subota, 11.05.2013.

Zagrebačka zora

Do jučer sam bila normalna,majkemi jesam
Ovo je moj blog
Kad odeš na drugi kraj države od ljudi koji te umaraju i guše i upoznaš isto tako ljude nove
koji te guše onda nije problem u ljudima,očito.
Od sebe ne uspiješ pobjeći,na kraju ipak ne...ma gdje išao.

Napokon imam spisak novogodišnjih odluka i boli me uvo što je sad 5.mjesec
Imam multiplusklerozu...napisala sam!
Moram se naučit nosit s njom.Moram to prihvatit
Moram počet jest i prestat se izgladnjivat!
Moram prestat iscrpljivat tijelo s tolikim treninzima!
Moram prestat pit!
Moram počet noću spavat duže od 2 sata!
Moram se počet ponašat u skladu s godinama ma što to značilo!
Moram pronaći djelove sebe koje sam izgubila i pohvatati konce!
Moram prestat povrijeđivat ljude oko sebe!
Moram oprostit sebi puno toga!
Moram shvatit da moja bolest nije uzrokovana mojim ponašanjem nego mi je zapisana u genetskom kodu
Moram oprostit sebi...ma koliko puta napišem,nije slučajno
Moram napokon prihvatiti posljedice svojih postupaka zrelo i odgovorno!
Moram se naučit nosit s djelomičnom tugom i ne dramit toliko
Moram prestat gušit stanovite ljude oko sebe
Moram pustit nekoga da ode svojim putem,biti jaka,stisnut zube,isplakati se u tišini i...pustiti
Faking karma se uvijek vrati!!!

Kišno zagrebačko jutro nosi prosvjetljenje.Grad u kojem sam spoznala komadić sebe
Jebemti alkohol...
Moram oprostit sebi toliko toga...



Inside my heart is breaking,
My make-up may be flaking,
But my smile, still, stays on!


Does anybody know what we are living for?
I guess i'm learning...


13:11 | Komentari (0) | | |

<< Arhiva >>