Feng shui upotreba ogledala







Ako čovjek svakog dana stoji na ivici i gleda u ambis, jednog dana će i ambis pogledati u njega


Hello Ambis



I can make you disappear
have no fear

I will explode
but nevermind
pump your muscles
one more time;







Vidi uspjelo mi :))




I don`t have much time
for the monkey business

Kada si se u stanju zatvoriti u kartonsku kutiju,urlati od boli,kao nešto što nam svima bježi s vidokruga apsoluta

Nikad se nisam samoubijala i ubijala zbog pojedinca,ali zbog stada jesam.

Koju modricu da protrljam?
(Onu najbolniju)

Kada u jednom danu uspijete prepoznati bol i prezir u očima koje ste do prije par milisekundi voljeli zvati svojima i znate da ste prekinuli jedan strujni krug koji je trebao biti,postojati,opstati...jebemu morao je

Kada više niste sigurni da li je točka na kojoj se nalazite krajnji cilj,početak,prekretnica ili skretnica...kamo?!

"Glupost je neunistiva energija i kao takva moze sama mijenjati agregatno stanje, oblik i domacina!"

Koliko jak je potreban taj šamar osvještenja da promjeni domaćina?

Moram počet jesti

(Ne smiješ trčati!)

Jednom ću nestati
i nečeš znati da postojim,zaboravit ćeš me
kao da nikad nisam ni bila


Jedno jutro ću se probuditi nestala i izgubljena.Možeš me potražiti u onim uredima izgubljeno-nađeno...izblajhana šalterica će te pogledati iskoso preko naočala
-Neee takvo nešto još nije izgubljeno,a samim time ni pronađeno!
Ne očajavajte sve jednom ovdje završi,navratite za par dana


Otet će ti se umorni Uh uzdah kojeg valjda samo ti takvog znaš proizvesti kada pucneš jezikom o vrh usana...e to će mi jedino nedostajat dok se ne pronađem u uredskim spisima pored plave penkale s crvenim čepom koja ostavlja one isprekidane šare kada se s njom struže o poderani papir.Uh uzdah!
Pa zar si spao samo na to?
Na jedan obični uh!

Na izlasku-zatvori vrata i
molim te izgasi mrak!

Morat ću...Hoćeš li mi ikada oprostiti?


Mogu napisati cijelu enciklopediju bježanja i skrivanja
O mogu
Od sebe ne uspiješ pobjeći,na kraju ipak ne...ma gdje išao

Što ste postigli u životu?
Pobjegla sam toliko puta da jednostavno pored riječi bijeg morate staviti moju fotografiju...onu na kojoj se smijem,onu jedinu koju imam
Znaš koliko se mrzim fotografirati

Nemoj me sažaljivo gledat,mrzim kada to radiš

Zatvaranje kruga kreativnosti unutar fatalizma i ostavljanje kruga idučim naraštajima i odlazak u ništavilo bez ikakvih boja,mirisa i okusa.

(Tvoja autodestruktivna dimenzija ponekad ispliva na površinu)

(Nemilosrdna si i okrutna si u trenucima kada je jako teško otkriti konkretni uzrok tome.)

37 propuštenih poziva
sa svakom melodijom znam pozivatelja
Strpljivo čekam da sve te melodije odzvone svoje i odglumim kao da se nisu oglasile

Spremam svoj strah u vakuum,novostvorenu ljušturu nekomuniciranja
Nemam ništa za pružiti

Ja sam zdrav,slobodan i human
Kad je crveno-čekam
Kad je zeleno-hodam...treba mi nova,ova se več izlizala od upotrebe

Kada bih znala crtati i vjerovala u postojanje srodne duše
točno znam kako bih te nacrtala

Jednom ćeš mi morat oprostiti,jednostavno ćeš morat

Baš kada pomislite da ste sjebani do krajnjih granica prirodnih zakona,
uvijek se pojavi nešto na što ste potpuno zaboravili...
Odavde dalje poznajem rutinu...
Vernon Bog Little

Koliko god puta promjeniš kožu
od ovoga







Nikad ne ispadne ovo

Closed...

