utorak, 26.02.2008.

novi post....

Evo mene....again!
Došla ja iz škole i odlučila napisati post....
vidjela sam ga....napokon....nakon dugo vremena,
vidjela sam ga....Kad sam izašla iz škole...
Ali, puno bolje bi bilo da sam mu bilo kak bila blizu.
sada bi mogla samo adastru slušati....smrc....
eto, nemam pojma o čema da pišem....
pa ću zato vjerojatno i obrisati blog...
ne znam zakaj bi neke gluposti pisala na blogu,
a ne mogu pisati o nekim stvarima... Pogotovo
o onim koje su mi se događale zadnjih nekoliko
dana ili godina, nije bitno...

Zaboravi me s prvim kišama
nek vjetar nosi moje tragove
i nikom živom ne pričaj o nama
nek neko drugi ostvari ti snove
Zaboravi me s prvim lastama
nek nova ljubav tebi doleti
na ova koplja biće moja zastava
ma samo sretan da mi budeš ti!

idem sad polako.....
samo vam ostaje nada....
da ne obrišem blog....
nada umire posljednja.....

pozzzz od.....
~...Nisam anđeo...~

| komentiraj! (78) | isprintaj | # |

subota, 23.02.2008.

......I bez borbe tvoj me dodir lako svlada, obrana mi brzo pada.... ~...Nisam anđeo....~...

evo mene....
Prošlo je mjesec dana otkad sam otvorila ovaj blog....
Bila sam na vjeronauku ujutro....
Uđem ja u vjeronaučnu dvoranu i tam su vjeroučitelj i svećenik....
I ja njih normalno pozdravim, kak ih se pozdravlja, a on pita neke
jesu se naspavali, a pital je i mene....Reko onak napola...I dođe on do mene
i otvori onu knjigu gdje polažemo vjeronauk...I stavil je upitnik pored mene jel
ću ić na firmu....I pita on mene kaj je s ona tri minusa kaj nisam bila na misi ni na
vjeronauku...Reko da velečasni, pa bila sam bolesna...I sad će me klat samo zbog toga.
I za sredoposje mi je vjeroučitelj dal čitanje (grrr)....I došla ja k sestri i nećaku,a mama i
tata su me čekali...I velim ja njoj kaj mi je ovaj reko, a ona rekla: ''Ma dobro...Nije on jedini
svećenik koji postoji! Dat će ti potvrdu da si krštena i da si išla na pričest i ići ćemo u katedralu!
Onamo možemo kad se sjetiš....''A ja si onak samo mislim: ''pa kud baš mene...ta tri minusa, joj
kaj sad? Oće se svijet raspast zbog toga????'' al ok...Kak je mama rekla, ići ću zg...Jer mi je još
naglasila da se njoj ne da objašnjavat za moje zdravstveno stanje kakvo je i da sam sada ćešće
bolesna i da mogu koji put prespavat jer mi dugo treba da se naspavam, ali da njemu to reče, to
bi bilo ko da je stavila na oglasnu ploču tak da cijelo selo zna...Reko:''Nemoj, nije on vrijedan toga!''
Kaj mu je jedan firmanik više-manje? niš....
I tako...dani idu, bliži se kraj osnovne, a početak srednje...hmmm...tko zna kako će sve to završiti...
e da....imam mali zadatak za vas blogere: molim vas da posjetite ~...Darx...~, blogericu koja ide od bloga do bloga i komentira, ali joj ne žele uzvratiti, pa možda netko od vas,
mojih posjetitelja svrati do nje i svidi vam se njen blog, ali naravno, to ne znači da ne morate dolazit
više k meni...hmmm....morate.....I tako....Ajme, sutra je predstavljanje firmanika u crkvi...Kakve on ideje
ima...MA UBIJ ME BOŽE, ODMAH!!!!!!....
hmmm...ajme sad sam u totalnom k****....pročitala sam nekaj na nekom blogu kaj mi je žal jer se dogodilo...
al nema veze......Već duže mene te stvari muče....Pogotovo opet škola, frendovi i te stvari....

Nisam se usudila pitat ju zašto je lagala?
nisam se usudila pitat otkud joj da sam joj ja to rekla?
nisam se usudila reć joj da ja to njoj nisam rekla...
nisam se usudila reć joj u facu da nije čovjek....
nisam se usudila stat pred nju i zahtjevati odgovor...
odgovor koji nikada neću doznati....
možda sam ga saznala upravo neki dan....
mene svi mrze....
ali zašto razmišljam o jednoj osobi....
i samo ta osoba zauzima posebno mjesto kod mene....
nisam imala hrabrosti pogledati joj u lice i reći:
''to nije istina''
nisam imala hrabrosti reći joj to, jer mi je na pismo,
dok sam ga čitala pala suza....
nisam imala hrabrosti reći joj ''bila si najbolja'', ali
imam priliku preko ovoga posta:
''bila si najbolja''....

