|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
Ovo je za Tisinu jer je pocela citati moju pricu.
Nekako me nagovorila da svaki drugi dan objavljujem, ali slijedeci nastavak ce tek u petak - tako je Tisina htjela... tj. dala sam joj taj ultimatum i primila ga je. heheehe Ne smijem pretjerivati.
Volim vas i nadam se da vam se prica svidja=)
pusa
Bila je kasna večer, zvijezde su se vidjele visoko na nebu i bio je pun mjesec. Freddy nije mogao spavati, pa je sjedio na terasu iza kuće gledajući udubljeno u nebo dok su svi spavali. Danima se pitao ista pitanja: da li da ostane ili da se vrati u rodni kraj. Bio je zadovoljan što se dobro ukopio, ali nedostajala mu je obitelj previše i društvo s kojima je svaki dan izlazio. One večeri je počeo razmišljati o svemu što se dođalo otkad se preselio u Syderu i ništa nije bilo loše pošto je imao odlično društvo, prijatelje s posla i krov nad glavom iako nije još pronašao stan za sebe kako nebi smetao kolegama sa posla. najviše od svega je razmišljao o Mary Jane. Sprijateljilo se s njom i postala mu je drago, kao i Oscar, možda čak i previše iako si to nije mogao dopustiti. Bila je jako dobra prema njemu, nježna i volio je provoditi s njom mirne sate pričajući o raznim stvarima jer je osjećao kao da njoj može najviše vjerovati.
„Kako to da si budan?“ –začuo je ženski glas, pa se okrenuo i ugledao je Mary Jane u majici dugih rukava kako ga pospano promatra.
„Nisam mogao spavati.“ –odgovorio je, a ona je sjela kraj njega. „Ti? Vidim da si pospana!“
„Oscar je plakao, pa me probudio. Uspavala sam ga, pa sam te vidjela s prozora.“ –uzvratila je. „Dobro si?“
„Jesam.“ –okrenuo se prema njoj. „Zašto?“
„Poznajem te skoro mjesec dana, ali nekako si mi čudan.“ –slegnula je ramenima. „Ne znam... Možda samo krivo vidim, ali voljela bih znati ako nešto nije u redu s tobom.“
„Sve je u redu, bez brige.“ –nasmiješio joj se i pogledao je u zvijezdano nebo. „Idi se odmoriti, Mary Jane. Sutra radiš!“
„Ne.“ –nasmiješila se. „Natasha mi je dala slobodan dan jer sam premorena.
„Odlično, ha?“ –uzvratio je.
„Da... Napokon!“ –uzdahnula je. „Imat ću slobodno vrijeme za Oscara!“
„Super. Lijepo je brinuti se za maloga!“
„Kako ti radiš?“
„Ujutro.“
„Idi onda spavati. Ujutro ćeš biti mrtav umoran!“
„Nema veze.“ –odmahnuo je glavom. „A i ne mogu zaspati!“
„Onda ti se nešto mota po glavi!“ –rekla je. „Tata je uvijek to govorio kad bi netko od nas rekao da ne može zaspati!“
„Dugo živite skupa?“ –upitao ju je.
„Da.“ –odgovori. „Dania i Victor su došli iz drugog grada. Zapravo, ona je bila ta koja je prva došla s nama. Dean je zaluđen njome otkad ju je prvi put vidio! Victor je došao kad je završio školu jer je htio raditi kao vatrogasac kad je saznao što Dean i tata rade.“
„Poput velike obitelji ste?“
„Naravno. Victor i Dania su mi poput brata i sestre! Uvijek se mogu osloniti na njih ako mi nešto ne štima. Nigel, William i Natasha su također odlični ljudi!“
„Da. Jako su dobri!“
„Sad si i ti dio obitelji, znaš?“
Freddy se okrenuo, pošto je gledao ispred sebe, i pogledao je u nasmiješeno Mary Jane. Otkako ju je otrkio prvi put, nije prestajao gledati u nju kao u božicu, u prekrasnu ljepoticu koja bi mu proljepšala dan svojim osmijehom i kad vani nije bilo lijepo vrijeme.
