Dizajn : .Nikki.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






O knjizi:

Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.

Arhiva:

{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}

Copyright © 2009.

By: Mary Jane

© Pakleni život



Pakleni život - 14. poglavlje

Mary Jane se vozila živčano ulicama nakon što se posvađala s Corom i nije željela popričati s ukučanima o onome što se dogodilo među njima. Mislila je da ima dobru prijateljicu, da se može pouzdati u nju, ali shvatila je kako se razočarala i da čak dugogodišnje prijateljstvo možda nije savršeno i može se slomiti, kao što se upravo njihovo. Bila je bjesna na nju jer nije razmišljala o Oscaru i ponašala je kao da ne postoji, da ga nema i da njih dvije ponovno mogu ludovati po gradu, ali nije shvaćala da se vrijeme mjenja, da bi trebala postati ozbiljnija i razmišljati malo, a ne ponašati se poput tinejdžerice kojoj je samo zabava u glavi. Onda je razmislila o svome sinu i o tome da ga je rasplakala zbog dernjave, pa se osjećala užasno loše i tužno jer ga nije niti ona išla umiriti nego Freddy, a to je bila njena obaveza. Duboko je uzdahnula ne znajući što napraviti, ali dobro je razmislila pa se odlučila uputiti Natashe i popričati malo s njom pošto ju je ona uvijek smirivala i davala joj savijete.
Parkirala se ispred restorana „Moravy“, zaključala je auto i krenula prema vratima, otvorila ih je i zakoračila unutra. Primjetila je da je restoran pomalo prazan i da ima jako malo ljudi, pa je ugledala Natashu kako čisti šank i uputila se prema njoj. Njena šefica je podignula pogled, kad je začula zvuk štikla i začudila se kad je ugledala djevojku ispred sebe.
„Mary Jane, danas imaš slobodan dan.“ –rekla je. „Što radiš ovdje?“
„Trebam pričati s nekim...“ –pogledala je u pod.
„Nešto se loše desilo?“ –zabrinuto će ona, a djevojka je slegnula ramenima.
Natasha je mahnula rukom konobaru i pokazala mu je da preuzme njen posao, nakon čega je izašla iz šanka i povukla je tužnu djevojku sa sobom, pa su sjele kraj prozora.
„Pričaj.“ –uzvratila je.
„Posvađala sam se s Corom.“ –uzdahnula je Mary Jane. „Jučer sam bila vani s njenim dečko, bratom i njom, a kad me njegov brat odbacio doma saznala sam da on nema pojma da ja imam sina!“
„Nemoj zezati?!“
„Misliš da se šalim?!“
„Kako... Ma kako je mogla biti takva?!“
„Ne znam, ali rekla sam joj da ne želim čuti više za nju jer je Oscar dio mog života!“
„I dobro si postupila! Ne može se tako ponašati. Užasna je!“
Mary Jane je slegnula ramenima i tužno spustila pogled, a Natasha ga je podignula, nasmiješila se i dignula, pa se djevojka začudila njenim ponašanjem.
„Znao sam da ću te ovdje naći.“ –začula je Freddijev glas, okrenula se i vidjela ga, nasmiješenog, s Oscarom u ruci.
„Pustit ću vas same!“ –uzvratila je Natasha i udaljila se.
Freddy je pružio Oscara djevojci, pa je sjeo preko puta nje, a ona je gledala u Oscara tužno, nakon čega je uputila njemu tužan pogled.
„Onda... O čemu se radi?“ –započeo je Freddy.
„Neda mi se o tome.“ –odmahnula je glavom.
„Bilo bi ti bolje da pričaš s nekim, a pošto smo Oscar i ja došli do tebe... Pričaj!“
„Ma... Vidio si i sam kako sam se posvađala sa Coroma!“
„Zašto?“
„Paulu i Jacku, dečki s kojima sam jučer bila vani, nije rekla za Oscara. Rekla mi je da je mislila kako nije potrebno to govoriti! Kako može biti takva?! Ne mogu vjerovati. Prijateljice smo godinama, a onda mi tako uzvrača! Oscar je moj život sada i ona bi trebala znati da više ništa nije kao prije!“
„Pa...“ –uzvratio je. „Popričala si s njom o tome?“
„Nisam. Rekla sam joj samo ono što si čuo!“ –odmahnula je glavom. „Ne namjeravam popričati s njom! Ne zanima me više ona.“
„Popričaj s njom. Glupo je da ostane nerješeno kad ona odlazi!“ –dodao je.
„Ne, Freddy! Povrijedila me previše.“ –rekla je. „Možemo promjeniti temu? Neda mi se uopče o njoj!“
„Nema problema.“ –slegnuo je ramenima. „Dania nam je dala popis za stvari koje moramo kupiti. Vjeruj mi, ako sada krenemo, dovršit ćemo do dvanaest!“
„Idemo onda!“ –nasmiješila se i dignula sa stolice.
Freddy je klimnuo glavom, nasmiješio joj se i dignuo sa stolice, također, nakon čega su pozdravili Natashu i izašli iz restorana. Sjeli su svatko u svome automobilu, nakon dogovora da se nađu ispred „Supermarketa“, i krenuli su na odredište.