Ne znam, čini li se to meni ili ću stati s blogom...obrisati ga, zatvoriti, ostaviti da bude ovako???? recite mi vi, jer ja stvarno ne znam kaj da napravim....ne znam koji mi je k**** sada....odoh ja...spava mi se, boli me vrat, moram učit pov i geog....uglavnom, ako odlučim stati s blogom, svejedno posjećujte nju....Zamislite da dolazite na moj blog i za mene, komentirajte njoj.....
Vaša:

~....Nisam anđeo...~

| komentiraj! (171) | isprintaj | # |

nedjelja, 17.02.2008.

Novi post, s pričom.....obećala, ispunila....

Ej, ljudi, evo mene....Napokon....Napisala bi post za Valentinovo, ali sam se u srijedu cijepila protiv tetanusa, dječje paralize i još nečega, pa me ruka jako bolila i nisam baš mogla pisati puno...Ali sam nekim ljudima ostavila nekoliko komentara...Doduše, ne u onoj količini kao i obično, ali glavno da jesam...A ostalima se ispričavam kojima nisam svratila i ispravit ću to..A sada slijedi kratki pregled tjedna =)....U ponedjeljak se ništa nije dogodilo, u utorak sam imala samo jedan školski sat: od 8:00 do 8:45 jer sam rješavala nekakve testove za profesionalnu orjentaciju..U srijedu nije bilo ničeg zanimljivog osim kaj sam se cijepila...U četvrtak je bilo Valentinovo..Svi su poludili u školi..Jedni drugima su poklanjali ruže, a u holu škole su na panou objavili naj dečke i cure škole...Dosta ih je bilo. A u petak sam pisala kemiju...Hmmm....Mislim da ću izvući nekakvu sitnu dvojkicu...I jučer sam bila na župnom vjerasu zbog firme...Ma, uglavnom, ništa zanimljivo...Ovako za onu priču koju sam vam obećala, sad sam ju napisala, al ne znam je li dobra, pa recite u komentarima....

