|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
Freddy je sjedio na terasi rano ujutro, prije posla, pošto nije mogao više spavati, a i bilo je vrijeme da se počne spremati. Bilo je ugodno i toplo lipanjsko jutro. Dvorište koje je stajalo pred njim je bilo cvijetno i raznih boja, a pčele su već zujale u daljini zaustavljajući se na njima dok su leptiri kružili veselo oko njih i izgledalo mu je kao da se igraju. Lišće prekrasnog i visokog stabla je vijorilo po zraku na laganom i osviježavajućem vjetru dok su ptice skakutale po granama i pjevušile.
Proljetna atmosfera se bližila kraju i približavalo se ljeto, a on je zamišljeno gledao oko sebe, užuvajući u onoj ljepoti, ali razmišljajući o svojoj obitelji i rodnom gradu. Nije su čuo više od dva mjeseca s njima niti je znao što se dešava kod njih, da li su dobro... Želio je biti s njima ponovno, pogledati kako stvari stoje, da li su još složni kao prije i jako su mu nedostajali pogotovo jer nije imao vijesti o njima.
Melankonično razmišljanje mu je prekinulo zvono na vratima, pa se dignuo i polako ušao u kuhinju. Čuo je ubrzane korake na stepeništu, pa je provorio iz kuhinje i ugledao Mary Jane kako užurbano trči niz stepenice.
„Freddy, možeš ići po Oscara, molim te?“ –upitala ga je.
„Mogu.“ –klimuo je glavom, nasmiješio joj se i popeo se stepenicama.
Djevojka je nastavila prema vratima nasmiješeno i otvorila ih je, a ispred nje se nalazila nasmiješena Cora koja ju je zagrlila i poljubila, a Mary Jane ju je pozvala u kuću.
„I? Gdje je maleni?“ –upitala ju je.
„Sad će ga moj frend donijeti.“ –odgovorila je Mary Jane. „Kako si? Spremaš se za odlazak?“
„Da.“ –klimnula je glavom. „Nažalost, odlazimo za dva dana! Tako mi je žao što nisam više vremena provodila s tobom, a društvo nisam ni vidjela.“
„Nema veze.“ –slegnula je ramnima. „Znaju da si biznis cura, pa da te nikada neće uspjeti uhvatiti, ali pozdravljaju te puno!“
„Evo nas!“ –uzvratio je Freddy silazeći niz stepenice i držajući Oscara u ruci.
Cora je podignula pogled prema njemu, pa je uputila sumnjičavi osmijeh Mary Jane, koja ju je zbunjeno promatrala i onda se okrenula prema Freddy i odmjeravala ga je od glave do pete razmišljajući koliko je zgodan, sladak i nježan prema Oscaru.
Freddy se nasmiješio kad je zakoračio ispred nje, pružio je Mary Jane bebu i uputio joj neodoljivo slatki osmijeh zbog kojeg se njoj smiješak, iznenada, stvorio na licu, srce joj je zakucalo sto na sat i od uzbuđenja nije znala što reći. Cora ih je oboje promatrala osmijehom shvaćajući da se nešto dešava među njima, ali da si očito to ne žele priznati.
„Nećeš nas upoznati?“ –prekinuo ju je Freddy.
„Oprosti!“ –nasmiješila se. „Ovo je moja prijateljica Cora, a ovo je Freddy!“
„Drago mi je.“ –pružio joj je ruku.
„Također!“ –potresla ju je, a onda se okrenula prema Mary Jane. „Pričala si mi da je komad, ali toliki...“
„Cora!“ –djevojka je porumenila i krajičkom oka gledala u Freddy koji joj se smiješkao, a njoj je bilo previše neugodno, pa je odmaknula pogled. „Reci Deanu da idem vani, pa se vračam prije posla!“
„U redu. Uživajte!“ –rekao je i ušao je u dnevni boravak.
„Moraš ti raditi te gluposti?!“ –Mary Jane se ljutito okrenula prema Cori.
