Dizajn : .Nikki.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






O knjizi:

Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.

Arhiva:

{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}

Copyright © 2009.

By: Mary Jane

© Pakleni život



Pakleni život - 16. poglavlje

Freddy je sjedio u sobi i promatrao putnu torbu, koja je stajala na krevetu, razmišljajući o tome kako će uskoro vidjeti obitelj. Veselio se tome što će se naći sa obitelj i prijateljima od kojih se morao odvojiti zbog posla. Okrenuo se i pogledao u prozor. Zeleno lišće je vijorilo, na stablu, na laganom vjetru, a vijorile su i modre zavijese. Osmijeh mu se pojavio na licu zbog same pomisli da je ponovno sa osobama do kojih mu je jako stalo.
Naravno, nije se mogao žaliti na svoj novi život, na prijatelje s kojima je živio i za kojih se jako vezao. Bili su dobri prema njemu, simpatični, dragi. Postali su mu jako važni pogotovo Mary Jane, prema kojoj je osjećao nešto više od prijateljstva, ali nije želio pokušati ništa s njom kako nebi pokvario prijateljstvo. Oscar mu je, također, postao sve u životu. Iako nije bio njegov tata, osjećao se kao da je pošto se obožavao brinuti za njega.
Škripanje vratiju mu je odvratilo misli. Okrenuo se prema vratima, nikoga nije bilo, pa je predpostavio da su se otvorila zbog propuha. Pogledao je na sat i dignuo se, pošto je bilo vrijeme za polazak. Podignuo je torbu s kreveta i izašao je iz sobe, pa je krenuo prema stepenicama.
Mary Jane je stavljala zadnju majicu u torbu i zatvorila ju je, nakon čega ju je spustila na pod. Otišla je kod dječjeg krevetića u kojem je Oscar sjedio i igrao se plavom gumenom igračkom, koja je pištila svaki put kad bi ju stisnuo. Djevojka se nasmiješila i podignula ga iz njega, pa ga je poljubila. Začula je udaranje vratima, pa se približila prozoru i ugledala Freddija kako odlazi od auta. Nasmiješeno ga je promatrala. Bilo joj je drago što ju je odlučio pozvati kod njegovih iako joj je bilo pomalo neugodno jer nije znalakako će reagirati kad ga vide s curom koja ima sina i što će pomisliti na to.
„Spremna si?“ –upitao ju je Freddy.
„Jesam.“ –odgovorila je okrenuvši se prema vratima.
„Super.“ –rekao je. „Uzet ću ti ja torbu!“
Klimnula je glavom, a on joj se nasmiješio, pa je podignuo torbu sa poda. Djevojka se okrenula i izašla je kroz vrata s Oscarom u ruci, a Freddy je hodao za njom.