Nellla je neprestano razmišljala o njemu. Motao joj se po mislima otkako se nije pojavio u školi. Oni su se u razredu najviše mrzili, ali opet je bila zabrinuta za njega jer se već jako dugo niej pojavio u školi. A njegov najbolji prijatelj, ujedno i susjed, nije ništa govorio, a ona nije htjela ništa pitati. Nije znala što je s njim i počelo ju je biti strah. Nije znala zašto. ''Možda je u bolnici'', mislila je.Sjeća se da su bili jedni od najboljih prijatelja u nižim razredima osnovne škole,ali su se posvađali zbog jedne obične glupsti i više nisu progovorili ni riječi.. Kao da su se otada mrzili.Nellla je jedva čekala da zvoni za kraj zadnjeg sata.A kad je napokon zvonilo, izjurila je iz razreda kao da ju vrag goni, obula starke i izjurila iz škole. Tog je trenutka iz džepa hlača izvukla mobitel i upalila ga..Putem do autobusne stanice se dvoumila bi li mu poslala poruku ili ne.Ipak, bili su prijatelji. Mislila je da bar zaslužuje da netko pita za njega.Odlučila je poslati poruku. Ali nije znala što napisati.Nekoliko minuta je smišljala tekst koji će napisati, a kada ga je napokon uspjela, koliko toliko napisati nije imala hrabrosti upisati njegov broj i poslati SMS. Ali je ipak to učinila. ''Što bude, bude!'', promrmljala je sebi u bradu.Isključila je mobitel jer nije htjela znati bude li joj poslao poruku. Kada je došla doma, samo je u hodniku bacila torbu, skinula jaknu i starke i odjurila na krevet u svoju sobu. Dok je razmišljala o njemu utonula je u san. Nije ga sanjala, ali se brzo probudila. Nije znala zašto, samo je osjetila nešto čudno. Spustila se u dnevni boravak, ali tamo nije bilo nikoga. Ni mame, ni tate, a ni brata. Počela se bojati da se netko ne mota možda oko njezine kuće. Upalila je ponovno mobitel i odlučila nazvati roditelje. Ali je morala pričekati dok se mobitel malo privikne što je upaljen jer je bio zastarjeli i blokirao se pa ga je najjednostavnije odlučila pričekati i stavila ga je na stolić, a ona se izvalila na garnituru i odlučila pogledati neki dobar film na tv-u... Kada je vidjela jednu reklamu, sjetila se da je Valentinovo. To joj je inače najgori dan u godini. Ni sama nije znala zašto.Tada se sjetila da bi mogla napokon nazvati mamu ili tatu. Uzela je mobitel u ruke, a onda je zazvonio. Nellla ga je samo bacila na pod jer se prestrašila i brzo ga je podigla. Vidjela je da ima novu poruku. Mislila je da je to jedna od njezinih prijateljica, ali bio je to on. Pročitala je njegovu poruku koja je glasila: '' Pa bolje sam kada ti pošalješ poruku!''. Nellli se razvukao osmijeh od uha do uha. Još su se malo dopisivali kroz cijelo poslijepodne, a onda joj je on čestitao Valentinovo, a ona je samo odgovorila: ''Ah hvala, također. Ali još uvijek nisam nikoga našla, a jesi ti?''...Ubrzo joj je odgovorio...''Ma nisam, al se zato nadam da će sve dobro proć, jer namjeravam jednu pitati!'', Nellla se osjećala nekako čudno kad je to pročitala. Kao da je na neki način bila ljubomorna. Ma nemoguće. Nisam ja zaljubljena u Matu. Nemoguće, pa on će sada uskoro imati curu, ako sve dobro prođe. ''Aha, ok...Ajd držim ti fige da pristane''. Nellla je poslala poruku i zabuljila se u jednu točku u televizor. Iz misli se trgnula kada je čula da joj je zazvonio mobitel. Opet je to bila poruka. Njegova. ''Hvala! I ja se nadam..Hm...Dakle, ajd da te nešto pitam! Jel mogu?''.....''Ma možeš! Samo pitaj, ali ako nema veze sa školom onda možeš!''..Nellla je skoro zaspala čekajući njegov odgovor. I taman kada je sklopila oči, zazvonio je mobitel. Pročitala je poruku. ''Ma nema veze sa školom. Mislio sam te pitati...Jel bi ti htjela biti moja cura?'' Nellla je bila u škou slijedećih pet minuta, i još onih pet, i još slijedećih pet dok nije shvatila što je pročitala. Odlučila je pristati jer se u njoj javio nekakav osjećaj, kao da će joj se prsa rasprsnuti. Nije mogla disati. Nije znala je li to bilo od sreće ili zašto. A osjetila je i kako joj srce brzo lupa.''hmm...Nisam se nadala takvom pitanju...Ali nakon dosta razmišljanja, hoću...'' Nellla je shvatila što se dogodilo tek kad mu je poslala poruku. Veselo se digla s garniture i od sreće počela skakati po dnevnom boravku. Iako nije imala najbolju prijateljicu, sada joj nitko nije trebao. Bila je dovoljna sama sebi. Odjurila je do televizora i uključila liniju koja je bila pored njega. Plesala je i plesala. Nikako se nije mogla umoriti. Imala je osjećaj kao da je u sedmom nebu. Nitko joj nije mogao upropastiti taj dan. Još su se čuli par puta tokom tjedna jer su falili jedan drugome, a on njoj pogotovo jer je morala ići na župni vjeronauk, a njegova kuća se nalazila u blizini crkve pa joj je tih sat vremena bilo najteže. Ali kada je bio gotov vjeronauk, poslala mu jer poruku. ''Kada ćeš doći u školu?????''....Ubrzo je dobila odgovor. ''Neću još ovaj tjedan, ali ako ću se dobro osjećati, doći ću na vjeronauk slijedeću subotu. Nellla tu subotu nije mogla dočekati. Samo je mislila na njega, na njega i opet na njega. Nije ga mogla izbiti iz glave. Došao je i petak. Prvi sat je imala tjelesni, a do zvona je ostalo pet minuta. Još se dopisivala s njim. Sve su ju cure zafrkavale da ima dečka, a ona im se samo smijala i negirala to. ''Ajde čuvaj se! Još moraš izdržati samo današnji dan pa se sutra vidimo!''... Nellla je poslala još jednu poruku i ugasila mobitel. Baš onda je zazvonilo za početak sata. Profesor je pustio učenike u svlačionu. Nellla je cijelo vrijeme razmišljala o njemu. Pitala se što radi, kako je i još puno pitanja. Profesorica im je zadala par zadataka. Ona je bila u postavi za odbojku. To je bio njezin prvi zadatak. Nije se mogla koncentrirati na igru. Dok je čekala iz suprotne ekipe da njezinoj uzvrate servis, mislila je na Matu i lopta je doletjela ravno u njezinu ruku i prst. Nellla je pala i primila se za desnu ruku. Prst joj je poplavio i naotekao. Prijateljica iz razreda joj se stalno ispričavala, a ona joj je samo rekla da je sve u redu. Profesorica iz tjelesnog ju je odvela na rendgen na slikanje ruke. Nakon deset minuta su slike bile gotove i Nelllinoj profesorici su rekli da je slomila kažiprst na desnoj ruci, ali i da je napukla kost u srednjem prstu, ali da vjerojatno ne osjeća zbog velikih bolova u kažiprstu. Kada je bila gotova, profesorica ju je odvela natrag u školu gdje je slušala samo predavanja. Na putu do škole je poslala poruku Mati što joj se dogodilo. Brzo joj se javio: ''Što? Ali kako? Jesi dobro?'', a ona mu je samo kratko odgovorila: ''Ma dobro sam, ne brini. Dosta jako me boli jer su slomljena dva prsta i jako rado bi samo spavala sada, ali moram na predavanja. Još imam pet sati''...Došla je u školu, u dvoranu, a kad ju je Barbara vidjela (cura koja je bila djelomično kriva što su joj slomljeni prsti) potrčala je prema njoj i pitala ju što je bilo. ''Ma sve je ok, ne brini. Dva su mi prsta slomljena, al sve bu bilo ok. Odi igrati.'' Barbara je otišla, a Nellla je ostatak sata mislila na njega i na njega. Tako je dočekala i kraj dana. Jedva je dočekala svoju kuću i da je mogla odspavati. Ta ju je bol iscrpila. Iduće jutro joj mama nije dala da ide na vjeronauk, ali ona je bila ustrajna. Uranila je pola sata, ali je otišla malo k nećaku. Deset minuta prije početka je otišla do crkve. Tamo je vidjela da dolaze dva dečka. Bili su to Marko i Mate. Nellla se zatrčala prema Mati i zagrlila ga. Bila je presretna što ga napokon vidi. ''Ej! Kako tvoji prsti?'', pitao ju je Mate. ''Ma, ok su...Još me boli, al sve ok! A kak si ti?'', pitala ga je Nellla. ''Ah, ma ja sam ok.. Želudac zna još koji put zavarati, al ok je! '' Nellla i Mate su bili presretni što se apokon vide. Cure i dečki iz njhovog razreda su ih čudno gledali, a kada su ih prokužili počeli su im se smijati. Ali njih nije bilo briga, samo su se smijali skupa s njihovim frendovima.

