Prije par dana sam se probudila slijepa. Iako sam znala da je to jedna od nuspojava nove terapije i da će to stanje vjerovatno (sva nada je bila položena u tu vjerovatnost) biti privremeno i kratkotrajno uhvatila me neopisiva panika.
Ni malo mi nije pomoglo poznato okruženje vlastitog doma jer naravno da baš sada renoviram po stanu koje je zakrčeno i puno prepreka.
(Kada završim pohvalit ću vam se slikama prije i poslije ako to ispadne kako sam ja zamislila i budem se imala čime pohvalit)
Zanimljiv je taj sklop i struja svijesti u nekim nepredvidivim situacijama, pa sam razmišljala jbt neću vidjet fotografiju na platnu koju sam dala razvit, a baš bi trebala lijepo pristajat uz novi zid, koliko me neisporučenih fotografija aprtmana čeka i kako objasnit ljudima da sam naglo eto oslijepila, a jučer sam se vrzmala po njihovim stanovima bez ikakvih problema,
Zamišljam reakcije ljudi- naš fotograf je slijep
Luni moram ukapati kapi u uho jer ljeto voli upale, a ne da baš nikome bolno uho osim meni
Ma lako sve to kako ću sada skuhati kavu, ovo dvoje mojih spavaju snom zaklanih pravednika, ne da mi se buditi ikoga u 5:30 ujutro, nije baš neka fora
U daljini čujem svađanje galeba i pauna baš kao i svih ovih mjeseci spavanja sa otvorenim prozorom i polagano buđenje grada
Komadićima jutra i oči vraćaju poslušnost
Ružno se probuditi slijep- zaključak dana
Štajaznam hjtela sam vam reći one lijepe, mudre zaključke da uživate u zdravim danima, u svim ljepotama dana, a ima ih, uvijek ih ima, stvarno, jer nikad ne znate kakvi vas sve dani čekaju i koje je sve bitke potrebno izgurati
A ljepota je stvarno, stvarno u svemu oko nas
Uglavnom, sezona je apartmanizacije, ne bih baš puno ulazila o uspješnosti sezone, masovnog turizma i dokazivanja kako ti dalmatinci ne žive cijelu godinu od jednog iznajmljenog apartmana i gule turiste na sve strane da se linčine jedne dalmatinske mogu cijelu godinu ladiškat ispod palme i ne radit apsolutno ništa
Prebacujem se na nešto u što se malo bolje razumijem od predrasudnih masa gluposti;
Fotografiranje tih istih apartmana
Od fotografa se, osim samih fotografija, očekuje i prezentacija prostora u najboljem mogućem svjetlu. Prošlo je doba ili se poprilično smanjio broj, garaža i soba prenamjenjenih u apartmane sa namještajem kojem je odzvonilo još 80-ih godina, kolona turista koje s ceste bukiraju smještaj "naslijepo"
Fotografija je ono što potencijalnog gosta prva privuče kod vas. Prostor, čistoća, namještaj, opremljenost, neizostavna dobra internetska povezanost- svašta ulazi u potražnju, a bome i u ponudu.
Fotografiranje apartmana je dosadan posao, meni, jako dosadan. Monoton i zatupljujuć.
Provlačeći se kroz šumu kuhinja, prostorija, soba, balkona, pogleda, potrebno je prodati i atmosferu, ambijent, navesti gosta da poželi baš na tom balkonu popiti kavu, probuditi se uz šum mora, zamisliti se baš na tom mjestu provesti svoj skupo plaćeni godišnji odmor
I tu se nađe maleni uzmak i par koraka kreativnosti- ili kako to moja prijateljica kaže- prodavanje gofna u celofanu
Od nekih klišeja ne možeš pobjeći, pa jedan suma sumarum ovoljetnog rada :
Dužina posta je čisto zbog ravnoteže svih nepisanja, prošlih i budućih :-) Slobodno preskočite što vam se ne da