Mary Jane je provirila u dnevni boravak i pogledala je Deana, Victora i Daniju kako gledaju televiziju i, doslovno, plaču od smijeha, te se drže za trbuh. Gledali su „Glup i glupljeg“, a Mary Jane ih je zbunjeno promatrala. Ona komedija joj je dosadila nakon nekoliko puta gledanja, a Jim Carrija nikada nije voljela i zbog toga su je ukučani uvijek zbunjeno gledali.
„Mi odlazimo.“ –rekla je Mary Jane.
„Već?“ –uzvratila je Dania, brisajući si suze.
„Da.“ –klimnula je. „Što prije krenemo, prije ćemo doći!“
„Stavio sam ti torbu u auto.“ –nastavio je Freddy.
„Hvala.“ –nasmiješila mu se.
„Kako ću ja bez tebe? Tko će mi kuhati?!“ –Victor je odmahnuo glavom, a djevojka ga je ljutito pogledala. „Šalim se! nedostajat ćeš mi!“
„Dolazim u ponedjeljak, Victor!“
„Tri dana bez dobre hrane?!“
„Želiš reći da ja ne kuham dobro?!“ –Dania ga je ljutito udarila, ali lagano.
„Oprosti, sis, ali istina je!“
„Ne brini se, ljubavi, ja volim tvoje kuhanje!“ –Dean ju je poljubio. „Javljajte mi se svakih sat vremena, jasno?! U deset ste kod njefa i javi mi se točno tada, Mary, ok?“
„Dean, ponavljaš mi to od jutros!“ –zakolutala je očima.
„Nema veze!“ –rekao je ozbiljno. „Lakše ćeš zapamtiti!“
„Ne brini se!“ –prislonila mu je ruku na rame. „Neće mi se ništa desiti!“
„Freddy, vozi polako!“ –pogledao je u njega.
„Dean, imam vozačku devet godina! Prestani se brinuti!“ –nasmiješio se Freddy.
„Pusti ih na miru!“ –uzvratila je Dania.
„Moraju paziti na tebe!“
„Pusti ih da uživaju, Dean! Ne brinite se! neću dopustiti da vam smeta!“
„Hvala!“ –uzviknuli su njih dvoje.
Freddy i Mary Jane, su izašli kroz vrata i krenuli prema automobilu. Victor, Dean i Dania su stajali na ulazu i gledali za njima.
„Pazite se!“ –viknuo je Dean. „Javite se!“
Freddy i Mary Jane su se počeli smijati, mahnuli su im i ušli u auto, pa su sjeli na stolicu, Freddy je nagazio papučixu i krenuli su od kuće.
„Prestani gledati za njima!“ –uzvratio je Victor. „Pusti ih da uživaju, Dean! Bezveze se toliko brineš.“
„Ovo je prvi put da ide tako dugo i daleko negdje!“ –uzdahnuo je Dean. „I još s Oscarom!“
„Znaju se brinuti za sebe!“ –rekla je Dania. „Uostalom... ovako se možda nešto i dogodi među njima!“
„Misliš?“ –Vicotor i Dean su se okrenuli za njom.
„Znam!“ –uzviknula je osmijehom.
Victor i Dean su se zbunjeno pogledali, pa su ponovno pogledali u Daniju koja je pjevušila ulazeći u dnevni boravak. Slegnuli su ramenima i otišli za njom.