Eto...To je ta priča. Nadam se da vam se kolko toliko sviđa...Pa vas molim recite u komentarima kako vam se sviđa. Nellla, a ti reci pogotovo kako ti se sviđa...Ovo je za tebe ime izabrano. E, a jesi našla svemirsku kartu? hehe...Ajde ljudi ja bježim...I idući put malo se potrudite oko komentara...Sad ću ja malo ćešće do vas svratiti, ali morate i vi do mene.A da vam odmah kažem, ne znam kad će novi post. Kad će mi se dati i kad ću biti zadovoljna komentarima...Valjda....A sada idem....Pozdrav od mene za vas....Vaša:

.....°°ShOrTx°°.....

| komentiraj! (367) | isprintaj | # |

nedjelja, 10.02.2008.

pakao u glavi, gori noć, anđeli sa neba UPOMOĆ....(ajme danas godišnjica otkako sam završila u bolnici)

Evo mene ljudi....Novi post....Eto.....Ispričavam se svima kojima nisam komentirala zadnja tri četiri dana, ali sam u takvoj gužvi bila jer sam morala na vađenje krvi, stalno učiti i tako...Al ja ću to nadoknaditi...Hvala posebno opet mojoj imenjakinji, ako želite vidjeti njezin blog u linkovima vam je i ivanu se zahvaljujem, ma svima.....Pričala sam malo s Marinom (ne sa sobom, već lavicom, heh...) i rekla je da napišem ulomak iz svog jednog romana...Lavice, htjela sam samo za tebe napisati jedan odlomak, ali nemam taj roman kode sebe, zaboravila sam da sam ga dala frendici da pročita...Al budući ja sada pišem već treći, iz jednog drugog ću da to ispravim....=)....Malo je tužna situacija, al eto.... Uživajte!!!

