|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
Danas mi je super dan bio, pa sam odlucila staviti novi nastavak.=)
Slijedeci ili u utorak ili u srijedu. Lako moguce da cu utorak posto bi mi do tada trebale sve ocjene biti zakljucane.
Drzite mi fige da sve prodjem iako nista nije kriticnoXD
.......... za sada=P
Have fun.
Good night!
Freddy je otvorio svoje zelene oči i pogledao je na sat, pa je shvatio da je tek sedam ujutro i dignuo se pošto je znao da bi trebao odmah pričuvati Oscara jer Mary Jane uskoro odlazi na posao. Dignuo se iz kreveta, otvorio je prozor i lagani vjetar je ušao u sobi, noseći sa sebe ugodan proljetni miris. Udahnuo je onaj odličan, osviježavajući i čisti dah, pa je udahnuo i pogledao u plavo nebo i u sunce kako je polako izlazio. Nasmiješio se, pa je obukao široku majicu kratkih rukava pošto je spavao sa bijelom potkušuljom, a onda je stavio kratke i široke hlače na sebe i zatim se uputio prema izlazu sobe i otvorio je vrata. Nakon toga se spustio niz stepenice i zastao je ispred Mary Janine sobe i polako je otvorio vrata, a nje nigdje nije bilo, pa je zakoračio unutra i laganim, tihim hodom se približio Oscarovom krevetu. Dječačić ga je promatrao svojim velikim tamnim očima, a Freddy se nasmiješio pošto mu je bio presladak u onom trenutku i dignuo ga je iz kreveta, prislonio ga je na prsa i izašao je iz sobe. Kad je otvorio vrata ugledao je Mary Jane koja ga je zbunjeno promatrala.
„Čuo si da plače?“ –upitala ga je.
„Ne. Smiješkao mi se kad sam ga pogledao!“ –odgovorio je pomalo zbunjeno.
„Plakao je, pa sam zbog toga došla ovdje.“ –uzela ga je u ruke. „K vragu, Freddy. Oscar će te zavoljeti više od mene!“
„Nisi valjda ljubomorna?“ –nasmiješio joj se. „Ne brini se. Voli on tebe!“
„Nećeš mi ga ukrasti?“
„Neću, ne brini se. Nebi li trebala ići na posao!“
„Sad sam mislila krenuti!“
„Onda kreni već jednom!“
„Ti to mene tjeraš iz vlastite kuće?“
„Ne, ali ne želim da zakasniš.“
„Neću, ne brini se.“
„Gdje su ostali?!“
„Victor i Dean su malo prije otišli na posao, pa su odbacili Daniu na faks!“
„Znaći, Oscar i ja smo prepušteni sami sebi, ha?“
„Siguran si da ga želiš pričuvati? Mogu ga pustiti kod Natashine majke!“
„Ti se bojiš da bi me Oscar mogao zavoljeti više od tebe da mi ga ne želiš pustiti?“ –upitao je sumnjičavo ulazivši u kuhinju.
„Ne!“ –odgovorila je nasmijehnuvši se. „Ne misliš stvarno da sam mislila ozbiljno s onim?“
„Zezam se, MJ!“ –nacerio se.
„MJ?“
„Smeta?!“
„Malo.... Ne sviđa mi se... Oduvijek mi je bilo odbojno da me netko tako zove!“
„Oh... Ipak postoji stvar koja može naživcirati božicu!“ –namignuo joj je.
„Božicu?“ –porumenivši ga je zbunjeno pogledala.
„Pusti. Nije bitno!“ –odmahnuo je rukom i uzeo je gut kave iz šalice koju je upravo uzeo sa stola.
„Kakva božica?“ –upitala ga je, prekriženih ruku. „I nemoj reći da nije bitno jer me užasno zanima!“
„U redu.“ –klimuo je glavom. „Izgledala si mi poput nečega božanstvenog kad sam te vidio i mislio sam da ne može postojati ništa kako bi te naljutilo ili povrijedilo, ali očito te živcira kad te netko zove... MJ!“
„Prestani me tako zvati!“ –ljutito ga je prodrmala. „I.... stvarno si me smatrao božicom?“
„Još te smatram.“ –namignuo joj je, pa je popio kavu do kraja, spustio je šalicu i pogledao je prema prozoru.
Promatrao je prekrasno vrijeme u dvorištu dok su zrake sunca ulazile u kuhinju, a zelene trava vijorila na laganom vjetru. Krajičkom oka je primjetio kako Mary Jane gleda u njega, rumenog lica, u tišini. Okrenuo je glavu prema njoj i pogledao ju je nježnog lica, duboko u oči, a osmijeh mu je nestao pošto ju je gledao, ponovno, kao nešto božanstveno koje mu je proljepšalo život. Spustio je pogled i, lijevom rukom, pošto je ona druga bila ranjena i još u zavoju, uzeo je njenu i nježno ju je dragao, a srce mu je zakucalo od uzbuđena pošto nije razumio što u onom trenutku radi i zašto je to uopče išao raditi, pa se cijelo vrijeme pitao što ona misli u onom trenutku. Pogledao je, svojim prekrasnim, nježnim zelenim očima u njene bademasto smeđe tamne oči.
