|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
Paul je otključao vrata sobe, u kojoj su Cora i on spavali, pa je pustio otvoreni ulaz kako bi ostali ušli u nju. Kad je Mary Jane zakoračila ugledala je prekrasni raj, kojeg nikad prije nije nije vidjela. Nalazila se u sobi u kojoj je bio veliki bračni krevet s dekama pozlačene boje, a s lijeve i desne strane su stajali visoki noćni ormarići prekrasnog svijetlog drva. Zidovi su bili nježne krem boje s velikim i prekrasnim raznim portretima. Imali su veliki ormar, također, svijetle boje koji je svijetlucao na svijetlu koje je davao luster. Podignula je pogled i ugledala prekrasan veliki luster koji je imao staklene žarulje.
Djevojka se osjećala ugodno u onom okruženju, pa je sjela kraj velikog stola na kojima su bile prazne boce alkohola i predpostavila je da su se oni opijali svaku večer. Društvo je počelo nuditi alkohol i njoj, ali je ona odbila i pila je samo vodu iz frižidera. Smatrala je da alkohol čini zlo ljudima, glavobolje i gluposti i da je služio samo u trenutcima kad se slavilo, ali niti tada u velikim dozama.
Iako su se Paul, Cora i Jack trudili da joj bude dobro s njima, nije se osjećala najbolje. Osjećala je kao da više ne pripada u takvom društvu. Prisjetila se kako je nekada Cora ima dečka. Bio je to prijatelj njenog bivšeg i zbog toga su se njih dvoje upoznali jer je izašla s njim samo kako bi prijateljici učinila uslugu. Njih četvero su se uvijek opijali zajedno, glupirali se ulicama, radili glupostima... Znala je da je trebala poslušati tatu, ali bila je ludo zaljubljena i glupa u onom trenutku i slušala je šta god joj je bivši govorio.
Osjećala se ružno kad je gledala Paula, Coru i Jacka kako se opiju jer se prisjetila svoje prošlosti i koliko se glupo ponašala kad je radila što nije smjela, kad nije slušala Deana i tatu dok su joj govorili da ono nije društvo za nju, a ona se ljutila na njih.
Kad se Cora vratila, mislila je da se promjenila, kad se malo ouzbiljila i shvatila da postoje bolje stvari od alkohola, mjenjanja dečkiju i glupiranja. Odmahnula je glavom, dignula se sa stolice i izašla je na terasu, pa se nagnula na čvrstu bijelu ogradu i pogledala je ispred sebe. Promatrala je svijetla grada s visokog i shvatila da dugo nije sjedila sama negdje i promatrala što se dešava oko nje. Svijetla grada su joj bila fenomenalna, a Syder je izgledao puno ljepše, u onom trenutku, nego po danu. Puhao je lagani vjetar, pa joj je rep polako vijorio, a ona se osjećala ugodno kad se više nije nalazila u prostoriji u kojoj se osjećala previše čudno i pomišljala je kao da se vraća u prošlost, kao da bi mogla učiniti sličnu pogrešku. Kroz misli joj je prošao Freddy i njegovo ponašanje prije nego je izašla iz kuće. Ponašao se čudnije nego inače i nije mogla shvatiti čemu ono ponašanje i zašto je ispitivao sve dok nije otišla. Nasmiješila se jer se osjećala ugodnije kad je pomišljala na njega, na njegove oči i osmijeh, te na čudno ponašanje koje ju je razveselilo jer je imala osjećaj kao da mu je stalo i da mu se nije svidjelo što je odlazio s drugim dečkima.
Vatrogasna sirena je odjekivala gradom, a kombi je jurio pustim ulicama pokušavajući što prije stići do mjesta na kojem je izbio požar. Freddija, Victora i Deana su ponovno zvali da poskoće u pomoć jer je gorila vikendica izvan grada i trebalo im je još muških ruka da ga ugase požar kako se nebi proširio na poljanu.
Stigli su do mjesta događaja u roku od nekoliko minuta, nakon primljenog poziva. Vatrogasci, u odjelima, su iskočili iz kombija i potrčali pomoći kolegama iz susjednog grada, koji su ih pozvali u pomoć.
„Miller, Han i Hill, idite na lijevu stranu!“ –viknuo je Nigel gledajući u Freddija, Deana i Millera.
Njih troje su klimnuli glavom, povukli su debelu, široku i dugačku gumu sa kombija, uključili vodu i potrčali su gasiti požar koji je odlazio prema beskonačnoj poljani koja je bila spojena s još jednom, a ta druga je nestajala iza visokog brda.