(....)
Ušli su u kuću koja je bila jako topla. Vanjska i unutarnja temperatura su se jako razlikovale. Sjeli su na trosjed i počeli gledati televiziju. Nakon nekoliko minuta Luka je uzeo daljinski programator iz Marinine ruke i ugasio televizor. Htio je razgovarati s njom. ''Gle, moramo razgovarati!''..''Ok, kako hoćeš!''.....''Oprosti za ono...Mislim na ono s Ivom...Nije mi bila namjera.''....''Ma znam..Zar uopće to treba spominjati?''...''Ma ne treba, ali...''.....''Ti si sigurniji kada to riješiš?''....''Upravo tako.'' Marina je ušutjela, a Luka također. Marina je daleko odletjela u mislima. Osjećala se nekako čudno. Odjednom ju je nešto počelo gušiti...Kao da će joj se pluća rasprsnuti. Luka je vidio da s Marinom nešto nije u redu. ''Marina?'', pitao je Luka...''Da?'', odgovorila mu je ona...Marina se digla sa trosjeda i uzrujala se. Nije mogla disati.Luka je počeo paničariti kada ju je vidio.Mislio je da će se onesvijestiti.Marina je bila pri rubu da se onesvijesti. Luka je mislio da će morati davati umjetno disanje.''Marina, smiri se!'', rekao je u panici Luka. ''A ne mogu....'', jedva mu je odgovorila ona.Marina je teško disala. Nije uopće mogla doći do zraka...Izgledala je kao prije nekoliko sati kada je saznala da su Luka i Iva skupa. Nije mogla do zraka. Pokušala je par puta duboko udahnuti i doći do zraka, ali joj baš i nije polazilo za rukom. Luka nije znao što bi napravio pa je odjurio k Marininim susjedima, ali nitko nije otvarao vrata. Luka se prepao i mislio u sebi zašto ljudi ne otvaraju. Kako je moguće da ne otvaraju baš kada je nekome potrebna pomoć...Vratio se natrag u Marininu kuću, a ona još uvijek nije uspijevala doći do zraka. Krenuo je prema telefonu, ali kada je već počeo birati broj hitne pomoći, čuo je Marinu kako mirnije diše. Sjela je natrag na trosjed, a Luka je sjeo kraj nje.''Što ti je bilo?'', zabrinuto ju je upitao...''Ne znam, samo sam odjednom osjetila pritisak u plućima!''..''Ja sam išao tražiti pomoć od susjeda, ali ne otvaraju!'',potužio se Luka...''Ma ti su susjedi svi škrti.'' Marina se digla, ali joj se zavrtjelo u glavi, no ipak je otišla u kuhinju.Luka ju je slijedio. Kada su ušli u kuhinju, Marina je izvadila hladne sokove iz hladnjaka i jedan je pružila Luki, a ona je drugi otvarala. Sjela je za stol i gledala kroz prozor na ulicu. Ona je često gledala kroz prozore, a pogotovo ako je padala kiša. Luka je sjedio nasuprot nje, a onda je zazvonio telefon. Luka i Marina su poskočili na stolicama kako su se prepali. Marina je prišla bliže telefonu i javila se. Kada je čula obavijest s druge strane linije, skoro joj je iz ruke pala telefonska slušalica. Oči su joj se ispunile suzama, a Luka je prišao bliže k njoj i javio se na telefon. Već je ta osoba poklopila slušalicu jer je čuo samo tutnjeve u slušalici kako odzvanjaju. Marina je počela plakati. Skupila se i čučnula u kut sobe. Luka joj je pokušao prići, ali mi nije dala da joj priđe bliže.''Marina, što se dogodilo?'', bio je uporan Luka...''Moji roditelji....''....''Što s njima?''.....''Moji roditelji su...''.....''Marina što je s tvojim roditeljima????''.....''Imali su nesreću....'' Marina je jače zaplakala, a Luka ju je počeo dizati iz kuta, ali mu se Marina uporno opirala. Nije mu dala da joj priđe blizu. Neutješno je plakala. ''Marina, moramo ići u bolnicu'', uvjeravao ju je Luka...''Ne mogu, ne!''....''Moraš...Roditelji su ti tamo!''....''Ne mogu ja to...''......''Ali moraš...''...''Luka, ne mogu...moja mama...ona...''......''Sada ćeš ju vidjeti. Zato se moramo požuriti.''.......''Ne, neću ju više nikada vidjeti''.....''Marina, što to pričaš????''......Moja mam je sada poginula, Luka....''.....''Ne, nije moguće.Reci da su se zabunili, molim te!'' (...)
(....)
Ušli su u prostoriju koja je djelovala prvim pogledom na ludnicu, kao neko hladno mjesto. Svi zidovi bijeli, a sa strane su bile smještene nekakve velike limene sive ladice, a u sredini same prostorije se nalazio veliki stol na kojemu je bila osoba prekrivena bijelom plahtom. U tu prostoriju je ušla patologinja i svi su bili spremni. Svi osim Marine. Marina je mislila prekriti oči rukama, ali nije. Patologinja je polako otkrila samo dio tijela gdje je glava. Marina je okrenula glavu i uzrujano počela plakati. Luka ju je zagrlio, a ona se odmaknula od njega i stala nad stol. Primila je ruku svoje majke i nezaustavljivo plakala. Patologinja ju je pokušavala odvojiti od stola, ali nije uspjela. Luka ju je pokušao odvući, no njemu je uspijevalo puno manje. Marina je stajala nad stolom i promatrala svoju majku koja je ležala na onom stolu, prekrivena bijelom plahtom. ''Mama, zašto?'' Marina je neprestano ponavljala tu rečenicu. Nije se mogla pomiriti s činjenicom da njene majke više nema. Patologinja je krenula pokrivati Marininu majku, ali Marina ju je zamolila za još par minuta. Patologinja se odmaknula. Marina se okrenula prema Luki. Luka je u njenim očima pročitao golemu tugu. Okrenula se natrag prema stolu i jedva sklopila jednu rečenicu koja je bila kratka i jasna. Bila je jako uzrujana. A jedna jedina rečenica koju je progovorila, bila je: ''Čuvaj me!'' Odmaknula se od stola i zagrlila Luku.Počela je neutješno plakati, imala je osjećaj kao da će se ponovno ugušiti. Nije to mogla trpjeti. ''pokrite ju!'' progovorio je Luka. Luka i Marina su se okrenuli i izašli iz mrtvačnice...