Parkirali su automobile na ogromno parkiralište, koje je bilo puno, ispred „Supermarketa“, izašli su iz njih, pa su krenuli prema ulazu. Mary Jane je zamolila Freddija da drži Oscara u nosiljku za dijete, koju je morao staviti na svoja prsa. Dok su hodali po ogromnoj trgovini, ljudi su se okretali prema njima i nasmiješeno gledali u malenoga koji se smiješkao svima i veselio, te mahao rukama i nogama, a Freddy i Mary Jane su se, s neugodnošću, smiješkali njima.
Djevojka je gledala popis i uzimala je stvari sa polica, pa ih stavljala u kolica koja je skoro bila puna. Slučajno se okrenula, kako i pogledala gdje su Freddy i njen sin, i ugledala ih je na kraju hodnika i mlađe djevojke kako pričaju s njim i osmijehm zabavljaju malenog Oscara. Mary Jane se nasmiješila. Bilo joj je drago promatrati onu scenu iz daljine, u kojoj je izgledalo kao da je njen sin i Freddijev, a na njegovom licu se moglo vidjeti zadovoljstvo i sreća dok je stajao uz Oscara. Nasmiješila se i nastavila tražiti ostale stvari iz popisa.
„Evo me, napokon!“ –uzvratio je.
„Oh, došao si!“ –nasmiješila mu se.
„Da. Svake dvije sekunde se moram zaustavljati jer ga cure žele vidjeti!“
„To je tako jer se radi o mome sinu!“
„Očito! Jesmo pri kraju?“
„Da, da! Moram samo kupiti pelene za njega i možemo doma!“
Klimnuo je glavom i nastavili su hodati po ogromnom supermarketu.

