Prolazi i drugi mjesec otkako ne radim, barem ne onaj pravi posao od-do
Kažu mudriji ljudi da se sve dešava s razlogom i u pravoj mjeri, pa bih se u ovoj situaciji čak i složila s tim tvrdnjama.
Imam neki vrag u vratu koji mi je opasno blizu leđne moždine i radi mi pravi kuršlus i užasne smetnje koje me puno puno sputavaju u svakodnevnom životu, pa pijem tu blesavu, čudnu terapiju od koje puno spavam i od koje sam jako umorna s raznim nuspojavama. Uopće ne znam kako i koliko bih bila u stanju raditi na radnom mjestu od koje se očekuje puna koncentracija i budnost točno određenih prekonekoliko sati
Sad čekam što će biti i s poslom, a i sa mnom :-D
Kako ne volim biti baš skroz i jako puno besposlena, osim nešto fotografskih poslića napokon sam se uhvatila u koštac sa svojom nastambom. Već dva mjeseca radim na ovome, a nije još ni bliz gotovo, ali pratim svoje tijelo i ritam
Namještaj je star preko 30 godina, kuhinja od punog, kvalitetnog drva koje mi je žao tek tako baciti, pa sam joj pokušala udahnuti malo novog života.
Za sada sam zadovoljna i gotova iako ima još tu puno posla.
Ovako je to izgledalo prije
(Nered kompletno zanemarite, nastajao je skupa sa idejama kako započeti i kako to završiti )





razmontiranja, brusenja drva, pa još malo brusenja i par slojeva boje



Još ne znam točno što ću sa barskim stolicama, sivo ili bijelo?
A i razmišljam o samim pločicama, uzorak je tu dok ne razmislim dobro, ali čini mi se da će pločice zamjeniti mliječno staklo





Na stolić sam baš jako ponosna

Prije par dana sam se probudila slijepa. Iako sam znala da je to jedna od nuspojava nove terapije i da će to stanje vjerovatno (sva nada je bila položena u tu vjerovatnost) biti privremeno i kratkotrajno uhvatila me neopisiva panika.
Ni malo mi nije pomoglo poznato okruženje vlastitog doma jer naravno da baš sada renoviram po stanu koje je zakrčeno i puno prepreka.
(Kada završim pohvalit ću vam se slikama prije i poslije ako to ispadne kako sam ja zamislila i budem se imala čime pohvalit)
Zanimljiv je taj sklop i struja svijesti u nekim nepredvidivim situacijama, pa sam razmišljala jbt neću vidjet fotografiju na platnu koju sam dala razvit, a baš bi trebala lijepo pristajat uz novi zid, koliko me neisporučenih fotografija aprtmana čeka i kako objasnit ljudima da sam naglo eto oslijepila, a jučer sam se vrzmala po njihovim stanovima bez ikakvih problema,
Zamišljam reakcije ljudi- naš fotograf je slijep
Luni moram ukapati kapi u uho jer ljeto voli upale, a ne da baš nikome bolno uho osim meni
Ma lako sve to kako ću sada skuhati kavu, ovo dvoje mojih spavaju snom zaklanih pravednika, ne da mi se buditi ikoga u 5:30 ujutro, nije baš neka fora
U daljini čujem svađanje galeba i pauna baš kao i svih ovih mjeseci spavanja sa otvorenim prozorom i polagano buđenje grada
Komadićima jutra i oči vraćaju poslušnost
Ružno se probuditi slijep- zaključak dana
Štajaznam hjtela sam vam reći one lijepe, mudre zaključke da uživate u zdravim danima, u svim ljepotama dana, a ima ih, uvijek ih ima, stvarno, jer nikad ne znate kakvi vas sve dani čekaju i koje je sve bitke potrebno izgurati
A ljepota je stvarno, stvarno u svemu oko nas

Uglavnom, sezona je apartmanizacije, ne bih baš puno ulazila o uspješnosti sezone, masovnog turizma i dokazivanja kako ti dalmatinci ne žive cijelu godinu od jednog iznajmljenog apartmana i gule turiste na sve strane da se linčine jedne dalmatinske mogu cijelu godinu ladiškat ispod palme i ne radit apsolutno ništa
Prebacujem se na nešto u što se malo bolje razumijem od predrasudnih masa gluposti;
Fotografiranje tih istih apartmana
Od fotografa se, osim samih fotografija, očekuje i prezentacija prostora u najboljem mogućem svjetlu. Prošlo je doba ili se poprilično smanjio broj, garaža i soba prenamjenjenih u apartmane sa namještajem kojem je odzvonilo još 80-ih godina, kolona turista koje s ceste bukiraju smještaj "naslijepo"
Fotografija je ono što potencijalnog gosta prva privuče kod vas. Prostor, čistoća, namještaj, opremljenost, neizostavna dobra internetska povezanost- svašta ulazi u potražnju, a bome i u ponudu.
Fotografiranje apartmana je dosadan posao, meni, jako dosadan. Monoton i zatupljujuć.
Provlačeći se kroz šumu kuhinja, prostorija, soba, balkona, pogleda, potrebno je prodati i atmosferu, ambijent, navesti gosta da poželi baš na tom balkonu popiti kavu, probuditi se uz šum mora, zamisliti se baš na tom mjestu provesti svoj skupo plaćeni godišnji odmor
I tu se nađe maleni uzmak i par koraka kreativnosti- ili kako to moja prijateljica kaže- prodavanje gofna u celofanu
Od nekih klišeja ne možeš pobjeći, pa jedan suma sumarum ovoljetnog rada :



















Dužina posta je čisto zbog ravnoteže svih nepisanja, prošlih i budućih :-) Slobodno preskočite što vam se ne da

I malo mjuze, uvijek treba