Evo...To bi bilo to...malo sam se zanesla, ali eto...Nadam se da je dobra koliko toliko...I molim vas da mi obavezno u komentarima rečete kakva vam se čini....Možda vam na Valentinovo napišem onda neku ljubavnu priču, ako ćete biti dobri...Samo za vas....I ja sada idem polako, pa se čujemo još.....pozzzzzz svima od vaše:

........ShOrTx.....

| komentiraj! (337) | isprintaj | # |

subota, 09.02.2008.

....sad te se opet samo sjetim, prolaze dani vrijeme leti...

evo ljudi, novi post!!!!
da da....Evo obećala sam jednoj frendici da ću napisati novi post samo za nju....al prije nego počnem, hvala vam svima na komentarima, od marine do zeke dizajn....lol....a sada da krenem dalje...Dora...ovaj je post za nju =).... Sjećam se onog dana kad smo bile na moru i čekale da dođu teta Ana i bratić Matija...Mi smo tada bile na plaži, ali kada smo došle u kuću, na parkiralištu smo vidjele još jedan auto, žute boje...Otišle smo gore k teti da vidimo tko je to došao s njom, a tamo je na plavom kauču sjedila jedna cura...Hmm....jedna šutljiva, tada se činila plaha cura...Upoznale smo se s njom i njezinom mamom, a teta nam je onda rekla da ju malo provedemo našim mjestom....Ražnjem, mezaroccom itd....Mislile smo, uf kako će ovo biti dosadno i naporno i moje sestre i ja smo stalno izmjenjivale poglede...Ali kad smo se počele šetati po plažama, tako smo polako i počele komunicirati...Došle smo dosta daleko plažama kroz priču, pa smo se odlučile vratiti...I tam smo sjedile i pričale....Kad smo Doru otpratile natrag u novi ''dom'' cure i ja smo ustanovile kako smo pogriješile....i bilo nam je super tu večer...I druge dane smo stalno bile nerazdvojne....Čak smo srele i slovence koje smo stalno proganjale...Bilo je užasno zabavno....A zadnji dan kad su trebali ići....Slikale smo se kak smo skakale i izvodile različite gluposti....Bilo nam je žao kad smo se rastajale, ali onda smo se vidjele za zimske praznike kod moje tete i sad na klizanju....I tako.....eto vam malo dosadniji kraći post, ali sad gibam gledati gremline na RTL-u....hehe.....papa

| komentiraj! (74) | isprintaj | # |

četvrtak, 07.02.2008.

Evo mene sa štafetom.....

1.Voliš li da ti dečki prilaze?
..a koja cura ne voli????

2.Kako te dečko može osvojiti?
...svojim osobinama...nije mi izgled toliko bitan koliko osobine

3.Jesi li zaljubljena?Što te osvojilo kod njega?
sad nakon dugo vremena nisam...a što me tada osovojilo,
nemam pojma, to se sad i ja pitam =)

4.Dali ti je izgled važan?
da, ali unutarnji of skroz....

5.Kolko dečko može biti maksimalno stariji od tebe?
a kaj ja znam, za sada mi je dovoljno 2 god....

6.Kolko ti se dečki trenutno sviđa?
trenutno...hmm...nijedan, al to se mijenja iz dana u dan....

7.Najzgodniji dečko u školi?
jel toga ima kod mene?????

8.Bi li mogla biti sa simpa,pametnim dečkom a da nije neki komad?
uvijek...

9.Plačeš li zbog dečki?
pa...da...al sam zadnji put plakala zbog kretena...

10.Imaš li dečka,ako ne želiš ga imat?
nemam, a u vezi ovog drugog...nekada bi, a nekada mislim a je volje da sam sama...

