Crtice razgovora Iluzije ireverzibilnog vremena:

Eh da ...zaboravih ti rec jednu pametnu od Sileniusa koji je bio po mitologiji pratilac i ucitelj Dioniza,boga vina...inace toliko pijan i debeo da nije mogao sam hodat vec su ga nosili il je na magarcu isao okolo naokolo a kad bi se nalija ko svinja imao je prorocke misli...tip rece :" pozelis li ikada naci sebe,ne gledaj u ogledalo jer ondje nema niceg do sjene,stranac..."(Ode istini)



Činjenica...I nakon transmutacije
opet se zabiješ u vlastiti odraz
samo se fisija odvija spontano i nepredvidivo...
vremenska mimikrija...

I kotač vremena se nastavlja okretati neumoljivo
taj napredak nije upitan
pitanje je samo vremena koje se mora utrošiti
na namještanje spojnih poluga
vrijeme je da proizvođač negdje utisne
novu oznaku vremena proizvodnje

(Čisto da naslov nije pizdarije)

Pokušaj spašavanja loših fotografija
još lošijom obradom
Ni rezultat ne može biti ništa bolji...











A dan je djelovao obećavajuće

eksplozija nastala krivim kemijskim spojem,
spoj šećera u prahu sa zrakom

Neki odnosi jednostavno ni ne zaslužuju ništa bolje

Ma koji stres

Dok sam pušila zadnju cigaretu iz kutije imala sam cijeli posloženi post iz glave,a sada mi je jedina preokupacija kako ću morati po ovoj žegi izađi iz kuće i dovuči se do prve trafike

Nije mi jasno,stalno se spominje to nezadovoljstvo ljudi i svašta tako nešto negativno uz ljudski rod,a ja sam okružena svim tim ljudima koji žive u svojim lalalendovima i nije mi jasno jesam li ja toliki pehist da oko mene nema baš nitko tko bi bio mrzovoljan i nezadovoljan,pa da napokon netko preuzme tu ulogu glavnog galamđije,a da ja lijepo pored njega smireno sjedim,pušim i suosječajno klimam glavom i razmišljam kako je meni divno u životu dok se on eto jebe s nekom kavom koja mu svako jutro nađe put za proliti se po pločicama.

Okružena sam tim savršenim ljudima koji imaju savršene životne partnere,savršeno odgojenu dječicu,savršene poslove,samci se nikada ne bi ženili,ovi oženjeni nikad ne bi bili samci,čistačica nikad ne bi željela obavljati posao jednog knjigovođe,taj isti knjigovođa nikad ne bi htio zanimljiviji posao,svima je tako nekako lijepo i sve sređeno i posloženo i navečer idu s osmjehom na licu na spavanje,sigurno u neki pristojni sat tako da ujutro mogu ustati s istim tim savršenim osmjehom nakon beauty sleepa i naravno,bude se odmorni i veseli i spremni za novi dan,a ne kao sjebana ja koja prvo pola sata bulji u pločice koja opet mora izribat zbog te šugave kave koja svaki dan uspije pokipit i sjebat mi sve ikad.
Svaki faking dan!

Jučer sam bila na kavi s mojom G,pa se taka kava pretvorila u jednu pivu,pa drugu pivu,pa jebiga onda nam je konobar donio i treću pivu.
Moja G je stara partijanerica koja je sada sva šmensi-fensi arhitektica,žena pomorca,mama i gospođa koja se vjerovatno ponaša u skladu sa svojim godinama i ima savršeno izgelirane nokte usklađene s bojom cipela,torbice i svim tim usklađenim bojama što tako prave,sređene žene znaju sve uskladiti,ali i dalje potegne sva tako sređena i uređena pivu iz boce i ja svoju G naprosto obožavam i ona me sluša i podlo mi se smije i ja je baš volim takvu.

Rekla mi je da sam neurotična,psihotična luđakinja koja se zamara sa svakom mogučom glupošću i da svoje luđačke demone moram redovito šetati,tepati im i njegovati ih jer da će me u protivnom prestat voljet.
(Između ostalog mi je rekla i da dječji swatch,šareni sat ne pristaje ženi mojih godina)
Mislim da je to jedina osoba na ovoj planeti koja zna tako fino zapakirati sve mane u jedan lijepi kompliment.
Ja bi baš htjela imat jednu mene pored sebe kojoj bi se mogla smijat i koja bi uveseljavala moj savršeno posloženi i do najsitnijih detalja isplanirani život.