„Cox!“ –proderao se Nigel, ali ga Victor nije mogao čuti od buke i uzbune koja je bila kraj goruće kućice.
Njegov nadređeni je primjetio kako se krov počinje urušavati i padati prema podu skupa s debelim gorućim drvom, koji je vjerojatno držao krov. Potrčao je prema kući jer se Victor nije micao pošto je gasio požar i nije znao da se kuća polako urušava. Nigel je stigao na vrijeme da povuča dečka s onog mjesta i gurne ga sa strane. Victor je zbunjeno gledao oko sebe ne shvaćajući što se upravo desilo u onom trenutku, pa je pogledao kako ostali vatrogasce gase maleni požar iza Nigela.
„Mali, ne čuješ kad te netko zove?“ –upitao ga je grubim glasom.
„A kako misliš da mogu čuti nešto uz cijelu ovu buku?!“ –Victor je morao povisiti glas kako bi ga Nigel čuo. „I hvala!“
„Nema na čemu, a sada dođi...“ –povukao ga je sa sobom.
Nigel i Victor su potrčali gasiti požar po poljima na kojima su ostali već neko vrijeme, bezuspiješno, pokušavali vodom ugasiti onaj nered koji se stvarao iz sekunde u sekundu i zbog kojeg su se vatrogasci zabrinjavali i bojali da im sve ne izmakne kontroli.
Uskoro im ništa više nije moglo pomoći jer se vatra počela širiti sve više, pa mlazovi vode koje su ispuštali iz guma i koja je dolazila iz rezervara kombija se počela sušiti i isparavala je od silne topline. Nije im preostalo ništa drugo osim da pozovi helikoptere kako bi donijeli vodu i pokušati tako ugasiti vatru. Ugledali su nekoliko helikoptera u daljini i začuli su njihovo odzvanjanje. Vatrogasci su potrčali prema kombijima, sjeli su u njih i gledali u vatru koja polako nestaje. Njihov posao je završio i učinili su što su mogli.
Kako je Mary Jane, nakon nekog vremena, stvarno shvatila da bi mogla otići iz hotela jer nije pripadala ondje, nije se osjećala dobro tamo, odlučila je zamoliti Jacka za prijevoz pošto su Paul i Cora bili zauzeti ljubakanjem na krevetu.
Jack i ona putem nisu pričali previše. Progovorili su svega nekoliko riječi i to ne bitnih. Parkirao je auto ispred njene kuće, a ona je moknula povez sa sebe, uputila je pogled prema domu i, kad je vidjela da svijetla nisu upaljena, se okrenula prema novom prijatelju.
„Hvala ti.“ –uzvratila je Mary Jane.
„Nema problema. Ovako i onako nemam što raditi kad se njih dvoje po cijele dane samo ljube!“ –slegnuo je ramenima, Jack, i osmijehnuo joj se.
„Ništa... Vidimo se onda... Možda!
„Čekaj...“ –zaustavio ju je. „Jesi za pričanje?“
„Može.“ –klimnula je glavom.
„Ti ne ideš na fakultet?“
„Ne. Imam posao. Ti?“
„Ne... Još pokušavam pronaći nešto što me zanima.“
„Pa dobro. Bolje tako nego da izabereš faks za kojeg se nećeš ni truditi!“
„Istina.“ –klimnuo je glavom i nasmiješio joj se. „I... Imaš dečka?“
„Ne. Trudim se davati pažnju samo sinu.“ –odgovorila je.
„Sinu?“ –zbunjeno će on.
„Da. Sinu!“ –nastavila je. „Cora ti nije rekla!“
„Nije mi spominjala.“
„Nije?“
„Ne. Pričala je samo o tebi, kako si dobra, slatka... Ali nigdje nije spominjala da si mama!“
„OK...“ –otvorila je vrata. „Spomeni ti Cori da je govno i da mi se ne javlja više!“
„Mary Jane, čekaj...“ –htio ju je zaustaviti, ali ga je ona odgurnula.
Ljutito je zalupila vratima automobila, pogledala je još jednom ljuto u njega, a on je zbunjeno gledao u nju, pa je odmahnula glavom i nastavila prema kuću hodajući što je brže mogla. Uzela je ključeve iz torbe i otključala je vrata, pa ih je objesila kraj ulaza nakon što je zaključala i požurila prema katu.