11.Zašto?
zasto???a otkud da ja znam...nijedan me neće????ne znam fkt...

12.Voliš li dečka u kojeg si zaljubljena?
vidjet ćemo za par dana, tjedana, mjeseci, godina.....

Eto, to bi bilo to od moje štafete, a sada da nastavim dalje...znači zahvaljujem se svimaaaa koji su mi komentirali prošli post, a posebno mojoj imenjakinji =) i ****IVANI****, a naravno i svima vama ostalima...a kaj ima kod vas???...kod mene opet prehlada...zar jučer početak dana u školi nije mogao biti gori nego kaj je bio???Profa iz kemije nije trebala doći na prvi sat, pa nam je trebala na zamjeni biti knjižničarka...i trebali smo igrati neku igru i taman kad smo bili spremni da počnemo igrati svi su u redu do prozora počeli vikati da je došla profa...I onda je mene pitala i još jednog dečka i curu...Ja dobila dva, al bolje i to nego jedan...Ko zna kad bi to ispravila, a kod nje ne možeš proči ako iz usmenog imaš jedan...I onda smo imali tzk, ajd malo zabave i još nije bilo profe =)...sve cure iz mog razreda su igrale odbojku na jednoj polovici trećine dvorane, a ostale na drugoj.I dok smo igrale izvodile smo svakakve gluposti da se više ni ne sjećam kaj je sve bilo, al pod odmorom su dvije cure nekaj napravile...stavile su nogu uz nogu i tak probale hodati...nije išlo...i sad, one odlučile zavezati svoje žnirance skupa da vide jel će tako moći hodati....I probaju one, ali jedna radi premali korak...i krenu još jednom i uspiju, ali njima je to bilo tak smiješno kao da rade ne znam šta...I stale one da se prestanu smijat, al kad su dečki skužili dečki u čem je stvar, došli su do njih i jednu curu su počeli navlačit u jednu stranu, a drugu u drugu..A one su bile nemoćne i jadne su pale na pod i počele se smijat, a dečki su ih počeli škakljati...Ma bilo je zakon...Pa su se dečki pljuvali ( nono ) al ok....I to je bilo to...al eto zabavila sam se tijekom odmora...eh i matku sam pisala, a zadaci nisu bili tako teški, al ako dobijem dva....svaka mi čast, lol...ja sam od sada strastvena mrziteljica matke ;)...

I'm not afraid to cry
Every once in a while even though goin on with you gone still upsets me
There are days
Every now and again I pretend i'm okay but that's not what gets me

a eto...na ljubavnom polju još ništa novog...Ostalo je isto kako je i bilo....ma najbolje je da tako i ostane, bar još neko vrijeme...Mislim istina je da sam jedina u obitelji koja nema nikog na tom polju, ali eto....događa se =)....a joj....a danas baš nisam dobre volje i još moram ić učit tehnički jer nas pita, ajmeeeee......ajde ljudi odoh ja....pozzz: lavici =), ivani, tei i petri, lokyci i svima vama ostalima koji ste mi komentirali i koji ćete komentirati =)....I tako...Ma ovo vam je dosta za par dana, jel da????....ja sada idem....pa se čujemo nekom drugom prilikom....
pozzzzz od vaše:

.....ShOrTx.....

| komentiraj! (325) | isprintaj | # |

ponedjeljak, 04.02.2008.

......Cause as long as you remember, A part of us will be together.....

Eto...novi post....Opet....Hvala svima za komentare, ljudi kissam vas sve....Ovaj tjedan sam poslijepodne u školi, tako da je već danas bilo naporno....Pošto sam prije tri-četiri tjedna bila bolesna, profa iz matke me pitala...i dobila dvojku, ma j... mi se....iz tjelesnog sam dobila iz klizanja 4, a kuhanja - 4...Mah....Sve mi ide na živce....Zakaj nemrem na jedan dan nestati da vidim kako bi izgledao svijet bez mene??? Svjesna sam toga da bi ljepše bilo svima, ali...eto, želim nestati...Ili zauvijek ili na jedan dan...Baš kad sam danas na stanici razmišljala dok sam išla doma iz škole razmišljala o tome kako jadnija ne mogu biti, naišao je jedan dečko iz suprotne smjene (btw. prije je išao sa mnom u vrtić i bili smo si najbolji ovako kao frend i frendica) i malo je razgovarao s dečkima iz mog razreda....Onda je jedan od njih kad je mene vidio rekao njemu: ''evo ti cure'', a on se samo okrenul prema meni i rekal: ''zgodna si!'' ja sam ostala ko ukopana na mjestu...hmm...mislim znam da je to tek tako rekao da ga poklopi, al eto....i tako....Ide mi život, bez veze ga trošim, lol....