„Nisam ništa krivo napravila.“ –namignula joj je i otvorila ulazna vrata.
„Ništa?! Pa, čovječe, nisi vidjela koliko mi je neugodno bilo?!“ –uzvratila je ljutito.
„Čovječe, ti si rekla da je prekrasan, divan, sladak, zgodan i da ima neodoljivo prekrasne oči i...“
„Ok, ok, dosta!“
Cora joj se nasmiješila, a Mary Jane je ljutito stavljala Oscara u auto, na stražnje sjedalo dok ih je Freddy nasmiješeno promatrao kroz prozor dnevnog boravka. Odmahnuo je glavom, odmaknuo se od prozora, pa je sjeo na trosjed i upalio televiziju. Primjetio je koliko je Mary Jane bilo neugodno zbog Corine rečenice i to mu je bilo jako simpatično.
„Fred, gdje je Mary Jane?“ –upitao ga je Dean.
„Otišla je s Corom.“ –odgovorio je.
„Ma kad je bila ovdje?“
„Malo prije. Zašto?“
„Pitam. Skoro dva tjedna je ovdje, a nikad ju još nisam vidio.“
„I meni je ovo prvi put!“
„Za?“ –progovorio je Victor, držajući u ruci kipuču šalicu kavu.
„Ma bila je Cora kod nas malo prije.“ –Dean se okrenuo prema njemu. „Vidio si ju nekad?“
„Nemam blage veze da je uopče dolazila ovdje.“ –slegnuo je ramenima. „Idemo na posao? Što prije dođemo, prije će nam vrijeme proći!“
Freddy se dignuo sa trosjeda, uzeo je ključeve automobila sa stola i uputio se prema izlazu sa kolegama, pa su izašli iz kuće i ušli u automobil nakon čega su krenuli prema vatrogasnoj postaji.
Mrzili su raditi ujutro jer su večinom bili pospani, dolazili bi kasno navečer sa smijene i uvijek bi ih zvali kad bi izbio veći požar, pa su rijetko imali vremena za privatni život, sebe i odmaranje. Htjeli su jednom uživati i provoditi vrijeme sa cijelim društvom, kao nekada, ali znali su da je to rijetko moguće i da su se trebali brinuti za posao.
Došla je večer, a Mary Jane se spremala u sobi dok je Oscar mirno i, bez ikakvih problema, spavao u krevetiću za bebe. Djevojka je obukla na sebe crvenu majicu na bretele, crne kapri hlače, crne balerinke na potpetice. Podignula je kosu u konjski rep i zakovrčala si ju je, nakon čega je stavila velike okrugle naušnice, pa je uzela maskaru i povečala si trepavice, malo rumenila na obrazima i crni tuš na oči. Zgrabila je labello i namazala si je usne, pa se osmijehom pogledala u ogledalo. Bila je zadovoljna kako se obukla, pa je podignula torbicu sa kreveta i uputila još jedan kratki pogled na Oscara kako bi se uvjerila da spava. Poljubila ga je i, što je tiše mogla, izašla je iz sobe. Velikom brzinom se sputila niz stepenice i ušla je u dnevni boravak gdje su Freddy, Victor, Dania i Dean sjedili.
„Opa!“ –uzviknula je Dania. „Kako to da si se tako sredila?“
„Istina!“ –zbunjeno će Victor. „Ne sjećam se kad si se zadnji put obukla tako fensi!“
„Meni se dobro obukla!“ –nastavio je Freddy.
„Gdje ideš?“ –upitao je Dean.