Nježno joj se nasmiješio, a od njegovog zadubljenog pogleda joj je srce zakucalo, pa se okrenula i pogledala je ispred sebe pokušavajući ne razmišljati o njemu, ali nije mogla, pa ga je krajičkom oka pogledala i shvatila da nije pomaknuo pogled s nje.
„Freddy!“ –okrenuli su se prema vratima terase.
Svijetlo u kuhinji se upalilo, pa su ugledali Deana kako otvara vrata i gleda u njega. Bio je ozbiljan i pospan, a izgledao je kao da su ga tek probudili iz sna i dignuli iz kreveta.
„Izbio je požar. Trebaju nas! Victor nas čeka već u autu!“ –uzvratio je.
„Idemo!“ –Freddy se dignuo sa stolice.
Mary Jane se dignula, također, i požurila je korak za njima koji su već bili kraj izlaza iz kuće. Djevojka je povukla Freddija za ruku i zaustavila ga, a on ju je zbunjeno pogledao. Pogledao je dublje u njene prekrasne tamne oči koje su svijetlucale i izgledale su jako zabrinute, kao i njen izraz lica.
„Pazite se, ok?“ –pogledala je u pod.
„Bez brige!“ –podignuo joj je glavu rukom. „Uvijek pazim na sebe!“
„Kako da ne!“ –iznenada se pojavio Dean. „Žao mi je što prekidam vašu započetu romantiku, ali moramo ići!“
Dean je povukao Freddija sa sobom, a on je gledao u Mary Jane koja je stajala na vratima zabrinuto. Nasmiješio joj se, samo kako bi ju umirio, pa je ušao u Victorov auto i sjeo je na stražnjem sjedalu.
„Obavimo to što prije da mogu nastaviti spavati.“ –zijevnuo je.
Ostala dva dečka su se pogledali pospano, nasmiješili su se, a nakon što su odmahnuli glavom pogledali su ispred sebe. Freddy je, krajičkom oka, primjetio kako Mary Jane stoji još na vratima i ušla je tek kad se auto dovoljno udaljio da ih više ne može vidjeti. Uzdahnuo je i pogledao ispred sebe nagnuvši se na sjedalo.
„Ne brini se za njih.“ –Mary Jane je čula ženski glas i ugledala je Daniu na stepeništu.
„Znaš da sam ja takva, pogotovo ako ih nazovu preko noći ili kad oni ne trebaju raditi.“ –uzdahnula je.
„Sve smo uvijek zabrinute, ali vrate nam se, zar ne?“ –nasmiješila se Dania.
„Vrate nam se, ali... Što ako se jednom ne vrate? Što ako im se jednom nešto loše dogodi?“
„Tek ćemo tada razmišljati o tome. Za sada je sve sigurno! Idi se odmoriti, Mary Jane.“
„Ne mogu spavati. Pogledat ću televiziju. Idi ti slobodno!“
Dania je kimnula glavom, okrenula se i nastavila hodati prema katu, a ova druga je pospano ušla u dnevni boravak, sjela je na mekani trosjed i pokrila se dekom pošto joj je postajalo hladno, pa je upalila televiziju kako bi prestala razmišljati o njenim prijateljima iako nije mogla.
Gorjela je zgrada u bogatom i lijepo uređenom predgrađu. Dosta ljudi je stajalo ispred, naravno, iza velike trake koju je policija namjestila i pričvrstila kako se nebi približavali i kako im se nešto loše nebi dogodilo.
Vatrogasci su gasili površinski vatru, dok su drugi morali ulazili u gorući zgradu kako bi ugasili plamen koji se sve više širio i odlazio u visinu. Vatra je obuhvatila veliki dio kuće u kojoj je dosta ljudi živjelo i koji su, na svu sreću, svi bili spašeni prije nego se počeo širiti jer su pobjegli sami ili su ih vatrogasci uspjeli izvući.
