Odlagalište odpisanih!

priča prva;čapter 4

da...taj sin,smiješan...lud,a tako običan,no opet poseban...imao je dar,da...pravi dar...dugo bi mu trebalo da shvati koji je njegov dar...ima puno sklonosti,no dar je jedan i jedini...dugo nije shvačao tajnu njegova dara,ili ju je krivo shvačao-odnosno krivo protumačio...no kad ju je spoznao,ostao je bespomočan,malen...jer on je misliom da će ga dar proslaviti,da je to izvor njegove genijalnosti...te da će promijeniti svijet...i jeste,no on je kao i ostali mladi,no opet poseban...da,borio se on...no i klonuo,padao duboko,ali plutao je...jer i on je od krvi i mesa,kao i večina mladih...i razmetni sin on biješe,i snove imao je...i bit će,takav...dok ne shvati...dok ne utvrdi gradivo...jednom je prezirao svoje roditelje,i dalje ih prezire,no ipak ih voli...mnogo ih voli iako se bori s njima i njihovim snovima...ono što ovoj obitelji nedostaje i dalje će biti tajna...mnogi bi mogli krivo svatit,vođeni borbenim zanosom,a mnogi bi mogli i shvatiti uzrokom njihove klovulosti...no tajna je opet tajna,ko kod večine mladih obitelji...obitelj je živjela dalje,i živjet će još niz godina,u svojoj sreći...zauvijek


kraj +-= početak