„Vani.“ –odgovorila je namiješeno. „Netko mora pričivati Oscara!“
„Ja ću. Nije mi problem!“ –dodao je Freddy. „A gdje ideš?“
„S Corom, njenim dečkom i njegovim bratom vani.“
„Nisi nam se pohvalila.“
„Pa nije bilo potrebe!“
„I kad se vraćaš?“
Victor i Dean su gledali zbunjeno u njega pošto nisu shvaćali razlog toliko njegovih pitanja i ozbiljnog izraza lica, a Dania je promatrala nasmiješeno Freddija i Mary Jane koji su gledali jedno u drugoga. Primjetila je čudno ponašanje s njegove strane i osjećala se neka ljubomora u zraku, a to joj je bilo simpatično pa se samo hihotala dok su se dečko i brat okretali prema njoj i promatrali što se događa između drugih prijatelja.
Začula se truba automobila, pa se Mary Jane okrenula i otišla je prema prozorima odmaknuvši zavijese.
„Došli su po mene. Idem!“ –rekla je. „Ako Oscar bude pravio probleme, nazovi me!“
„I kad se vraćaš?“ –uzvratio je Freddy odlazivši za njom.
„Ne znam, Freddy, ali neću dugo, ok?“ –okrenula se prema njemu i nasmiješila mu se. „Vidimo se!“
Djevojka je izašla iz kuće, a Freddy je gledao kako se udaljile i veselo trči prema crvenom starom BMWu i kako polako otvara vrata. Nije mu bilo svejedno što je izašla vani s dečkima, a pogotovo ne s nepoznatima. Ljutito je gledao za autom koji se udaljavao od kuće, pa je zalupio ulaznim vratima i vratio se u dnevni boravak gdje su ga prijatelji promatrali u tišini i gledali ga kako živčano lupka nogom o pod i gleda u televiziju ne prateći što je na programu.
BMW su parkirali ispred prekrasnog, luksuznog hotela u kojem su odjsedali samo bogatije osobe pošto normalni ljudi si nisu mogli prijuštiti toliko glomazno noćenje.
Mary Jane je otvorila vrata i zakoračila je automobila gledajući u hotel koji je puno ljepše izgledao po noći, nego po danu, a ona svijetla koja su ga označavala su se vidjela u daljini.
„Spremna si?“ –začula je muški glas.
Okrenula se i ugledala dečka desetak centimetara višeg od sebe, mišičavog, zgodnog, svijetle kose i kristalno plavih očiju. Na sebi je imao široku majicu i kratke hlače do koljena, a svojim očima nije prestajao gledati u nju.
„Jesam.“ –klimnula je glavom.
„Sigurno ti ne smeta što ćemo biti u hotelu i ovdje piti?“ –upitala ju je Cora.
„Ne smeta mi.“ –odmahnula je glavom.
„Odlično! Onda možemo krenuti!“ –rekao je drugi, Corin dečko Paul.
Paul je povukao Coru sa sobom, a Mary Jane i njegov brat Jack hodali su iza njih u tišini promatrajući zaljubljeni par ispred sebe kako veselo pričaju, smiju se i uživaju. Djevojka je u onom trenutku osjećala kao da ne pripada ondje, kao da jedan dio nje nedostaje, ali nije znala točno što i zbog toga je cijelo vrijeme bila zamišljena.
„Hvala.“ –uzvratio je Jack.
„Molim?“ –zbunjenog izraza lica se okrenula prema njemu.
„Hvala što si došla.“ –nasmiješio joj se. „Bilo bi mi dosadno s njima jer se inače ljubakaju i glupiraju, pa se ja sam moram snalaziti!“
„Nema problema.“ –uzvratila je osmijehom. „Uostalom, nisam imala što raditi kod kuće...“
Jack joj se nasmiješio, pustio ju je da prva uđe u lift i nakon nje je ušao dok su se Cora i Paul ljubakali iza njih, a oni su gledali ispred sebe kao da se ništa ne dešava. Oboje su bili zamišljeni i primjetilo se, po njihovom izrazu lica koliko im je dosadno i koliko nisu željeli biti ondje u onom trenutku.
Slijedeći u nedjelju.
Vjerojatno počinjem 3 poglavlja objavljivati tjedno pošto sam gotova sa školom i sve sam prošla, pa ću ćešće imati vremena za sebe.=)
