S. Ramenskoe – CSKA 0-3 Terek Grozny – Spartak Nalchik 1-0 |
- 19:02 - Komentari (17) - Isprintaj - #
04.03.2009., srijeda
Copa Libertadores
|
Copa Libertadores je uz UEFA-ine Champions League i Euroleague (još uvijek UEFA Cup), najpoznatije klupsko nogometno natjecanje na svijetu. Najlakše bi ga bilo opisati kao južnoameričku Ligu prvaka, pandan nama puno poznatijom Ligi prvaka. Natjecanje je pod ingerencijom CONMEBOL-a, krovne južnoameričke nogometne organizacije. Pobjednik natjecanja predstavlja Južnu Ameriku na godišnjem skupu najboljih nogometnih klubova svijeta, na FIFA Club World Cup. Teško je reći zbog čega ovo natjecanje nije više zastupljeno u medijima. Atraktivnost igre, slavna imena klubova, pa i ostali čimbenici koji utječu na gledanost nogometa ne zaostaju puno za euro natjecanjima. Očito da promotivne djelatnosti u J. Americi za razliku od Europe nisu tako dobro odrađene, dok Liga prvaka svake godine okreće ogroman novac, Copa Libertadores ipak na tom području dosta zaostaje. No, po kvaliteti, barem gledajući one najuspješnije klubove i njihove susrete s istim takvim europskim, ne zaostaju puno za Europom. Na dosad 5 odigranih FIFA CLUB World Cup-ova 3 puta su slavili klubovi iz Južne Amerike (Corinthias, Sao Paulo, Internacional), a 2 puta Europljani (Milan i Man Utd). Trenutno natjecanje uključuje 38 klubova (26 izravno ulaze u Group stage, a 12 ostalih igraju jedno pretkolo). CONMEBOL-ove federacije su ovih 36 mjesta podijelile na način da po 5 klubova daju Argentina i Brazil, po 3 kluba Bolivija, Kolumbija, Urugvaj, Paragvaj, Čile, Ekvador, Venezuela i Peru te još 3 kluba koji sudjeluju s pozivnicom (predstavnici Srednje Amerike, najčešće Meksika). Naravno, i proslogodišnji podjednik ima izravan nastup.  Gledano kroz povijest, još od 1960 kad je pokrenuto ovo natjecanje, najviše uspjeha imaju argentinski klubovi. Do sad su 22 kluba iz 7 različitih država osvajala trofej najboljeg kluba kontinenta. Najviše naslova ima argentinski Independiente (7 iz isto toliko finala), dok najviše odigranih finala ima Boca Junirs (9 finala od kojih je 6 završila pobjedom). Nakon njih slijedi urugvajski Penarol (5), te skupina klubova s 3 naslova – Sao Paulo (BRA), Olimpia (PAR), Nacional (URU) te Estudiantes de la Plata (ARG). U novije vrijeme je najuspješnija Boca koja ima već 4 naslova u 21. stoljeću (2000, 2001, 2003 i 2007) te jedan poraz u finalu (2004. od kolumbijskog Once Caldasa). Najnesretnijim klubom sigurno možemo proglasiti Americu de Cali iz Kolumbije sa 4 poraza iz isto toliko odigranih finala. Naslov u ovogodišnjem natjecanju brani ekvadorski LDU Quito (pobjeda u finalu nakon jedanaesteraca protiv Fluminesea). Nakon pretkola se od natjecanja oprostio peterostruki pobjednik Penarol te meksička Pachuca. Sustav natjecanja je sličan kao i u „našoj“ Ligi prvaka (32 kluba podijeljena u 8 grupa) izuzev činjenice da klubovi ne odigravaju utakmice u isto vrijeme kao što je slučaj u Europi nego se jedno kolo odigra kroz tri dana. Trenutno su odigrana 2 kola, a u nekim grupama i prve utakmice 3. kola. U sljedećim postovima ćemo se više pozabavit ovogodišnjim rezultatima. |
- 21:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Ožujak 2009 (3) Listopad 2008 (2) Rujan 2008 (3) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Nogomet, nogomet i još malo nogometa - iz perspektive stručnjaka Nogometni stručnjak (stari blog) Dnevnik.hr Video news portal Nove TV Blog.hr Blog servis 2009 - ožujak Igrač mjeseca: ----- Razočaranje mjeseca: ----- Iznenađenje mjeseca: ----- |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||