„Dečki, ovo neće biti lako.“ –rekao je Nigel gaseći požar. „Izgleda da ćemo morati ostati cijelu noć jer ne pomaže velika količina vatrogasaca niti vode!“
„A baš sam mislio odmarati.“ –uzvratio je Victor. „Slušaj, uzimam slobodan dan sutra! Ne možemo trčkarati svaki put kad...
„Začepi i radi!“ –gurnuo ga je Dean pomagajući nadređenome da ugasi vatru na treći kat. „Nećemo završiti prije ako se ti budeš kilavio i prigovarao!“
„Dobro, dobro! Odradit ću taj posao kako treba!“ –zakolutao je očima, otvorio je gumu i iz nje je izašao veliki mlaz vode koji je ugasio veliki dio vatre.
„Bravo! Tako treba, a sad se prestani folirati i pomaži ovima sa drugog kata!“ –William ga je progurao prema stepenicama.
„Zašto uvijek ja moram ići negdje?!“ –usprotivio se. „Samo jer sam najmlađi ne znaći...“
„Idemo odavdje!“ –Freddy je preplašeno potrčao prema njima, s drugog kata. „Osjeća se miris plina i uskoro bi sve moglo eksplodirati! Požurite!“
Freddy je nastavio trčati prema prvom katu, a ostali vatrogasci su bacili stvari na pod i potrčali su za njima dok im je vatra gorjela pod nogama, zidovima i plafonovima koji su bili napravljeni od stabla. Trčali su što su brže mogli, a skoro svi vatrogasci su već bili vani neko vrijeme i zabrinuto su pokušavali ugasiti vatru, koja je sve više širila po cijeloj zgradi, i čekali su da preostale kolege istrče iz kuće kako bi bili sigurni da su preživjeli i da su svi na okupu. Društvo je istrčalo iz zgrade, a Freddy je primjetio kako Deana nigdje nema, pa se vratio unutra unatoč tomu što su mu se ostalo derali da se vrate. Vidio ga je blokirano na stubištu koje je vodilo do prvog kata, a ispred njega se nalazila goruće veliko deblo. Freddy je pogledao oko sebe i primjetio je sjekiru kako visi na zidu u staklenoj kutiji. Udario ju je rukom, išćupao ju je i počeo je udarati po drvetu sve dok se nije slomilo, a onda su potrčali prema izlazu i nastavili su sve dok se nisu dovoljno udaljili od zgrade, koja je, odjenom eksplodirala. Svi koji su se nalazili na nogama su pali na pod, od silnog strujnog udara koji je nastao zbog eksplozije.
Dean i Freddy su se polako dizali sa poda i skinuli su kacige gledajući u guruću zgradu koja je bila poravnana sa podom i promatrali su vatrogasce kako u panici trče gasiti veliki požar i lječnike kako pregledavaju sve oko sebe.
„Hvala!“ –uzvratio je Dean.
„Samo vraćam uslugu.“ –nasmiješeno se okrenuo prema njemu.
Jutro je svanulo, a Freddy, Victor i Dean su, tiho, ulazili u kuću kako nikoga nebi probudili i kako žene nebi shvatile da su cijelu noć bili na poslu jer bi se zabrinule i radile paniku oko nečega nepotrebnog. Dok su se Victor i Dean penjali stepenicama, Freddy je čuo zvukove iz dnevnog boravka što njegovi prijatelji nisu od silnog umora zbog kojeg su im se oči polako zatvarale. Ušao je u dnevni i ugledao Mary Jane kako spava na trosjed i okamenio se pošto je izgledala ljepše nego inače. Bila je nježna, krhka i slatka u onom trenutku. Približio joj se pošto je bila otkrivena, pa ju je pokrio dekom i nježno podragao po obrazu, nakon čega je izašao iz dnevnog boravka i popeo se na kat, pa je otvorio vrata sobe, uvjerio se da Oscar spava i otišao je odmoriti.