Jutros sam dobila ponudu na mail za neku glupu čokoladu za mršavljenje.Ma fak!
Kad cijeli svijet mršavi i dovodi linije do savršenstva ja sam se udebljala 2 kg od glupe čokolade koju sam jela u 3 ujutro zbog kronične ne(ispavanosti),ali to moj glupi mail i ponuda dana ne bi trebali znat.
I moram počupat sve te glupe dlake po tijelu da se upristojim i odem na otok o kojem maštam
I moram se opiturat jer su mi sjede več dobrano prošarale tjeme i mene sve to baca u lagano stanje očaja i nove depresivne epizode,a svi oko mene su tako faking savršeni i sigurno ni nemaju sjede po glavi

Vruće mi je,nenormalno mi je vruće unatoč upaljenoj klimi i postajem prava klimakterična baba,ali to samo ljeti

Imam tu količinu riječi koju svakodnevno moram izgovorit
Normu sam ispunila i sad idem spavat

Gotovo je,vrućine su počele,ljeto je tu
Napokon opet imam razlog za gunđanje
Kad će zima ili barem jesen?









Toliko je vruće da su i muhe (koja li je več ovo buba?)
odbile živjeti po ovakvom vremenu





Ali se zato mogu svakodnevno iživljavat
nad ljetnim,chemtrailovskim zalascima

s različitim brzinama širenja





Ako me nema tu sam negdje
prema nekom tamo pogledu




Bez civilizacijskih okova sputanosti
i osječaja zarobljenosti





Uzlet mašte ostaje besprijekoran
Free and alive

...Osječaš li nostalgiju za budučnošću?








Ja mislim da bi meni najbolje bilo
neko vrijeme šutit

Iza zidova postoje i oni
neispikselizirani 3-D ljudovi
i dišu i to glasno
:)

Opako mi treba jedna higijena emocija
ili emotivna higijena čak

Uglavnom
kada odbrojite 4.dan,a
još uvijek niste izašli iz kuće
(zanemarimo dio izlaska van zbog sprovoda
tamo nisam ništa slikavala)
neminovno je da će se motivi ponavljati
samo mjenjajući oblik i stanje

(a možda čak ni to)




Pogled s prozora
Ludilo je napokon poprimilo novi smisao i dimenziju



Me&My Monkey
Yeah!

Posao je predan,naplata ubrzo stiže
Idem sad van
na jednu dugu,dugu,najdužu šetnju ikad
i družit ću se sa ljudima van monitora
onima za koje pouzdano znam da dišu
Oh Yeah!

Moja obitelj bi se trebala nalaziti u medicinskom leksikonu pod pojmom
Emocionalnih invalida.
Moja obitelj nikada i pred nikim ne pokazuje emocije
Mi se ne grlimo,ne ljubimo,nemamo izljeve nježnosti,ne radimo ništa kao obitelj skupa,a sve se rjeđe i družimo.
Zna proći i po nekoliko mjeseci do pokoja godina da se uopče ne vidimo iako smo svi u istom gradu.
Ljubimo se za rođendane,Božiće i Nove godine i ako netko odlazi na put duži od 7 dana i to onako službeno pružimo ruku jedno drugome i ovlaš se poljubimo dva puta.
Svi supružnici,ljubavnici,službeni i neslužbeni partneri,prijatelji...koji prođu i dođu u našu obitelj prvo se čudom ne mogu načuditi,a kasnije i sami poprime isti obrazac ponašanja.

Ali ako je itko od nas u bilo kakvoj neprilici; zdravstvenoj,financijskoj ili nam se prismrdi da bi nam netko drugi mogao npr.oprati auto svi se stvorimo tu jedan za drugoga.
Kada se neplanirano sretnemo negdje vani propisno izrazimo oduševljenje,ponekad se čak i zagrlimo,odemo na cugu uz obečanje kako ćemo se sada češće družiti.Aha

Jedan od nas je umro.
Danas smo išli na pogreb.
Danas smo se ljubili i grlili iskreno i toplije nego ikada do sada


Poredali smo se jedan do drugoga i slušali propovjed
Nije bilo jecaja...pokoja suza se zrcalila
Mislim da su nas ljudi u čudu gledali onako poredane
kamenih i zbunjenih lica...nije bilo nikakvih jecaja
Rođak do mene me u jednom trenutku gurnuo laktom
E Niss meni se ne plače,ja ne mogu plakat,a mislim da bi morao,osječam se čudno
Obujmio me čvrsto oko struka,samo smo se pogledali
Mi znamo...mi ne plačemo

U trenutku kada se prolomio zvuk trube
nebo se spustilo na zemlju,hladna kiša i krupa
usred 6.mjeseca,usred vrućeg i sunčanog dana
Za nas emocionalne invalide
Smijali smo se,grleno i glasno smo se smijali
onako pokisli i mokri do kože
na posljednjem ispračaju jednoga od nas
dok je truba parala svoj jecaj
Mi ne plačemo...

07.06.2013.
Memento mori







Valete!