Just close your eyes
And you'll be here with me
Just look to your heart
And that's where I'll be
If you just close your eyes
Till your drifting away
You'll never be too far from me
If you close your eyes

I tako....ma ljudi ajd odoh vam ja....pozz za: see you in hell, in the shadow, frendice 4ever, tinu, teška strana ljubavi, sexy lavica 4ever.....ako sam još nekoga zaboravila, sorryte ljudi....u žurbi sam s ovim postom, a još moram i kasnije komentirati tako da.....čujemo se prilikom nekog drugog posta kad ću imati kakti ''inspiracije''....pozzzz i kissy kissy od:

ShOrTx......muah =)

| komentiraj! (320) | isprintaj | # |

nedjelja, 03.02.2008.

Tek tako da nešto piše....

evo još jedan post, al u obliku pjesme koju jako volim.....

.....All or Nothing....

I know when he's been on your mind
That distant look is in your eyes
I thought with time you'd realize it's over, over
It's not the way I choose to live
Bit something somewhere's gotta give
As sharing in this relationship gets older, older

You know I'd fight for you but how could I fight someone who isn't even there
I've had the rest of you now I want the best of you I don't care if that's not
fair

Cuz I want it all
Or nothing at all
There's nowhere left to fall
When you reach the bottom it's now or never
Is it all
Or are we just friends
Is this how it ends
With a simple telephone call
You leave me here with nothing at all

There are time it seems to me
I'm sharing you with memories
I feel it in my heart but I don't show it, show it
Then there's times you look at me
As though I'm all that you cN see
Those times I don't believe it's right I know it, know it

Don't make me promises baby you never did know how to keep them well
I had the rest of you now I want the best of you it's time to show and tell

Cuz I want it all
Or nothing at all
There's nowhere left to fall
When you reach the bottom it's now or never
Is it all
Or are we just friends
Is this how it ends
With a simple telephone call
You leave me here with nothing at all

Cuz you and I
Could lose it all if you've got no more room
No more inside for me in your life

Cuz I want it all
Or Nothing at all
There's nowhere left to fall
It's now or never

Is it all
Or nothing at all
When you reach the bottom it's now or never
Is it all
Or are we just friends
Is this how it ends
With a simple telephone call
You leave me here with nothing

Cuz you and I
Could lose it all if you've got no more room
No more inside for me in your life

Cuz I want it all
Or nothing at all
There's nowhere left to fall
It's now or never

Is it all
Or nothing at all
When you reach the bottom it's now or never
Is it all
Or are we just friends
Is this how it ends
With a simple telephone call
You leave me here with nothing at all

to je to za ovaj post.....pozzzzzzzzzz by:

ShOrTx.......muah =)

| komentiraj! (58) | isprintaj | # |

petak, 01.02.2008.

Evo još jedan post na brzaka..Napokon je zvršio još jedan tjedan škole kad sam ujutro..Jedva čekam da napišem post i da mogu ići spavati. U školi je bilo ok.Trebal me pitati profesor fiziku, al nije...Pa je bila kemija...Još se toliko nisam nasmijala na kemiji.Dečki su stalno nekaj govorili, a profesorica je bila dobre volje pa se zafrkavala s njima...Ma bilo je užasno dobro...Pa je bio tjelesni, ništa nisam propustila jer nisam treniral, tj vježbala.. Imam malih problema u obitelji...Polako mi odlazi jedan član obitelji, pa nisam toliko ni bila raspoložena danas u školi...Sad mi se u životu sve mijenja iz korijena..Ne volim to..Jučer sam se trebala cijepiti, ali nisam jer su nam krivo rekli u školi i danas je mama vjerojatno zaboravila nazvati u ambulantu i pitati za to, budući da se događa to što se događa.
Zašto se meni život okrenuo naglavačke....Sve je krenulo naopako otkad mi je tata bio u bolnici i još nisu otkrili što mu je, a ja sam bila nadrkana zbog toga i na svom prošlom bogu sam napisala nekaj kaj nisam trebala, a upetljale su se osobe također koje nisu smjele...A kaj je najgore, ta osoba ne zna zakaj sam to napisala...Jer nisam bila pri sebi..I sad mi umire jedan član obitelji..Ma mrzim to što se zove život, a ako kojim slučajem ta osba ovo čita...Dobro ti stoji onaj rozi pramen, ne brini ;).....i šta ja znam...Ako dođe idući post zapar dana, dok to ne vidim kaj će biti, a dotle se čuvajte...

pozzzzz, voli vas sve .....°°ShOrTx°°.....

| komentiraj! (12) | isprintaj | # |

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Moj kutak.....=), =(

Opis bloga

Linkovi