Mary Jane je srce ubrzano kucalo i pomalo je drhtala od onog osjećaja i zbog uzbuđenja. Progutala je knedlu i spustila je pogled, ali ponovno je htjela ugledati njegove oči i podignula je pogled prema njemu, a on ju je i dalje promatrao na isti očaravajući način zbog kojeg ga je željela više nego inače. Napravila je korak naprijed pošto je bila udaljenija od njega i gledala ga je duboko u oči, polako dizajući se na vrth prstiju i približavajući se njegovim usnama. Oscar je zaplakao u jednom trenutku, pa se djevojka odmaknula od njega i okrenula se prema stolu gdje je njen sin ležao u sjedalici. Podignula ga je i polako tapkala po leđima pokušavajući ga smiriti, a kad se okrenula primjetila je kako Freddy i dalje gleda u nju, pa se ponovno okrenula ispred sebe i pokušavala je umiriti ubrzani rad srca.
„MJ, moraš na posao!“ –rekao joj je.
„Idem, idem!“ –stavila je Oscara u sjedalicu i uzela torbu sa stola, pa se okrenula prema njemu na izlazu iz kuhinje. „I ne zovi me onim imenom, ponavljam ti po stoti put!“
Nasmiješio joj se, a ona je odmahnula glavom i izašla je iz kuhinje odlazeći prema izlazu iz kuće, ali zastala je ispred otvorenih vratiju, držeći ruku na kvaku. Nasmiješila se jer je obožavala Freddija iako ju je živcirao što ju zove onim imenom, ali znala je da to čini namjerno samo kako bi ju iziriliralo. Uzdahnula je pošto je razmišljala o njihovom skorom poljupcu i o tome kako se on nije odmaknuo, a to je za nju značilo da ima put otvoren prema njoj, ali bilo joj je previše neugodno jer se prisjetila koliko dugo nije osjećala nešto više od prijateljstva prema nekom dečku i zbog toga se nije znala kako ponašati. Odmahnula je glavom i polako se vratila kod kuhinje što je tiše mogla kako on nebi čuo da se vratila. Provorila je kroz otvorena vrata i ugledala ga je kako nježno ljuljuška Oscara, koji je polako zatvarao oči, kraj prozora i osjećala se sretno zbog onog prizora, ali spustila je pogled i udaljila se. Otvorila je vrata i izašla je na terasu ispred kuće.
Pogledala je u nebo dok joj je ispuštena kosa vijorila na jačem vjetru. Pogledala je ptice kako lete visoko na nebo, pa se polako spuštaju i skakuću po tlu, a onda je osjetila ugodno topli i sunce je već bilo visoko na nebu i grijalo je jače nego inače pošto se već približavao kraj svibnja. Misli joj je zaokupila scena koju je upravo bila ugledala i bilo joj je neopisivo drago kad je gledala kako se Freddy brine za malenog Oscara i bilo joj je, pomalo, žao što on nije bio zapravo njegov otac iako se ponašao onako. Uzdahnula je i spustila pogled nakon čega je ušla u automobil, stavila je sunčane naočale i odvezla se.
Putem do Moravy restorana nije prestajala razmišljati o Freddiju, koji joj se cijelo vrijeme motao po glavi i kojeg je užasno željela poljubiti iako bi možda učinila pogrešku i tako urušila njihovo prijateljstvo, ali pomalo je željena to učiniti iako bi možda došlo do komplikacija među njima. Parkirala se ispred restorana, na parkiralištu za radnike, izašla je iz auta uzevši torbu sa suvozačevog mjesta, zaključala ga je i polako krenula prema ulazu razmišljajući o tome što bi se desilo da je došlo do poljupca. Otvorila je vrata i zvonce je zazvonilo kad je zakoračila unutra i udarila ulaznim vratima za sobom.
„Dobro jutro!“ –pozdravila ju je osmijehom Natasha dok je čistila podove.
„Hej!“ –nasmiješila se Mary Jane i nastavila je prema sobi u kojoj su radnici držali svoje stvari.
„U redu...“ –začula je potpetice iza sebe i Natashin glas, pa se zbunjeno okrenula i ugledala ju kako drži prekrižene ruke na prsa.
„Nešto nije u redu?“ –upitala je.
„Ima nešto čudno u tvom osmijehu.“ –pogledala ju je sumnjičavo.
„Kako to misliš?“
„Nešto ti se lijepo dogodilo da imaš prekrasan osmijeh i da zračiš takvom ljepotom!“
„Nije mi se ništa dogodilo. Vjeruj mi!“
„Sumnjam i imam osjećaj dalažeš, ali povjerovat ću ti.“ –odmahnula je glavom. „Gdje je Oscar?“
„Ostavila sam ga Freddiju.“ –odgovorila je stavljajući kecelju oko struka. „Zbog ozlijede ima slobodno tjedan dana!“
„Uživat će, znaći.“ –dodala je. „Je li Freddy razlog tvog čudnog ponašanja?“
„Nema nikakvog čudnog ponašanja.“ –nasmiješila se Mary Jane. „I baš ste dosadni s vašim pričama! Freddy i ja....“
Njihovo pričanje je prekinulo zvonce na vratima. Obje su se okrenule, izašle su iz one prostorije i otišle prema vratima, pa je Natasha provorila prema njima.
„Nismo još...“ –zastala je kad je ugledala tko ulazi.
Na ulazu je stajala visoka djevojka obučena jako elegantno i držajući jednu ruku na bokovima, a druga je bila spuštena i držala je torbicu. Njena valovita plavo – smeđa kosa je padala niz njenu majicu, a plave oči nisu prestajale gledati u njih.