Sjedeći ispod osobnog oblaka...

Oštar,zaglušujuč zvuk...odjekuje udar gonga.Ne čujem ga samo ja
Ovaj put to nije projekcija moga uma i oštečenih bubnjića.
Bubnjići mogu zarasti i ozdraviti
Čujem ga jasno,potpuno obnažena i ranjiva,izdajnički
Nova runda?
Kraj?
Predstava nije završena,ali pod pucketavim prstima osječam krhkost trenutka...još samo da se zastor podigne...glumci se naklone,a kroz gomilu se zaori pljesak

Na pamet mi pada tisuće kletvi,ali ni jedna od njih ne izlazi van
Jel ovako nekako izgleda i ljudski život?
Ponekad se nihilist u meni pobuni do bolnih granica rastezanja

Ma šutnem te nogom svom svojom životnom snagom
...treba mi neki imunitetni sustav koji odbija rubove


Razvojne faze iste jedinke :

Promjenila sam lozinku,valjda ću je se ujutro sjetit


U posljednje vrijeme kada se baš ničim pametnim ne bavim (a to je često) razmatram mogučnost vlastite smrti.
Postoje neke izgledne šanse da ne dočekam smrt baš kao vremešna,vesela bakica,a u Hrvatskoj zakon o eutanaziji ne vodi baš u nekom obečavajućem pravcu,a ježim se tih nekih nepokretnih,dementnih situacija,pa eto smišljam načine kada dođe vrijeme za to...kako?
(Baš je lagana tema za jedan četvrtak navečer)
Kad smo kod dementnih situacija negdje sam pročitala da je čovjek nosio papirić u džepu na kojem je pisalo nešto otprilike:
Ako ne znaš kada si ovo napisao i zašto,popni se na največu obližnju zgradu i samo zakorači
Velik bi zajeb bio da ti netko podmetne tako neki papirić,pa se ti misli poslije tamo negdje kako i zašto je do toga dovelo :)

Koštice marelice koliko god su učinkovite u uništavanju stanica raka...Šećer u sjemenki marelice okružen je cijanidom i ne preporuča se više od mislim 30-ak koštica dnevno zbog toksičnog trovanja cijanidom,jel
E sad...Općenito se uzima jedna koštica na svakih 2,5 kg težine /dnevno
Povečajte malo dozu i možete sebi priuštiti jednu brzu,ali poprilično bolnu smrt.Samo za baš smrt-smrt trebali biste pojest nekih 15-ak,ma 20-ak kg (da ste sigurni) koštica...a 20 kg ičega pojest je malo previše i trebalo bi mi poduže vrijeme za sve to izglođat...bezveze mi je da me netko nađe takvu prejedenu i otečenu i svakakvu
Ja i u smrti želim biti lijepa
Križam ikakvu mogučnost prežderavanja jer se hrana i ja zadnje neko vrijeme i ne volimo baš nešto pretjerano,pa odbacujem svu kombinaciju krivih kombinacija gljiva,medvjeđih lukova i sličnih hranidbenih gluposti

Jedan zlatni šut bi isto bila zanimljiva situacija,ali iskusniji narkomani su mi rekli da im je prvi put bilo grozno loše i povračali su i bili u svakakvom stanju i nisu bili ni malo lijep prizor za okolinu,a kako ja želim ostat lijepa i uredna i najljepša ikad na taj dan ni to mi nije nešto prihvatljivo

Rezanje žila i takve neke nasilne smrti isto ne bih jer su mi te neplanirane boli malo previše,a moj prag boli je dosta nizak...pa ono...bezveze mi to

Prava i odgovarajuća kombinacija tableta...uvijek postoji šansa da povratim sve to skupa i da me nađu ipak na vrijeme,a sebi želim jednu sigurnu i laganu smrt i naravno,da ostanem lijepa...otpada

