|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ali ovaj je razumljiviji, sta ne?
Zašto se ponekada ne možemo pokazati onakvima kakvi jesmo? Zašto ne možemo pokazati ono što osjećamo? Zašto nam nekad teško pada pustit suzu bijesa ili tuge pred drugima? Ovo sve mora imati smisla. Možda se taj smisao krije negdje u nama, u toj našoj glumi. Možda je naš najbolji prijatelj baš ono što u nama sjedi, onaj netko skime razgovaramo kada smo sami, kada smo tužni, onaj netko tko poznaje ono lice što se skriva iza maske, ono što se skriva iza kazališnih zastora. Ne znam jesu li ovo točni odgovori na sva ta pitanja, ali znam da to sve nije tako negativno koliko izgleda na prvi pogled... Postoji negativnost...Da... Jer ono što krijemo ponekada je teško sakriti. Ponakada zbog toga moramo lagati. Moramo lagati, a ne želimo. Nitko nas ne prisiljava na to, ali opet scenarij našeg života igra igre snama. Opet govorimo nešto što zaprvao ne želimo reći, ali tako piše u scenariju i to se mora desiti...
Nekada mi se čini da su snovi baš onaj naš pravi svijet. Jer jedino u njima naša mašta može oživjeti, jer jedino u njima ne glumimo drugoga. Samo u snovima pokazujemo ono što jesmo, svoje ja, a kada se probudimo opet se nađemo na pozornici. I opet čekamo samo nekoliko trenutaka dok se zastori ponovo ne otvore...
I gluma opet počinje...
Bila je jednom jedna cura
Bila je rano zrela
I grijala je drugima srca
Kao kuhano vino
Bila je još mlada
Njeno ime je Janine
Mama je bila tu
Ali on je čekao dok ne zaspi
To iskustvo je imala već sa 14 godina
Jadna cura
Jer živi u najgorem kvartu grada
Njena mama se kačila uvijek sa krivim muškarcima
Sa agresivnim, siromašnim, starim kretenima
Kao što je i njen očuh
Ali Janine to nije vjerovala
Što se ovoga puta desilo
Jer rekao je
Da više nije prestar za nju
I nakon kratkog vremena ju silovao
To joj je previše
Jer joj to radi ponovo i ponovo
I kao svake noći
Doći će i ove noći
Moraš mi dati
Što mi mama više ne može dati
I uskoro primjećuje da je trudna
S tim čovjekom
Ispričat ću ti priču
Stvarno je istinita
O Janine
Curi koja je tek imala 14
Nije vidjela izlaza
Uvijek je htjela nekome vjerovati
Ali kome?
Nije mogla vjerovati niti sama sebi
Bila je na rubu
I izgubila cijelo samopouzdanje
I iako se sve činilo tako normalno
Bilo je sve u kurcu
Ona je Janine
Ona je trudna i nitko to ne smije primijetiti
Kako da to uspije?
Gdje će roditi to dijete?
Inače su prijatelji za takvo nešto tu
Ali ona ih nije imala dok je bila u 9 mjesecu
I odjednom su započeli trudovi
I brzo je Janine primijetila
Da će sada beba doći na svijet
Nije stigla daleko
Niz stepenice je uspjela sići
Gdje može biti sama? U maminom podrumu?
Među paučinom i kartonima
Je trebala dobiti prelijepog sina
Dijete na krilu
Ne zna što da učini
Ne zna dali da plače
Ili da se smije?
Iz straha da ode kući sa tim djetetom
Ostaje kratko vani stajati
Tek joj je 14
Janine je iz straha od udaraca
Ostavila svoje dijete pred crkvom i otrčala
Ispričat ću ti priču
Stvarno je istinita
O Janine
Curi koja je tek imala 14
Nije vidjela izlaza
Uvijek je htjela nekome vjerovati
Ali kome?
Nije mogla vjerovati niti sama sebi
Bila je na rubu
I izgubila cijelo samopouzdanje
I iako se sve činilo tako normalno
Bilo je sve u kurcu
Ona je Janine
Nije bila od onih koje sa 14 lakiraju nokte
Prije jedna od onih koje sa 14 dobivaju batine
Danas Janine zna
Da kada pada kiša da će pokisnuti
I svaki dan se kaje
Što više nema svoje dijete
Nije bila sretna
I užasno se sramila
I stalno je mislila da joj je život grozan
I uvijek je mislila da si je život zasrala
Propala egzistencija
Njen život je Second Hand
I dopizdilo joj je samo bježati
Što da uradi da se snađe?
Nije se mogla snaći
Jer je ona tada silovana
Ona je Janine, od očuha iskorištena
I njen život joj nije bio vrijedan ni lipe
Bilo je ovako: borila se do kraja
Ali znala je da svemu ovome sada mora biti kraj
I opet se sjeća svoga djeteta
Samo je stala na most i …
Ispričat ću ti priču
Stvarno je istinita
O Janine
Curi koja je tek imala 14
Nije vidjela izlaza
Uvijek je htjela nekome vjerovati
Ali kome?
Nije mogla vjerovati niti sama sebi
Bila je na rubu
I izgubila cijelo samopouzdanje
I iako se sve činilo tako normalno
Bilo je sve u kurcu
Ona je Janine
I don`t wanna be a slave anymore…
I was always a human beeing, now I feel like I`m somethig they made me… I was like others and I loved it. I don`t know what I`m now, I don`t know what they made me… I wanna free me from the chains, but I fall deeper, deeper the faster I swim to the surface… They do what they wan`t to me, they`re doing it so I can`t break free. And like every night, comes it this night. And like every dream, like every nightmare this will be the reality tomorrow, this will break me again. I can not find what`s in my heart, I can not see what`s in my eyes, I can not feel what`s in my soul, You can not keep me under for so long. Hating me should make me stronger, so why I`m getting weaker every time? Why don`t I run for shelter when it rains? Why don`t I cry when it hurts? Why don`t I scream when I`m scared? Why don`t I drink the poison of my hate when I wan`t to die? It`s to late for what I became…