Freddy i Mary Jane su cijelim putem pričali, nasmijavali Oscara i vrijeme im je tako brže prolazilo dok je djevojka stalno morala javljati Deanu da su dobro i da uskoro dolaze u Pemmutu, Freddijevom rodnom gradu.
„I kad dolazimo!“ –upitala je Mary Jane, gledajući kroz prozor prekrasan krajolik.
Pala je noć, pa je grad bio pun svijetlečih točkica, ali i u onom trenutku se Mary Jane osjećala odlično, pogotovo jer se nalazila s Freddijem i jer je bila udaljena od rodnog grada.
Jedva je čekala da dođe taj vikend kako bi se zabavila i opustila pošto je bila umorna od posla.
„Za deset minuta smo kod mene.“ –odgovorio je.
„Već?“ –začuđeno se okrenula prema njemu.
„Da.“ –nasmiješio se. „Nisi vidjela znak?“
„Ne.“ –odmahnula je glavom. „Promatrala sam grad.“
„Sviđa mi se!“
„Za sada da.“
„Drago mi je.“
„Hoćemo sutra prošetati gradom?“
„Naravno.“
„Jedva čekam!“
„Svidjet će ti se!“
„Misliš da ću se svidjeti i tvojima?“
„Zašto nebi?“ –pogledao ju je krajičkom oka.
„Ne znam.“ –slegnula je ramenima. „Što ako im se ne svidim?“
„Svidjet ćeš im se, Mary Jane, ne brini se.“ –nasmiješio se.
„Što će reći kad te vide s curom koja ima tuđe dijete?!“ –dodala je.
„MJ...“ –odmahnuo je glavom. „Pretjeruješ. Donio sam dona jako loše cure!“
„To me nije zanimalo, znaš?“ –pomalo ljutito je maknula pogled, prekrižila je ruke i pogledala je kroz prozor.
„Nisi valjda sada uvrijeđena?“ –upitao ju je.
„Ne zanima me o drugim curama i tebi, ok?“ –ljutito će ona. „I ne zovi me MJ! Rekla sam ti već koliko mi to smeta!“
„MJ...“ –naglasio je nadimak dok se ona živcirala i nasmiješio se. „Ljubomorna si?“
„Nisam.“ –porumenivši je sakrila lice. „Nemam zbog čega biti!“
„Upravo tako. Ti si jedina žena u mom životu!“ –namignuo joj je.
Djevojka je pogledala u njega odmahnuvši glavom i pogledala je negdje drugdje. Iako nije željela da se to desi, osmijeh joj se pojavio na licu, ali nije dopuštala da ju on vidi. Bila je sretna što joj je Freddy rekao one riječi.
Freddy je zaustavio automobil.
„Stigli smo!“ –pogledao je u nju.
Djevojka se okrenula i ugledala je bijelu kuću. Bila je dosta velika, osvjetljena i lijepa. Izašla je iz automobila i uzela je Oscara sa zadnjeg sjedala, otkačivši ga sa dječje sjedalice dok je Freddy vadio putne torbe iz gepeka. Mary Jane se okrenula i još jednom je pogledala onu prekrasnu kuću. Ispred nje je bilo veliki i lijepo uređen vrt, a vidjela je i prskalice te kapljice vode kako lete po zraku i padaju na vlažnu zelenu lijepu travu.
„Sviđa ti se?“ –prekinuo ju je Freddy.
„Jako.“ –okrenula se prema njemu. „Bogat si?“
„Recimo. Stari odvjetnik, stara doktorica..“
„Wow... Nice!“
„Ma svejedno mi je.“ –slegnuo je ramenima. „Ne pali novac mene previše.“
„Vidim.“ –nasmiješila mu se.
Freddy joj se također nasmiješio i krenuo se prema ulazu. Otvorio je željezna vrata kako bi ušao u dvorište, pa je nastavio hodati kamenim puteljkom, koji ga je vodio do ulaza u kuću. Mary Jane ga je pratila, držajući Oscara, s pomalo živčanosti jer se bojala reakcije njegovih roditelja iako nisu bili u vezi. Penjala se kamenim stepenicama. Freddy je odložio torbe na pod i pozvonio je na vrata, a Mary Jane je hodala terasom gledajući kvart i pokazivajuću sinu gdje su došli. Freddy je čekao da mu netko otvori osmijehom na licu, a još više se nasmiješio kad je začuo korake prema vratima. Vrata su se otvarala i ugledao je visoku ženu, svijetle kose do grla i sa šiškama, naočalama na oči.
„Freddy?!“ –uzviknula je i snažno ga je zagrlila. „Carl, dođi!“
„Hej, mama!“ –zagrlio ju je snažno.
„Pitaj, Rene!“ –začuo je grubi glas svoga oca.
Vratima je prilazio visoki muškarac, tamne kose, tamnih očiju i gustim brkovima iznad usana. Carl je zastao i pogledao svoga sina.
„Freddy?!“ –zagrlio ga je. „Pa kako to da si se odlučio vratiti?“
„Došao samo samo za vikend.“ –nasmiješio se. „Htio sam da bude iznenađenje.“
„I je iznenađenje. Jako veliko!“ –nasmiješila se njegova majka Rene. „Uđi!“
„Donio sam gosta!“ –Freddy se okrenuo, gestom ruke je pokazao Mary Jane da dođe k njemu i pogledao ju je nasmiješeno.


23.05.2009. u 00:00

|...klikneš ovo...(13) | ...pa ostaviš komentar... | ...ako imaš šta pametno reć... |






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.