Bacanje sa velikih visina,zgrada,planina...em postoji mogučnost da mi neki vrag ublaži pad,pa sam tek onda u problemu,em opet ne bih ostavila iza sebe lijep prizor...otpada

I tako,puno toga sam ja odbacila.Neke stvari skroz želim preskočit reći jer će ispast da sam malo luđa nego što stvarno jesam,ali našla sam jednu super mogučnost

Boca stocka ( a do tada će sigurno biti i neko barem dvolitreno pakiranje) i lijepo se uputit u neko hladno planinsko područje,ali prije toga osigurat sve da vas nitko ne traži ili barem ne pronađe i opla
Alkohol proširuje krvne žile,ozebline i sve te popratne stvari hipotermije će biti ublažene,a hipotermija dovodi do lijepih halucinogenih prizora kao da ste na najboljim drogama ikad i dok se preko lica širi zaleđeni osmjeh zadovoljstva...

(Da se osiguram na vrijeme prije nego dođu ljudi u bijelom po mene ovo nisu sve moje ideje,neke su razvijene u razgovoru s drugim ljudima,neke su samo struja misli,ma to uopče nisu moje misli,interpretacija :-P)

Ako ste upoznati s još kojom blagom i prihvatljivom opcijom slobodno mi je prenesite :-D



NIWS (a taman se lijepo poklopilo s mojim postom):

There is no iron clad guarantee
What will it take for us to realise that it's not the way it's supposed to be?

He will choose the only way
To rid her of her pain
Take her soul now
The decision has been made


It's everywhere hiding the listener...
Without it...i could not live...
...Silence...

Khm e ovo se zove bit
>>>Morbidan<<<


I nesanica učini svoje;

Za nekog tko mrzi sve te rastanke začudo se brzo vežem
Ma budala uvijek ostaje budala
Podsjeti me s vremena na vrijeme da se više nikada
ne vežem,pa ni lancima
za ni jednog dvonožnog stvora

I bez podizanja pogleda več znam da ću to
staro jelo morati pojesti hladno




Oh Sikter više!!!

O kojem svi pričaju ?



Rekli su mi da moram odmarat i vodit neki pristojni normalni život,pa
eto ja odmaram i vodim taj neki normalni život zadnja dva dana,stvarno se trudim

I onda sam shvatila:

Apdejtala sam sve programe s kojima radim,odlajkala-izlajkala (kako se to kaže) sve što sam vidjela na fejsu,pokrila sve svoje društvene mreže na kojima sam prijavljena i odgovorila svima na komentare,napisala u dva dana brdo postova ovdje i tamo,blogala,sredila neke fotografije,završila par sitnica na dizajnovima koji me dugo čekaju i počela radit na novom,
chatala s nekim ljudima na mobitelu,kompjutoru,messangeru,WhatsAppu,odgovorila na sve zaostale mailove i uspješno uspjela dva krivo poslati,
nešto malo sam kao i odspavala,popila brdo kava,opet malo chatala,sredila fajlove u fajlove,srušila i digla Windowse,sredila još jednu particiju jer eksterni disk negdje skuplja prašinu,a ja ne znam gdje je to,
još malo chatala na mobitelu,kompjutoru,messangeru,WhatsAppu,
pa malo kao glumila samoj sebi da nešto radim,a ustvari sam cijelo vrijeme ovdje pričala s vama i tako...pola dana mi nešto zvoni,nemam pojima više na što i gdje se javljam i onda kada normalan svijet ide spavat jave mi se View Bugovski kanađani koji se tek probude i onda opet svašta nešto zvoni i blješti mi mobitel u ljubičasto i crveno i stalno mu je prazna baterija i onda tako zaspem sa svim tim popaljenim uređajima (uh to je sve jedna rečenica)
Vodim jedan bogati,društveni virtualni život i sve sam više asocijalna budala koja je danas šetala ulicom i borila se sa suncem jer nisam vidjela odgovorit na poruku,pretvaram se u svoj mobitel,tablet i kompjuter,messanger,WhatsApp,mail,gtalk,chat...
Baš je lijepo biti ukalupljen u jedan normalan,pristojan ritam življenja i ne, ja uopče nisam ovisna i mogu popit kavu sa živim stvorem bez vibracije

