|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
OVAKO: malo sam uranila. novi nastavak je ipak danas, a ne u petak i TISINA nema 2 nastavka u petak kao sto sam ti obecala posto sam danas to objavila. Zao mi je. Pliz, nemoj me nagovarati jer u petak sam od 8 do 5 u sk. i nije da ce mi biti bas zabavno, a i imam glupu skolu i u subotu, tak da ce u NEDLJELJU novi nastavak. Molim vas, ne nagovarajte me! Budite happy sto sam vam stavila nastavak prije nego sam rekla.
Hvala unaprijed
Pakleni život - 8. poglavlje
Modro plave zavijese vijorile su na laganom povjetarcu i Freddijevoj sobi dok je on spavao mirno na bračnom krevetu ispod plahte i lagane proljetne deke plave boje. Zrake sunca su ulazile u sobu i probijale su se kroz grane stabla koje se nalazilo kraj prozora.
Freddija je probudila ugodna hladnoća na obrazima, pa je polako otvorio oči i gledao je oko sebe jer nije shvaćao što se događalo u onom trenutku jer je bio jako umoran, a i danima nije dobro spavao zbog privatnih problema i dugosatnih razmišljanja. Otkrio se i dignuo, nakon čega se približio otvorenom prozoru i pogledao je kakvo je vani vrijeme. Sunce je već bilo visoko na nebo, grijalo je i osvijetljavalo zemlju, a ptice su letjele po zraku, kružile su jedna oko druge i pjevušile.
Freddy se osjećao ugodno dok je promatrao onu ljepotu s pogleda njegovog prozora, a nikad prije to nije činio pošto bi se odmah dignuo i izašao iz sobe što je prije mogao. Atmosfera koja ga je okruživala mu je davala lijep ugođaj i osjećao se puno bolje nego u zadnjih nekoliko dana. Pogled mu je pao na ruku koja mu je bila u zavoju pošto je probio staklenu kutiju kako bi spasio Deana. Boljela ga je užasno i krvarila je skoro cijelu noć, pa je zbog toga morao ostati duže u bolnicu. Pokušavao je razmišljati o boli koju je osjećao, pa je obukao majicu, ne dirajući desnu šaku, i izašao je iz svoje sobe.
Čuo je glasove spuštajući se niz stepenice, pa je predpostavio da je cijelo društvo već budno i pogledao je na sat koji je stajao kraj ulaznih vratiju, pa je shvatio da je dvanaest sati već bilo prošlo i šokirao se jer se nije nadao da može spavati toliko, a imao je osjećao kao da je rano ujutro.
Mary Jane je pjevušeći izlazila iz kuhinje i odlazila je prema dnevnom boravku zamišljeno, gledajući ispred sebe, a onda je zastala kad je čula Freddijeve korake. Ozbiljno ga je promatrala, a i pomalo tužno dok se on spuštao niz stepenice i zastao je ispred nje.
„Dobro jutro.“ –pozdravio ju je osmijehom.
„Dobro jutro.“ –uzvratila je. „Naspavao si se?“
„Previše sam spavao, ali jesam.“ –klimnuo je glavom. „Mogli ste me ranije probuditi!“
„Ne.“ –odmahnula je glavom. „Morao si se naspavati. Rekli su mi kad ste došli doma, pa predpostavljam da si bio jako umoran kad su spavao duže od Deana i Victora, a to je čudo!“
„Više sam se umorio što danima nisam spavao, ali u redu je.“
„Hvala!“
„Za što?“
„Dean mi je rekao da si ga spasio. Hvala ti puno!“
„Svatko bi to učinio, a i to je on napravio za mene.“
„Nema veze. Hvala ti!“
„Prestani mi se ispričavati, u redu? Učinio sam to jer sam trebao. Hoćeš li mi pomoći?“
„U čemu?“
„Ne mogu sam staviti zavoj, a ovaj mi je već krvav.“ –pokazao je šaku.
„Dođi!“ –povukla ga je u dnevni boravak.
Freddy je sjeo na trosjed i gledao je u televiziju dok je Mary Jane tražila pribor za hitnu pomoć po ladicama, a kad ih je pronašla sjela je kraj njega i uzela mu je desnu ruku, pa je polako skidala zavoj s nje. Njihovi pogledi su se susreli, ali je ona ubrzo odmaknula pogled i nastavila je raditi što je trebala. Kad je skinula zavoj s njegove ruke primjetila je koliko mu je natečena i krvava, a rane su bile dosta duboke.
„Kad se to desilo?“ –upitala ga je.
„Kad sam tvoga brata išao spašavati.“ –odgovorio je. „Išao sam udarati staklo rukom!“
„Loš potez, Freddy!“ –uzdahnula je.
„To sam tek kasnije shvatio.“ –nasmiješio joj se.
„Nisi li rekao da ćeš se paziti?“ –podignula je pogled prema njemu i izgledala je jako ozbiljno.
„Jesam, jelda?“
„Vidim! Pogledaj kakva ti je ruka!“
„Ali nisam umro. To je znak da sam pazio na sebe!“
„U buduće budi oprezniji, ok?“
„Previše se brineš, Mary Jane!“
„Obečaj mi!“
„Obečajem, u redu? Jesi li sada sretna?“
„Malo.“
„Uostalom, imam tjedan dana slobodnog zbog ozlijede. Nije li to predivno?“
„Ako ti tako misliš...“ –nasmiješila se Mary Jane.