Prošle godine mi se preko bloga javila mama 11-godišnje djevojčice koja je ostala skupa sa suprugom bez posla.
Molila je hranu,odjeću i možda ako netko ima stari kompjutor da dijete nastavi pratiti nastavno gradivo.
Kompjutor nije bio stavljen kao imperativ "moranja",ali ljudi su je mahom počeli vrijeđati
Čula sam se sa mamom mailom i mobitelom i imala sam sve njene podatke i svega se troje ljudi javilo da bi htjelo i želi pomoći.
Ostatak je bio skeptičan i upozoravao na zloupotrebu.
Ako će me netko uspjeti preveslati zbog paketa mlijeka i nešto odjeće,e pa neka me prevesla.

Prije dvije godine jedna mama koja je svakodnevno trpjela batine od svog U ime obitelji supruga je isto na javnom mediju zavapila za pomoć.
Treći dan je bila zatočena u stanu sa dvoje malodobne djece bez prebijene kune u džepu i molila je za hranu,mlijeko,kruh i one koji su joj htjeli uplatiti i poslati nešto novaca je odmah odbila.
Nije naša državljanka i nema nikog od rodbine ni prijatelja s ove strane naše granice.
Ljudi su bili skeptični.Upozoravali su na prevaru,zloupotrebu
Ako će me netko uspjeti preveslati zbog paketa mlijeka i nešto odjeće,e pa neka me prevesla
I samo detalj-nakon još jednog veselog pohoda supruga preko njenih rebara i napokon reagiranja policije nakon stotog poziva Centra za soc.skrb,skupa sa suprugom je dobila plavu kuvertu s iznosom od 600,00 kn za remečenje javnog reda i mira.

Danas je na svim društvenim mrežama osvanula priča o 9-godišnjem dječaku koji živi u šupi u uvjetima u kojima bi i moja pasica Luna teško živjela
Grupa koja je i pokrenula akciju za pomoć ovoj obitelji je jutros organizirala radnu akciju
Preneseno s njihove stranice

U skladu s maloprijašnjim dogovorom pozivam sve zainteresirane i voljne pomoći (mislim na konkretni, fizički rad) da dođu sutra (petak) popodne u prostor fotoakademije (dakle Iločka 6). Danas je od 8:30 do 13:30 došlo svega nekoliko ljudi. :(

Radna akcija počinje u 15:00 a nadamo se biti gotovi do 19:00-Grupa za pomoć ugroženim stanovnicima Splita




Jesmo li još skeptični?

Nedjelovanje je isto dio krivnje.
Najmanje što možemo učiniti je potaknuti svijest društva o moralnoj odgovornosti








EDIT:Reagirala je i gradska uprava

05.06.2013.

Zatvaranje kruga kreativnosti unutar fatalizma i ostavljanje kruga idučim naraštajima i odlazak u ništavilo bez ikakvih boja,mirisa i okusa.

Sama filozofija uzdiže se na višu razinu postajući samosvjesnom životnom potrebom ništavnog života da ukine svoju ništavnost.

(život nam je napravljen od smrti drugih,pa je valjda u redu da nas dalje prenose oni preživjeli)

Život je jedno veliko generalno sranje...

Pokušavam uhvatiti korake sa samom sobom
i zaplesati skladni dvokorak

Post samosažaljenja je izbrisan!

Kada u jednom danu,odnosno na pola dana shvatite da:
- ste uspjeli razbiti dvije čaše i jedinu raspoloživu pepeljaru
- ste izgubili važan dokument bez kojeg ne možete dalje
- na pola puta do dućana zaboravite gdje,kamo i zašto idete
- ste uspjeli zeznuti posao na kojem radite protekla tri dana non-stop
- niste pričali sa živim stvorom za kojeg pouzdano znate da diše
zadnja ta tri ista dana
- vam ljudi pokušavaju reći da niste u pravu i da vaši postupci nerijetko
nose neke posljedice s kojima se morate nositi
- kada zaboravite jesti i shvatite da ispred vas stoji puna pepeljara koju nešto kasnije razbijete
- da ste zaspali držeći telefonsku slušalicu u ruci
- stalnim izbjegavanjem ljudi na kraju počnu i oni vas izbjegavati
jbg valjda je to normalno


Onda je vrijeme za promjeniti nešto
Možda izgraditi neke nove mostove
ili porušiti neke stare
Ili jednostavno prespavati narednih 12 sati













-Gdje ideš?
GORE
-A zašto ideš gore?
PA DA SKOČIM DOLJE

Ponekad je najteže napraviti ono najlakše

Obečala sam sebi da se više nikada neću razočarati
ni jednim postupkom dvonožnih bića
Jednostavna računica...od nikog ne očekuj ništa

Naravno,ispostavilo se drugačije
Ambis je napokon pogledao

I tako...

The show must go
on and on and on...









Ovdje treba ići jedna druga stvar,ali neću...

I've overspoken