Novi je dan
Mogu sad novi post? :))

Jednostavna matematička jednadžba
koju znam rješiti čak i ja i to ponosno,
bez kalkulatora
Netko voli mene,nekoga ja
Ravnoteža svemira je zadovoljena
Znam ja živjet s tim
(I ne,ovo nije pjesnička forma)

Apatija
Besmisao,nemogučnost pronalaska tog istog smisla
svakodnevnog ustajanja i večernjeg spavanja
Vjerujem da psihijatri diljem planete to znaju nazivati
Episodium depressivum, non specificatum
pod šifrom MKB-10: F32.9
ali nisam provjeravala,pa samo mislim

Ništa što šaka šarenih tabletica ne bi u čas rješila :)
Netko pametan mi je rekao ne mješaj alkohol i tablete ludo luda,
pa sam ga poslušala :-P

Uglavnom to nije to o čemu pišem
Htjela sam reći da sam po onom zen-bud truč bljuč shitu
išla pronaći svoj zen u malim stvarima,
zahvaliti se suncu na novome danu,udahnuti ljepotu svom životu
pogledom na mirisnu livadu punu procvalih tratinčica (ma tko kaže da ja živim u crnjacima)
I našla sam je...bubamaru,žutu doduše,ali bubamaru
Svi znamo kako bubamare nose sreću

Moja je bila pomalo ratoborna



ali nije me to puno smelo
Hoću svoju sreću Žuta Ludo Luda



I sve je bilo super dok mi glupača nije okrenula dupe



Eto i sad ti nađi zen u ovom okrutnom svijetu
gdje ti i bubamare okreću leđa:)))




Posadila sam mini cherry rajčice
Čine se svakakve osim mini

Rekla sam ti jednom da sam zaljubljiva u proljeće
i da imam taj proljetni program u koji se prebacim kada
mi srčani ritam skače u one visine koje postaju
pogubne po moje zdravlje.

Volim taj osječaj udara ispod rebara hvatanja zraka
Osječaj nedostajanja,čežnje i nadanja

(Ok I'm being good with u forever)

Proljevanje tišine u noći punog mjeseca
sa tisuću izgovorenih zrnaca

(I will behave for u precious)

Koliko mi je godina kada sam u stanju
biti ovako ženskasto pizdasta nakon par
čašnih potezanja?

(your just messing with my head
No one could replace u)

Pričekaj me...
Zagrli me...večeras...ostani
hladno mi je,pokrij me tijelom,
zaboravljam disati,voli me,
večeras...samo večeras...
želim osjetiti težinu tvoje ruke na mom...
ostani,samo večeras,tu



(I like that)


Jutarnja samoća i mir.
Prvi gutljaj kave i uvučeni dim cigarete u pluća mjerim zadovoljstvom malog orgazma.
Jutrima več ne pijem kavu sama,nedostaju mi moji mali orgazmi.

Mrzim,volim to stanje stresa koje on donese,
I nemarni sms,vjerovatno u tajnosti poslan iako same riječi ne govore puno,obično...Kako si?-dobije neki jači i smisleniji ton
(On mi daje slobodu i lepet krila...volim kada mi je blizu...
mmmmmm kako t(e)o volim)
Prekrila sam misli humkom i napokon dovela kuću u red u kojoj je kaos kao da je omanja bomba pogodila oveče selo.
Privid kaosa prošaran samoćom

(I left lots of kisses and let u put them in places you wanted)
-Probaj pogoditi

(Thanks sweetie)

(I will actually miss u)
a ja sam...pijana-sasvim solidan znak
vrijeme je da te prespavam
ili otrčim,pretrčim...nešto

Iz žute pozadine...












Sjedim tako do tri ujutro,a zatim do tri i pol
žudeći za toplom posteljinom
Moj mi razum govori:
Dočepaj se nečega
da stvari poprime malo više smisla

Jesam,ali smisao
ostaje upitan...