Otvorila je polako vrata sobe, upalila svijetlo i bacila je torbicu na krevet, nakon čega se približila Oscarovom krevetu i ugledala ga kako nježno spava. Podragala ga je po licu i poljubila ga, a onda ga je u tišini, ozbiljnog lica, nastavila gledati i pratiti kako spava. Bila je bjesna na Coru što nije rekla Jacku da ima sina i predpostavljala je da to niti Paul ne zna. Kako je mogla biti tako bezobrazna?! Kako se mogla ponašati kao da njega nema u njenom životu?! Iako nije bio planiran, Mary Jane ga je obožavala, voljela ga je više od same sebe, a to je njena prijateljica znala, pa kako je mogla biti takva?!
Svanulo je jutro, a dečki se nisu dizali s kreveta pošto su imali slobodan dan jer su radili po noći i bilo bi previše zamorno za njih odlaziti na posao nakon neispavane noći.
Mary Jane je također dobila slobodan dan od Natashe kako bi se odmorila jer je previše radila u zadnje vrijeme i ostajala raditi prekovremeno kad nitko drugi od konobara nije mogao, a šefica nije sve sama mogla raditi posao kako treba.
Pošto nije mogla spavati, jer je cijelu noć mislila na Corino ponašanje i o tome kako ne vjeruje da će joj oprostiti što se ponašala da Oscar ne postoji, a obožavala se družiti s njim što je pomislila da je glumila kako joj je stalo, počistila je cijelu kuću još rano ujutro, a onda je namjestila stol za prijatelje, koji su se uskoro trebali probuditi. Netko je pozvonio na ulazna vrata, pa je podignula pogled prema satu, na kuhinjskom zidu, i vidjela da je tek osam sati bilo prošlo, pa nije znala tko bi mogao biti u ono vrijeme. Ostavila je mlijeko za Oscara da se grije na šporetu dok je on sjedio u sjedalici i igrao se s pližanim medvjedima koji su mu visjeli sa drške, pa je krenula otvoriti vrata, a osoba koja je stajala pred vratima nije odustajala i izgledao je kao da je zaspala nad zvonom. Mary Jane je primjetila, Freddija, Williama, Deana i Daniu na stepeništu i bili su umorni, blijedi i izgledali su poput zombija. Pozvonili su još jednom.
„Idem!“ –proderala se i odmahnula je prijateljima glavom.
Otvorila je vrata i začudila se kad je vidjela Coru ondje, a njena prijateljica ili, tko god je bila osoba koju je gledala ispred sebe, je izgledala ljuto i bjesno. Društvo se okrenulo i počelo penjati prema sobama.
„Što radiš ovdje?“ –upitala je Mary Jane grubo i prekrižila je ruke na prsa.
„Želim znati zašto si me nazvala govnom i zašto više ne želiš čuti za mene!“ –viknula je Cora.
Začuli su se koraci, pa se Mary Jane okrenula i vidjela je svoje prijatelje na stubištu kako otvorenih očiju promatraju gledaju u njih. Djevojka je predpostavila da žele znati što se dogodilo, pa je odmahnula glavom i okrenula se prema Cori.
„Čekam objašnjenje!“ –dodala je ona.
„To si i zaslužila!“ –rekla joj je.
„Zašto? što sam ti napravila?!“
„Nikome nisi rekla za Oscara, evo što si napravila!“
„Pa? Kao da je to bitno?!“
„Bitno je, Cora, bitno je!“ –viknula je ljutito Mary Jane sudržavajući ruku s kojom ju je željela udariti. „Oscar je sada dio mog života, htjela ti to ili ne!“
Ljutito je zalupila vratima i okrenula se prema prijateljima koji su i gledali u nju ne znajući što se dogodilo i, pokušavajući ju pitati izrazom lica da im kaže zbog čega su se svađale.
„Sve je u redu, sis?“ –upitao je Dean silazeći niz stepenice.
„Ne, nije!“ –viknula je.
Toliko se jako izderala da je rasplakala Oscara, a Freddy je požurio u kuhinju pošto je Mary Jane potrčala prema sobi, stepenicama. Dečko je uzeo Oscara iz sjedalice, prislonio ga na prsa i polako ga je ljuljuškao pokušavajući ga umiriti, a Victor je maknuo kipuće mlijeko sa šporeta. Dean i Dania su gledali u svoje prijatelje, zbunjeno, ne shvaćajući što se desilo malo prije.
Slijedeći u utorak. Novo i ovdje: DRHTAJ DUŠE - sutra je gotova ova knjiga, za one koji ju ne čitaju, pa ćete se moći, ako želite, ubaciti na ovu: Jennine kronike - počinjem sutra s 1. poglavljem. Ako želite, svratite.
Pozdrav=)
Volim vas
