Izgubljen u besmislu vlastitog poimanja promatram vlati trave kako skladno iako svaka u svome ritmu dosljedno ispunjavaju svoju svrhu. Znate li kakav je osjećaj kada je sve ono što možeš biti upravo ono za što se svim silama moliš da nikada ne postaneš? U kombinaciji sa željama svih postojećih ljudi na cijelome svijetu da upravo budeš ono što možeš biti, osjećaj je malo škakljiv. Ali ja i dalje, opsjednut očito mnogobrojnim demonima, sjedim zamišljeno promatrajući tokove života koji, neki bi rekli neovisno o nama, a ja kažem upravo i samo radi nas, protiču noseći hrpu odgovora koje se nitko nikada neće usudito potražiti ondje. To je samo trava. To je samo zemlja. To su samo krugovi.. Želim na kraju svoga vremena u ovome dijelu postojanja biti u stanju reći - Ja sam nešto pokušao shvatiti, a ne - Ja sam nešto napravio. Iako postoji hrpa situacija u kojima se te dvije stvari preklapaju, želim biti što moguće bliže onom prvom ekstremu. Nećeš ponijeti sa sobom kuću koju si sagradio, iako hoćeš ono što si gradeći tu kuću shvatio. Svjestan naivnosti svojih riječi, ostavljam se ćoravog posla na još jedno, nadam se kraće, vrijeme.. Ne znam tko je rekao, ali dobro je rekao, spoznavajući druge spoznati ćeš sebe.. Ili tako nešto..
|