I tako,
zatičem sebe na čudnom mjestu,
deset dana od onog trenutka
kad mi se život rastrgnuo na dvoje









Vučem se prema izlazu iz grada
put vodi prema...
drago mi je što idem dalje



Baš kada pomislite da ste sjebani do krajnjih granica prirodnih zakona,
uvijek se pojavi nešto na što ste potpuno zaboravili...
Odavde dalje poznajem rutinu...
Vernon Bog Little

Da se vratim u svoju rupu anonimnosti



I left lots of kisses and let u put them in places you wanted

I tako...ti neki ljudi prođu preko naših života
poneki ostave neizbrisiv trag
poneki tek usputni pozdrav
al svemu jednom dođe kraj
rupa bez dna...



Ližemo se i uljuljkujemo u anestetički san,svjesni smo
toga da se život oko nas raspada u zrnevlje



Let me get what I want
this time...

Pogledaj gradonačelnika i bit će ti jasno
Grad blagajnika i skladištara
40 ijada bez posla
šoping centar se otvara
Ja san iz mista di duše izlaze...











Još galeb i palma i eto dalmacijo
PIVAJ!

Eto ti moj grade
još jednog redikula,
sada je kolekcija potpuna



Cili je Split raspala grana

I izlaze duše...

I da upotpunimo ovu šaradu:To nam treba,naravno

...there is no try!




Rubna fikcija
Sjena u ogledalu
Krug se zatvara




Izdušio

Puhni...zaželi...
Be free...

Navikavanje na stvarnost...

Do jučer sam bila normalna,majkemi jesam
Ovo je moj blog
Kad odeš na drugi kraj države od ljudi koji te umaraju i guše i upoznaš isto tako ljude nove
koji te guše onda nije problem u ljudima,očito.
Od sebe ne uspiješ pobjeći,na kraju ipak ne...ma gdje išao.

Napokon imam spisak novogodišnjih odluka i boli me uvo što je sad 5.mjesec
Imam multiplusklerozu...napisala sam!
Moram se naučit nosit s njom.Moram to prihvatit
Moram počet jest i prestat se izgladnjivat!
Moram prestat iscrpljivat tijelo s tolikim treninzima!
Moram prestat pit!
Moram počet noću spavat duže od 2 sata!
Moram se počet ponašat u skladu s godinama ma što to značilo!
Moram pronaći djelove sebe koje sam izgubila i pohvatati konce!
Moram prestat povrijeđivat ljude oko sebe!
Moram oprostit sebi puno toga!
Moram shvatit da moja bolest nije uzrokovana mojim ponašanjem nego mi je zapisana u genetskom kodu
Moram oprostit sebi...ma koliko puta napišem,nije slučajno
Moram napokon prihvatiti posljedice svojih postupaka zrelo i odgovorno!
Moram se naučit nosit s djelomičnom tugom i ne dramit toliko
Moram prestat gušit stanovite ljude oko sebe
Moram pustit nekoga da ode svojim putem,biti jaka,stisnut zube,isplakati se u tišini i...pustiti
Faking karma se uvijek vrati!!!

Kišno zagrebačko jutro nosi prosvjetljenje.Grad u kojem sam spoznala komadić sebe
Jebemti alkohol...
Moram oprostit sebi toliko toga...



Inside my heart is breaking,
My make-up may be flaking,
But my smile, still, stays on!


Does anybody know what we are living for?
I guess i'm learning...

In this great big world
of sadness...





"Šta sad, svi mi
na kraju umremo,
to je čista matematika.
Ništa novo.
Čekanje je problem."

I tako...
sve te neke stvari prođu...

Konstanta...
nakon godinu dana dočekao me na istom mjestu
i uspjeo mi izmamiti osmjeh
Da,baš kao i prije godinu dana







Valjda svaka budala ima svoju
ili se volim tješiti
ili se samo budalasto smješkati
Štogod...dobro je



love the way˙ she says f.ck you!