Već odavno zaboravljen svitak privukao je pažnju krajička moga uma na zgužvanom letu u smeće.. "Vrati to" rekao je gad.. Vratio sam, pročitao odavno zaboravljene riječi, zamaglio si pogled, iskreno, nakon toliko vremena.. Ponekad tako beznačajne stvari nakon protoka.. nečega i svega ..poslože djeliće na svoje mjesto.. Dvije-tri beznačajne riječi sada, mogu toliko toga razjasniti mnogo kasnije, kada se onaj prazan prostor popuni, kada se stvori podloga dovoljno jaka da može zadržati snagu misli odavno uhvaćene, već gotovo izgubljene.. Prava stvar u pravom trenutku.. Koliko snažnije se to čini kada znam da mi je cijelo vrijeme bila pod nosom, da sam bio toliko blizu njenog nepovratnog uništenja, da je samo jedan mali, gotovo nezamjetni upitnik, pomiješan sa neizmjernom urođenom znatiželjnošću, stavio tolike stvari na svoje mjesto? Hvala ti, upitniče.. Iako već pomalo shrvan, gledajući ogromnu pomiješanu slagalicu, neizmjerno mi je drago što je barem jedan dio jednog ugla sada složen.. Suluda sreća, zar samo to pokreće stvari? Sudbina? Bog? Više njih? Ne znam, ali lijepo mi se sprdaju, tko su da su..
|