„Odlično je! Moći ću se odmarati više.“ –nastavio je on.
„Onda dobro.“ –nacerila se. „Slobodan si sada?“
„Jesam. Zašto?“
„Mislila sam se ići prošetati s Oscarom, pa... Možeš s nama, ako želiš!“
„Bilo bi mi drago!“ –uzvratio je nasmijehnuvši joj se.
„I meni...“ –tiho je prozborila, držajući ga za ruku koju je upravo bila stavila u zavoj, pa ju je nježno podragala.
Podignula je pogled prema njemu i promatrali su jedno drugoga, a ona nije ispuštala njegovu ruku iz njene, a i dalje ju je nježno mazila. Bilo joj je pomalo neugodno gledati ga duboko u oči i dragati mu ruku, ali htjela je to raditi iako joj je srce ubrzano kucalo, a niti njemu nije bilo svejedno od onih nježnih dodira i pogleda.
„Mary Jane, jesi li ovdje?“ –Dania je provirila u dnevni boravak.
„Jesam!“ –ispustila je njegovu ruku i okrenula se porumenjelo prema njoj.
„Prekinula sam nešto?“ –upitala je cura njenog brata.
„Nisi.“ –odgovorio je Freddy. „Idem se ja spremiti, pa dolazim, ok?“
„Može!“ –klimnula je glavom i gledala je za njim dok je izlazio iz dnevnog boravka.
„Sigurno nisam ništa prekinula?“ –upitala ju je sumnjičavo.
„Sigurno.“ –nasmiješila se.
„Dobro.“ –slegnula je ramenima. „I gdje idete?“
„Prošetati se s Oscarom.“
„Oh... Lijepo!“
„I? Što si me trebala?“
„Zaboravila sam, k vragu!“ –rekla je ljutito i pogledala je u pod. „Nema veze. Sjetit ću se, valjda! I da... Ne trebaš se brinuti za ručak! Mislili smo otići svi zajedno na pizzu. Je to u redu?“
„Naravno. Reci samo kad da se vratimo kod kuće!“
„Hm... Može u tri?“
„Odlično!“
Dania joj se nasmiješila, mahnula joj je rukom, pa je pomaknula svoju prekrasnu ravnu kosu za sebe i zahihotala je, nakon čega je izašla iz dnevnog boravka. Mary Jane se nasmiješila, nakon čega se nagnula na trosjed i zamišljeno je pogledala u strop razmišljajući o onome što se dogodilo između Freddija i nje, nekoliko minuta prije nego ih je Dania prekinula. Pomislila je kako je možda glupo što joj je to sve toliko značilo, ali nije si mogla pomoći pošto joj se on stalno počeo motati po mislila i počinjalo joj je biti stalo do njega.
„Idemo?“ –prekinuo ju je Freddy.
Podinula je pogled prema njemu, klimnula je glavom i nasmiješila mu se.
Dignula se sa trosjeda i prošla je kraj njega, pa se popela stepenicama kako bi otišla po Oscara pošto je torbu već spremila za njega.
Freddy je navaljivao da vozi on iako ga je ruka užasno boljela, pa mu je Mary Jane morala popustiti, ali sjedila je na suvozačevo sjedalo dok je Oscar sjedio u sjedalicu za bebe na stražnjem sjedalu. Oboje su se osjećali dobro jedno kraj drugoga, a djevojka je uživala uz povjetarac promatrajući prekrasno vrijeme i okolinu koja ju je okruživala. Obožavala je lijepe dane, sunce i mnoštvo ljudi jer se osjećala puno bolje.
Dečko je parkirao auto ispred plaže, pošto su se dogovorili kako će se ondje prošetati. Izašli su iz automobila i Freddy je vadio kolica iz gepeka, a djevojka je uzela Oscara sa stražnjeg sjedala. Stavila ga je u kolica i započeli su sa šetnjom gledajući prekrasni krajolik.
Plavo i beskonačno more ljuljuškalo se na laganom i ugodnom povjetarcu dok su galebi kružili nebom, hodali po dugoj plaži ili letjeli nisko tik uz more kako bi ulovili ribu.
Freddy i Mary Jane su promatrali onu ljepoti šetajući s bebom u kolicima, pa su odlučili sići niz stepenice, sjesti na jednu kamenu klupicu i nastaviti gledati prirodu oko sebe.
„Boli te ruka?“ –upitala je Mary Jane.
„Svako toliko. Nesmijem puno raditi s njom, ali proći će do sutra!“ –odgovorio je Freddy.
„Izgleda da dečki imaju pravo kad kažu da se ne brineš o sebi.“
„Ma dečki pretjeruju. Radim svoj posao!“
„Taj posao te može ubiti, znaš?“
„Da, znam, ali... Znam u šta sam se uvalio kad sam odlučio raditi kao vatrogasac! Naš je posao riskirati život za druge ljude.“
„Glupog li posla...“ –pregrizla je doljnju usnu, odmaknula je pogled od njega i pogledala je pomalo ljuto ispred sebe.
Živcirala su je posla zbog kojeg su ljudi mogli nastradati, a pogotovo ako je njoj bilo stalo do njih, a prema Freddiju je osjećala previše da dopusti da ga izgubi iz života iako je predpostavljala da on nju gleda samo kao prijateljicu.
