Hiperborealni vjetrovi

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti
Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

12.08.2007., nedjelja

Ja cijeli život sanjam kako putujem uz rijeku...

Sanjam, sanjam, ali mi, eto, odosmo u pogresnom smjeru. Mamuze, a jos manje od zlata, nisu bas sastavni dio mog svakodnevnog imidža pa nemam cime zveckati po palubi. A ionako je drveni pod. Duvanisem u rijetkim prilikama, a i onda sam skloniji kracim debljim, nego tankim dugackim. Cigarama, mislim. Te i tu gubim bodove za umjetnicki dojam. Brod je nazalost opremljen ultramodernim, tek pokoje desetljece starim, motorom s unutarnjim sagorijevanjem i umjesto soli i skitnica vozi cijelo krdo australskih turista. Na zapad? Na zapad. A i davne su ljubavi prezaljene. Ne, nikada odmene Šejn.
Tim vise sto sam ponajvise veltschmerzovskog bola (a ni moje me tautoloske dvojbe bas ne cine pogodnim kandidatom za romanticnog glavnog junaka) osjecao zbog cinjenice da je stoka pivu na brodu drapala po duplim cijenama od uobicajenih pa si ni na taj nacin nisam mogao ublaziti muke po Šejnu. Zapravo je bilo zanimljivo gledati kako se prvih pet-sest sati puta svi putnici samo raspituju za cijenu pive, pokunjeno se vracajuci u svoje ultraneudobne i utratijesne drvene klupice, prema kojima su one srednjevjekovno-crkvene superudobnefoteljetine. Da bi se nakon spomenutih pet-sest sati odjednom prelila kolektivna čaša očaja. Čaša, iako su flaše odigrale mnogo vecu ulogu u onome sto se dogadjalo iducih nekoliko minuta, koliko je bilo potrebno da nestanu sve brodske zalihe Beerlaoa, uz istovremeno, proporcionalno uvecanje zivahnosti putnika.
Ja se, ovaj puta, za promjenu, umjesto pivom, opijao prizorima.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
- 09:28 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>