Freddy je sjedio iza kuće, na stolicu, i promatrao je sunčano nebo. Priroda je mirisala na ljeto, atmosfera je bila ugodna, osviježavajuća uz pomoć laganog vjetra iako je sunce bilo toplo i grijalo je sve što mu se nalazilo ispred puta svojim toplim zrakama. Bio je zamišljen i razmišljao je o važnoj odluci koju treba učiniti.
„Ovdje si!“ –približila mu se Mary Jane. „Tražim te po cijeloj kući!“
„Nisam znao da me toliko želiš.“ –namignuo joj je.
„Zapravo...“ –nasmiješeno je sjela kraj njega. „Trebala sam te da mi pričuvaš Oscara!“
„A da?“
„Ne. Došla sam vidjeti gdje si!“
„Sad si me pronašla.“
„Jesam. I? Kako to da si ovdje sam?“
„Razmišljao sam.“
„O čemu?“
„O odlasku.“
„Odlasku? Molim?!“ –uzviknula je pomalo uzrujano Mary Jane. „Zašto... želiš otići? Nije ti dobro ovdje?“
„Ne pričam o ovakvom odlasku!“ –počeo se smijati, a ona ga je zbunjeno pogledala. „Bez veze se brineš!“
„Onda... na što misliš?“ –upitala ga je ozbiljno dok joj je srce ubrzano kucalo čekajući da joj odgovori.
„Trebao bih otići kod obitelji.“ –odgovorio je. „Predugo sam bio udaljen od njih, skoro nikad se ne čujemo... Zanima me kako su!“
„Oh... Pa to je divno onda!“ –uzvratila je nasmijehnuvši se. „Sigurno bi im bilo drago da svratiš!“
„Da. I meni bi bilo!“ –klimnuo je glavom. „I.... Imam pitanje za tebe!“
„Pitaj.“
„Bi li htjela sa mnom?“
„Čekaj.... Želiš da dođem... s tobom?“
„Da. Bilo bi mi drago da Oscar i ti dođete! Trebao bi ti odmor kao i meni. Otišli bismo samo za vikend!“
„Oh... Sviđa mi se ta ideja!“ –nasmiješila se. „Voljela bih otići. Hvala na pozivu!“
„Nema na čemu. Drago mi je što si pristala!“ –namignuo joj je, nasmiješio i pogledao ispred sebe.
Mary Jane ga je promatrala nasmiješeno i bila je jako sretna što ju je pozvao sa sobom, pa se osjećala pomalo i... sramežljivo. Osjećala je nešto prema njemu, nešto više od prijateljstva, ali duhovi iz prošlosti joj nisu davali dovoljno snage da povjeruje kako postoji dečko koji je tako savršen poput Freddija. On je bio osoba kakvu je oduvijek željela imati kraj sebe, zbog koje se rano ujutro budila osmijehom na licu i kad nije bilo sunca, kad je morala raditi naporan dugosatni posao, kad je bila živčana ili kad je jednostavno bila vesela. Bila je sretna što se pojavio u njenom životu i što je, od prvog trenutka, bio kraj nje kad god ga je zatrebala.
Nasmiješila se još jednom i pogledala je ispred sebe pokušavajući shvatiti u što on cijelo vrijeme gleda. Freddy je, u onom trenutku, gledao u nju osmijehom. Bio je zadovoljan i sretan što je djevojka odlučila otići s njim, a o tom pitanju je danima razmišljao.
Oboje su, istovremeno, željeli nešto reći, ali prekinulo ih je zvono na vratima. Mary Jane se nasmiješila, dignula sa stolice i prošla kroz terasu u kuhinju, te je krenula prema ulaznim vratima. Otvorila ih je i začuđeno ugledala Coru ispred sebe.
„Hej...“ –Cora je odmaknula pogled.
„Što želiš?“ –uzvratila je Mary Jane.
„Navečer odlazim.“ –započela je. „Razmišljala sam ove dane, Mary Jane! Ponašala sam se loše. Nisam smjela prešutiti Jacku i Paulu za Oscara!“
„Znam da nisi smjela.“
„Žao mi je! Ne znam zašto sam se tako ponašala. Valjda... Valjda sam htjela da bude sve kao i prije!“
„Cora, stvari se mjenjaju. Ti ništa nećeš promjeniti ako prešutiš nešto! Oscar je dio mog života. Možda sada nije kako smo nekada zamišljale, ali, vjeruj mi, sada mi je puno bolje nego prije! Oscar mi je pomogao da postanem ozbiljnija i da se promjenima!“
„Ti nisi imala potrebu za promjenu!“
„Jesam, Cora, jesam! Bila sam loša, neprepoznatljiva osoba i... Preporodila sam se! Nastavljam kao da Marka nisam nikada upoznala!“
„To je tvoja odluka, Mary Jane!“ –slegnula je ramenima. „Ako se ti tako bolje osjećaš...“
„Osjećam se odlično sada!“ –dodala je jačim tonalitetom ona.
„Dobro.“ –nastavila je Cora. „Samo sam ti se željela ispričati. Zbog toga sam i došla ovdje!“
„U redu.“ –klimnula je glavom. „Isprika prihvačena iako ne znam da li će sve biti kao i prije!“
„Mogu se nositi s time. Glavno je da više nisi ljuta na mene!“ –nasmiješila se.
Mary Jane joj se, također, nasmiješila, pa je izašla iz kuće i snažno ju zagrlila. Znala je da trebaju ostati u kontaktu jer se možda dosta dugo neće vidjeti nakon ovog zadnjeg zagrljaja. Trebala je pokušati zaboraviti što je prijateljica učinila iako ju je povrijedila. Cora joj se nasmiješila, poljubila ju i zagrlila još jednom, a zatim je požurila korak prema taksiju, koji ju je čekao ispred kuće, mahnula joj je i ušla u auto, a Mary Jane je mahala za njom, nasmiješenog lica, nakon čega je napravila korak nazad, zatvorila vrata i ugledala Freddija kako se smiješka držajući Oscara u ruci. Nasmiješila se, približila i uzela sina u ruke i uputila se prema sobi dok je Freddy osmijehom gledao u nju.

Slijedeći nastavak u četvrtak.


19.05.2009. u 00:00

|...klikneš ovo...(6) | ...pa ostaviš komentar... | ...ako imaš šta pametno reć... |






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.